'''Nu’man ibn Sabit Ebu Hanifa''' (699–767 . nove ere; 80–150. po Hidžri){{efn|Postoje razilaženja u pogleduvezi godines godinom smrti imama Ebu Hanife. Neki navode 150, neki 151, a neki 153. godinu po Hidžri. Najveći broj autora slaže se da je, prema dostupnim podacima, umro 150 . god. po Hidžri i da je bio napunio 70 godina života. ( ''Tarihu Bagdad '', 13/452-453; Sijeru ažlami'alamin- n-nubelažnubela', 6/403; El-Bidaje ve -n- nihaje, 10/116)}}<ref name="Imam Ebu Hanifa, imamitewhida.com">[http://www.imamitewhida.com/kutubhana/biografije/199-biografija-imama-ebu-hanife-rahimehullah.html ''Imam Ebu Hanifa, imamitewhida.com'']; pristupljeno: 29. juni6. 2014.</ref> bio je osnivač hanefijske vjersko-pravne škole ili [[mezheb]]a , koja je najrasprostranjenija u [[islam]]skom svijetu. Balkanski muslimani slijede hanefijsku školu, a rasprostranjena je u svim predjelima kojima su vladali [[Abasidi]], [[Seldžuci]], [[Osmanlije]] i [[Moguli]]. Njoj pripadaju i [[Turci]], kao i veliki broj [[Egipćani|Egipćana]], [[Pakistanci|Pakistanaca]], [[Indijci|Indijaca]] i [[Afganistanci|Afganistanaca]]. Hanefijsko stanovište u pogleduvezi razilaženjas sarazilaženjem s drugim školama je objašnjeno je u djelu ''Al-fiqh al-akbar''. ▼{{Nedostaju izvori}}
Ebu Hanifa rođen je rođen u Kufi 80. godine po Hidžri.<ref name="POLITIČKI STAVOVI EBU HANIFE -– Omer Spahić, bosanskialim.com">[http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000057R017.html ''POLITIČKI STAVOVI EBU HANIFE - Omer Spahić, bosanskialim.com''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131029090734/http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000057R017.html |date=29 Oktobar 2013 }}; pristupljeno: 29. juni6. 2014.</ref> Njegovi preci su rodom su iz [[Kabul]]a, odakle je njegov djed Zuta došao u Kufu kao ratni zarobljenik i tu prihvatio [[islam]]. Bio je trgovac po profesiji, a poznavao je i Muhammedovog zeta i četvrtog halifu [[Alija ibn Ebu-Talib|Aliju ibn Ebu-Taliba]], sas kojim je bio blizak. Ebu Hanifin otac Sabit je u Kufi je držao pekaru, a on sam bio je bio zanatlija i proizvodio jednuhaz (vrstu tkanine ; koja se zvala haz (''al-hazz''). Bio je velikodušan i čak materijalno izdržavao svog učenika Ibn Jusufa. Njegov drugi učenik Zufer je rekao kakoje da se Ebu Hanifa toliko zanimao za [[Teologija|teologiju]] da su u njega ljudi upirali prstom. Međutim, nije se toliko zanimao za tradicionalističku školu ('' ehl elehlul-hadis'') koliko za iračku racionalističku školu, čiji je osnivač bio Ali ibn Mes‘ud (umro 32/652) sas centrom u Kufi. Ibn Šubruma je rekao za njega je rekao: "Svijet ga je slijedio, ali on s time nije htio imati ništa. Što se nas tiče, svijet s nama ne želi imati ništa , a mi trčimo za njim." ▼▲'''Nu’man ibn Sabit Ebu Hanifa''' (699–767. nove ere; 80–150. po Hidžri){{efn|Postoje razilaženja u pogledu godine smrti imama Ebu Hanife. Neki navode 150, neki 151, a neki 153. godinu po Hidžri. Najveći broj autora slaže se da je, prema dostupnim podacima, umro 150. god. po Hidžri i da je bio napunio 70 godina života. (Tarihu Bagdad, 13/452-453; Sijeru ažlami-n-nubelaž, 6/403; El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/116)}}<ref name="Imam Ebu Hanifa, imamitewhida.com">[http://www.imamitewhida.com/kutubhana/biografije/199-biografija-imama-ebu-hanife-rahimehullah.html ''Imam Ebu Hanifa, imamitewhida.com'']; pristupljeno: 29. juni 2014.</ref> bio je osnivač hanefijske vjersko-pravne škole ili [[mezheb]]a koja je najrasprostranjenija u [[islam]]skom svijetu. Balkanski muslimani slijede hanefijsku školu, a rasprostranjena je u svim predjelima kojima su vladali [[Abasidi]], [[Seldžuci]], [[Osmanlije]] i [[Moguli]]. Njoj pripadaju i [[Turci]], kao i veliki broj [[Egipćani|Egipćana]], [[Pakistanci|Pakistanaca]], [[Indijci|Indijaca]] i [[Afganistanci|Afganistanaca]]. Hanefijsko stanovište u pogledu razilaženja sa drugim školama je objašnjeno u djelu ''Al-fiqh al-akbar''.
Njegovi učitelji bili su Hammad Ebu Ismail ibn Sulejman, te Džafer El-Sadik, potomak poslanika Muhammeda, šesti po redu [[šiiti|šiitski]] imam i osnivač džaferitske ili šiitske vjersko-pravne škole. Najpoznatiji učenici bili su mu bili Ebu Jusuf (113–182), Muhammed ibn Hasan El Eš-Šejbani (135–189) i Ebu Huzejl Zufer ibn El -Huzejl (110–158). Ebu Jusuf postavio je postavio temelje hanefijskog [[fikh]]a, postao glavni kadija u Abasidskom carstvuhalifatu i doprinio je da se proširiširenju [[hanefijski mezheb| hanefitskahanefijske školaškole]]. ▼▲Ebu Hanifa je rođen u Kufi 80. godine po Hidžri.<ref name="POLITIČKI STAVOVI EBU HANIFE - Omer Spahić, bosanskialim.com">[http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000057R017.html ''POLITIČKI STAVOVI EBU HANIFE - Omer Spahić, bosanskialim.com''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131029090734/http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000057R017.html |date=29 Oktobar 2013 }}; pristupljeno: 29. juni 2014.</ref> Njegovi preci su rodom iz [[Kabul]]a, odakle je njegov djed Zuta došao u Kufu kao ratni zarobljenik i tu prihvatio [[islam]]. Bio je trgovac po profesiji, a poznavao je i Muhammedovog zeta i četvrtog halifu [[Alija ibn Ebu-Talib|Aliju ibn Ebu-Taliba]], sa kojim je bio blizak. Ebu Hanifin otac Sabit je u Kufi držao pekaru, a on sam je bio zanatlija i proizvodio jednu vrstu tkanine koja se zvala haz (''al-hazz''). Bio je velikodušan i čak materijalno izdržavao svog učenika Ibn Jusufa. Njegov drugi učenik Zufer je rekao kako se Ebu Hanifa toliko zanimao za [[Teologija|teologiju]] da su u njega ljudi upirali prstom. Međutim, nije se toliko zanimao za tradicionalističku školu (''ehl el-hadis'') koliko za iračku racionalističku školu, čiji je osnivač bio Ali ibn Mes‘ud (umro 32/652) sa centrom u Kufi. Ibn Šubruma je rekao za njega: "Svijet ga je slijedio, ali on s time nije htio imati ništa. Što se nas tiče, svijet s nama ne želi imati ništa a mi trčimo za njim."
▲Njegovi učitelji bili su Hammad Ebu Ismail ibn Sulejman, te Džafer El-Sadik, potomak poslanika Muhammeda, šesti po redu [[šiiti|šiitski]] imam i osnivač džaferitske ili šiitske vjersko-pravne škole. Najpoznatiji učenici su mu bili Ebu Jusuf (113–182), Muhammed ibn Hasan El Šejbani (135–189) i Ebu Huzejl Zufer ibn El Huzejl (110–158). Ebu Jusuf je postavio temelje hanefijskog [[fikh]]a, postao glavni kadija u Abasidskom carstvu i doprinio je da se proširi [[hanefijski mezheb|hanefitska škola]].
== Iračka racionalistička škola ==
KadaKad je [[Muhammed]] počeo da podučavapodučavati islamu, u Arabiji, njegova primitivna beduinska sredina nije imala uređenu državu kao što su to bile obližnja [[Perzija]] ili [[Bizantijsko carstvoCarstvo|Bizantija]]. PoredOsim veoma lijepe poezije i jezičkog umijeća, [[Arapi]] nisu imali ništa drugo što bi se moglo nazvati civilizacijskom tekovinom: ni školstvo, ni sudstvo, ni zdravstvo. Zbog toga su prvobitni sakupljači hadisa ili Muhammedovih izreka često insistirali na pravnim tekstovima. Dvije najstarije zbirke hadisa koje su nastale u Medini, Malikova i Ibn Hanbelova, djela su pravnika.
PoredOsim medinske škole hadisa, postojala je i iračka škola iz Kufe, koja se razvila u modernoj državi nastaloj na staroj babilonskoj tekovini, gdje je i nastao najstariji [[Hamurabijev zakonik]]. Tako se islam na tom prostoru razvijao obogaćujući i oblikujući ono što je već stvoreno i civilizacijski stečeno, dok je u Medini došlo do preuzimanja beduinskog običajnog prava u Muhammedov [[sunnet]]. Odatle i razlika između Ebu Hanifine racionalističke škole i ostale tri tradicionalne sunitske škole nastale u Medini.
Ebu Hanifa je razradio koncepte analogije (''al-qiyâs'') i slobodnog mišljenja (''el-re’jre'j''). Naime, jednom prilikom je jedan od Muhammedovih ashaba htio da otputujeotputovati u [[Jemen]] kako bi tamo podučavao stanovnike islamu, te je na pitanje kako će to izvesti odgovorio da će se osloniti na [[Kur'an]] i sunnet, osim onda kadakad ne nađe nikakav izvor za neki problem, kada će se osloniti na zdrav razum i vlastito nahođenje. U Medini, naprotiv, smatralo se da je beduinsko običajno pravo dalo savršen primjer za islamsko, jer ga je Muhammed za života prećutnoprešutno odobrio. Zbog toga su medinski sakupljači hadisa, u nadi da će o svakoj mogućoj temi pronaći makar i manje autentičan izvor, bilježili sve hadise do kojih su dolazili. Tako je [[Ahmed ibn Hanbel]] u svom djelu ''[[El-Musned]]u'' (dosl. osnova"Osnova") sakupio između 30 i 40 hiljada.000–40.000 hadisa, dok sesu u klasičnim zbirkama [[Buharija|Buharije]] i [[Muslim]]a, ako se izuzmu ponavljanja, nalaze samo 2.602, iodnosno 3.033 pojedinačna hadisa.
== Crtice iz Ebu Hanifinog života ==
O Ebu Hanifinom ocu Sabitu je zabilježena je jedna legenda. Dok se na užasnoj vrućini odmarao pored rijeke, do njega se dokotrljala [[Narandža|narandža]]. Nakon što ju je sas uživanjem pojeo, sjeti se da ona možda nekom pripada i da je bespravno pojeo tuđe. Tako se zaputio uzvodno kako bi našao drvo sa koga je otpala i naišao do neke plantaže i ponudio vlasniku da plati narandžu. Ovaj je to odbio i zatražio od Sabita da u ime odštete radi na njegovom imanju godinu dana, ili da oženi njegovu gluhonijemu i slijepu kćerku. Sabit je odabrao ovu drugu opciju i tek nakon vjenčanja otkrio da je prelijepa djevojka bila slijepa na ružne prizore, gluha na ogovaranje i nijema za ružne riječi. U takvoj porodici serođen rodioje Ebu Hanifa.
Komornik halife Mensura Rabi‘Rabi' ibn Junus kaže da je halifa naredio da pred njega izađu Malik, Ibn Ebi Diba i Ebu Hanifa. Pitao je: "DaZaslužujem li ja zaslužujem ovu vlast nad ljudima?" Malik je odgovorio: "Da je ne zaslužuješ, Allah ti je ne bi ni dao." Ibn Ebi Diba je rekaorekaoje: "Bog daje kraljevstvo onom kome Gaje jeNjemu volja, ali kraljevstvo ovog svijeta dato je onom koji za njim žudi, a potpomognut je od Boga da do njega dođe. Pomoć od Boga stizat će te pravititi ako ga slušaš, a ako mu se ne budeš pokoravao, ona će ti biti uskraćena. Samo zborskup onih koji se plašeboje Boga može konstituisatiustanoviti halifat, a onaj ko ga uzme silom nema pravo na njega. Ti i tvoji saradnici ste lišeni ste Božije pomoći, lišeni ste odi istine. Ako zatražiš od Svemogućeg da ti dapodari spokojstvo, pokušaš da mu se približišpribližiti dobrim djelima, dobićešdobit ćeš Njegovu milost. U suprotnom, ti si samozvanac." Ostala dvojica pokriše se ogrtačima da ih ne poprska [[krv]] od odrubljivanja glave, a Ebu Hanifa reče: "Čovjek koji teži pravom putu, kloni se srdžbe. Preispitaj svoju savjest i vidjećešvidjet ćeš da nas nisi pozvao radi Boga nego da nas primoraš da kažemo nešto što ti odgovara, što bi došlo od naroda. Istina je, ti si postao halifa bez skupa makar dvojice ljudi koji izriču pravna mišljenja (''ahl alahlul-fatwa''); znaš da se [[Ebu-Bekr]] uzdržaosuzdržao od toga da donosi odluke šest mjeseci, sve dok nisu stigle vijesti o zakletvi Jemenaca." Onda je halifa poslao Rabi‘aRabi'ja da im odnese svakom po kesu zlata, s tim da mu, ako je druga dvojica prihvate, da mu donesu njihove glave. Malik uze, a ostala dvojica ne uzeše. Ebu Hanifa je prokomentarisaoprokomentirao: "Ne bih uzeo ni da mi odrubiš glavu." Rabi‘Rabi' je prokomentarisaorekao: "Njihova suzdržljivost spasila im je glave."
== Neke Ebu Hanifine izreke ==
* "Budi zadovoljan da potrošiš na svoje potrebe i za to ne zahvaljuj nikom do Allahu. Nisam ti dao ništa svoje. To je Allahov dar, On mi je to dao za tebe."
* "Mi ne kažemo da grijeh ne donosi grješnikugriješniku nikakvu štetu. Mi ne kažemo da vjernik neće nikadanikad ići u [[džehennem]] niti da će vječno živjeti u džehennemu ako je prekršilac. Mi, također, ne kažemo, kao murdžitimurdžije, da će naša dobra djela biti sigurno nagrađena, a naši grijesi bez sumnje oprošteni."
* "Što se tiče nevjernika, mi smo zaključili da mu je suđeno da ide u [[džennet]] ili u [[džehennem]]. Mi ne možemo optužiti nijednog muslimana za nevjeru, politeizam ili dvoličnjaštvo, osim ako ga zaista ne vidimo kako se time bavi."
* "Mi ne isključujemo muslimana iz zajednice za bilo koji grijeh, koliko god da je težak, sve dok on ne počne da tvrditvrditi da je to dozvoljena radnja. Vjernik može da budebiti prestupnik, a da pritom ne postane nevjernik."
== Bibliografija ==
* ''Leksikon islama'', Nerkez Smailagić, prevod lajdenske ''Enciklopedije islama''
* Ebu El-E‘alâ ElE'ala el-Mavdudi, ''"Politička misao u islamu''," u: M. M. Sharif, ''Historija islamske filozofije'', I, II, Zagreb, 1988.; originalna verzija na internetu: http://www.muslimphilosophy.com/hmp/index.html
* Muhamed Seid Serdarević, ''Fiqh alFikhul-‘ibâdâtibadat''
* Ejub Todorovac, ''Kazivanja Ševke Bulbula'', pripovijetka "Hak", Sarajevo, 1990.
* [https://web.archive.org/web/20181002205307/http://lostislamichistory.com/the-life-of-imam-abu-hanifa/ Život imama Ebu Hanife] – biografija na Lostislamichistory.com {{en simbol}}
* [https://web.archive.org/web/20111118012441/http://www.renaissance.com.pk/feletfor96.html Imam Ebu Hanifa] – Jamil Ahmad {{en simbol}}
* [https://web.archive.org/web/20120426000635/http://marifah.net/articles/wasiyya-abuhanifa.pdf Al-Wasiyyah imama Ebu Hanife] – na engleski preveo Shaykh Imam Tahir Mahmood al-Kiani {{en simbol}}
* [http://www.rehmani.net/library/Imam-e-Azam/index.php Knjiga o imamu e Azamu Ebu Hanifi] {{ur simbol}}
* [https://web.archive.org/web/20101220213736/http://muslimheritage.com/day_life/default.cfm?oldpage=3&ArticleID=463 Ebu Hanifa] na ''muslimheritage.com'' {{en simbol}}
* [http://www.livingislam.org/ahanifa_e.html Imām Abū Ḥanīfah] – Shiekh G. F. Haddad {{en simbol}}
* [http://www.inter-islam.org/Biographies/4imam.htm Neki učitelji i učenici imama Ebu Hanife] {{en simbol}}
* [https://www.ahnafblog.com/2019/11/05/kitab-al-athar-is-proven-from-abu-yusuf-research-jarh-wa-tadeel/ Kitab Al Kitabul-Athar] {{en simbol}}
[[Kategorija:Islam]]
| 