|
== Privreda ==
[[Datoteka:Ostrožac, Jablanicko jezero i most 20070603 113.jpg|270px|mini|desno|Jablaničko jezero i most preko jezera u Ostrošcu.]]
MadaGodine su dosta davno (1870.) otkrivena su prva rudišta vrlo kvalitetnog kamena koji se po mineralnom sastavu podudara sa granitom,tek se odlaskom Austro-Ugarske i završetkom Prvog svjetskog[[granit]]om. rataTek [[1920]]. godine započelo je sa prvom eksploatacijom, što je ujedno i početak razvoja industrije u Jablanici i jablaničkom kraju. Klesar Franjo Rothan prvi je shvatio kakvo neslućeno bogatstvo i kvalitet kriju obale Neretve u području Bukova poda pa je sam započeo sa ispitivanjem tog jedinstvenog kamena sa širokom primjenom u [[Građevinarstvo|građevinarstvu]] i spomeničarstvu. Uspio je da dobije državnu koncesiju na eksploataciju, međutima na tom poslu nije dugo ostao sam.Zaza njim je za kratko vrijeme krenulo još destak koncesionara, koje je privukla mogućnost dobre zarade s obzirom na jevtinujeftinu radnu snagu i osiguran plasman obziromkvalitetnog na jedinstvenost i kvalitetugranita u odnosu na druga dotad poznata nalazišta.
NajjačiNajznačajniji među njima bio je Dušan Mihajlović, navodno junak solunskog fronta, koji je [[1922]]. godine formiraoosnovao komanditno društvo za proizvodnju granita "Neretva"- Sarajevo, za koje se kaže da je imalo kamenolom u Bukovpodu kod Jablanice sa svim postrojenjima za proizvodnju odličnog mramora[[mramor]]a za ukrasne obloge u građevinarstvu, spomenike i sl. Stručnu snagu i majstore klesare Mihajlović je doveo iz [[Slovenija|Slovenije]], [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Makedonija|Makedonije]]. KolikaKamene jeploče bila proizvodnja kamena ne zna se pouzdano, ali se zna dapočele su se kamene ploče počele izvoziti i na inozemnoinostrano tržište. Pored spomenutog duštva, značajniji poslodavci, barem u početku eksploatacije kamena gabra, bili su: braća Dragutin i Anton Ras iz [[Zagreb]]a, Evgenije Lapčević zvani Rusan, Franjo Miler, Šerif Arnautović, trgovac iz [[Mostar]]a, Nikola Ćećez i drugi. Od svih "koncesijaša" i poslodavaca izdvojila su se dvojica najsnažnijih koji su formirali svoja preduzeća. Dušan Mihajlović je bio vlasnik preduzeća na desnoj, a Dragutin Ras na lijevoj obali [[Neretva|Neretve]]. Svi oni skupa zapošljavali su više stotina radnika, mahom neškolovanih mladića iz okolnih jablaničkih sela, koji su za male nadnice obavljali teške fizičke poslove.
Bez obzira na sve teškoće u jablaničkim kamenolomima, činjenicamogučnost da se može nešto zaraditizarade i izvan konvencionalnihuobičajenih radovateških napoljoprivrednih poljuradova bio je značajan momenat u promjeni svjestisvijesti mnogih seoskih porodica. koje su se vjekovima izdržavale boreći se sa prirodom i otimajući od škrte hercegovačke zemlje.
Eksploatacija i prodaja granita te mogućnost zapošljavanja radnika doveli su u Jablanicu i nove stanovnike, koji su tu nalazili posao i interes. Bili su to žandarmi, poslovođe, nadstojnici i trgovci iz drugih krajeva zemlje. Malo-pomalo otvarane su i zanatske radnje. Stizali su i penzionisani žandari i policajci, te se zapošljavali kod poslodavaca kao nadzornici i čuvari.
Jablanica je narastala polagano, razvijala se kao moderno naselje, te je u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji spadala u rijetka mala mjesta, koja su bilježila napredak i uspon. Podizane su nove kuće, razvijala se trgovina, jačalo zanatstvo, a pomalo i [[turizam, s obzirom]] nazbog ugodnuugodne klimuklime i okolne prirodne ljepote. U jablaničkom hotelu koji je podignut istovremeno kad i željeznička stanica [[1888]]. godine boravili su nerijetko i gosti iz [[Beograd]]a, [[Sarajevo|Sarajeva]], [[Split]]a, [[Dubrovnik]]a i [[Mostar]]a. Dugo se uU Jablanici prepričavaoje boravakboravio turskogpredsjednik predsjednika[[Turska|turske]] vlade Ismet-pašepaša InenijaIneni u kahvani Muharema Tahirovića [[1930]]. godine.
Sve do sredine [[1926]]. godine, kada je izgorjela "Narenta a. d. ", prva hercegovačka industrija drveta iz Ostrošca, bila je najznačajniji kapacitet iz oblasti prerade drveta u regiji. U prosjeku je zapošljavala oko 300 radnika na sječi jelovine i bukovine i na preradi u tvornici, naročito crnog bora izvrsnog kvaliteta. U Ostrošcu je bila pilana sa parnim lokomobilom (45 KS), te 6 gatera,6 strojeva za preradu drveta, 4 stroja u mehaničkoj radionici, te 5 strojeva za izradu namještaja i parketa. U sastavu preduzeća bile su parionica i sušara, ali i proizvodnja elektroenergije za rasvjetu i pogon. U stolariji su se na veliko izrađivali prozori i vrata, te parket raznih vrsta i borovi teraco- briketi za popločavanje ulica. U pilani je rezana sva vrsta merkantilne robe do dimenizija od 12 cm. Šuma se eksploatisala u Neretvici i masivima [[Prenj]]a i [[Čvrsnica|Čvrsnice]], tako da će nešto kasnije proraditi i pilana u Doljanima.
Uvođenjem industrijskih kapaciteta i malih pogona za eksploataciju i preradu kamena i šume, čime je Jablanica posebno obilovala, stvorilo je novu klasu stanovnika – radništvo.
NeposrednoNakon po[[Drugi završetkusvjetski rat|Drugog svjetskog rata ]], Jablanica ćeje u periodu najveće bijede i siromaštva ponovo postatipostala simbolom nečega novog i velikog . Jedna stara vizija još iz austro-ugarskog doba da se u Neretvi krije jedan ogroman energentski potencijal, dobila je svoju konkretizaciju izgradnjom prve [[hidroelektrana|hidroelektrane]] u novoj [[Jugoslavija|Jugoslaviji]]. To je tada bio najznačajniji objekat i najveći ispit nove vlasti. Branu i objekte Hidroelektrane gradila su preduzeće iz cijele države, tako da je Jablanica za dugi posljeratniposlijeratni period bila jedno veliko gradilište. Izgradnjom vještačkog hidroakumulacionog bazena na potezu od ušča rijeke [[Rama|Rame]] pa do [[Konjic]]a, potopljena su skoro jedinanajbolja poljoprivredna i voćarska područja , kojakoje je Jablanica imala ,. štoTo je u bitnome promjenilopromijenilo prirodu i karakter ovoga kraja. PosljedicuPosljedice ondašnjeg velikog državnog uspjeha dugo su na svojim plećima nosili, i još i danas noseosjeċali stanovnici Jablanice, naročito oni uz hidroakumulaciju [[Jablaničko jezero|Jablaničkog jezera]], jer im nikad nije izvršena pravična naknada za potopljeno zemljište. ▼Pojava nove klase uzrokovala je i pojavom nekih novih društvenih odnosa i tendencija u društvu. prisutno je političko i sindikalno organizovanje a nisu bili rijetki i štrajkovi. Najkarakterističniji je [[štrajk]] Granitovih radnika u Bukovom podu, u [[kamenolom]]u Dušana Mihajlovića od augusta [[1934]]. godine, kada je 160 radnika obustavilo rad jer im vlasnik od 1. jula duguje sumu od preko 2oo.ooo dinara. Vođa štrajkačkih radnika bio je Jozo Tadić, rodom iz [[Banja Luka|Banja Luke]], predsjednik Jugoslovenskih nacionalnih sindikata sa sjedištem u Jablanici. Štrajk je trajao 15 dana i završen je posredovanjem sreskog načelnika iz [[Konjic]]a povoljno po radnike, jer im je isplaćena dugovana suma.
Izgradnjom energetskih resursa, uz snažan ton koji je davala industrija granita razvoju čitavog kraja, Jablanica je uz razvoj metalne i tekstilne industrije te infrastrukturnih objekata i školstva, saostvarila velikomveliki perspektivomnapredak grabilaprivrednog premarazvoja krajutokom druge polovine 20. vijeka. ▼
▲Neposredno po završetku rata Jablanica će u periodu najveće bijede i siromaštva ponovo postati simbolom nečega novog i velikog. Jedna stara vizija još iz austro-ugarskog doba da se u Neretvi krije jedan ogroman energentski potencijal, dobila je svoju konkretizaciju izgradnjom prve [[hidroelektrana|hidroelektrane]] u novoj [[Jugoslavija|Jugoslaviji]]. To je tada bio najznačajniji objekat i najveći ispit nove vlasti. Branu i objekte Hidroelektrane gradila su preduzeće iz cijele države, tako da je Jablanica za dugi posljeratni period bila jedno veliko gradilište. Izgradnjom vještačkog hidroakumulacionog bazena na potezu od ušča rijeke [[Rama|Rame]] pa do [[Konjic]]a, potopljena su skoro jedina poljoprivredna i voćarska područja, koja je Jablanica imala, što je u bitnome promjenilo prirodu i karakter ovoga kraja. Posljedicu ondašnjeg velikog državnog uspjeha dugo su na svojim plećima nosili, i još i danas nose stanovnici Jablanice, naročito oni uz hidroakumulaciju [[Jablaničko jezero|Jablaničkog jezera]], jer im nikad nije izvršena pravična naknada za potopljeno zemljište.
▲Izgradnjom energetskih resursa, uz snažan ton koji je davala industrija granita razvoju čitavog kraja, Jablanica je uz razvoj metalne i tekstilne industrije te infrastrukturnih objekata i školstva, sa velikom perspektivom grabila prema kraju 20. vijeka.
== Kultura ==
|
