Razlika između verzija stranice "Ćirilo i Metodije"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 2:
[[Datoteka:Cyril-methodius-small.jpg|mini|Ćirilo i Metodije, murali iz manastira Trojan u [[Bugarska|Bugarskoj]].]]
'''Ćirilo (Konstantin) i Metodije''' ([[Grčki jezik]] Κύριλλος καὶ Μεθόδιος, [[Staroslavenski jezik]] Кѷриллъ и Меѳодїи) dva su brata porijeklom iz [[Grčka|Grčke]]. Bili su [[Bizantijsko carstvo|bizantijski]] [[Hrišćanska teologija|hrišćanski teolozi]] i [[Hrišċansko misionarstvo|hrišċanski misionari]].
Kroz svoj rad utjecali su na kulturni razvoj svih [[Slaveni|Slavena]], zbog čega su dobili naziv "slavenski apostoli".<ref>{{Cite web|url =https://www.researchgate.net/publication/237540225_Figures_of_trans-_national_religious_memory_of_the_Orthodox_southern_Slavs_before_1945_an_outline_on_the_examples_of_SS_Cyril_and_Methodius|title=(PDF) Figures of (trans-) national religious memory of the Orthodox southern Slavs before 1945: an outline on the examples of SS. Cyril and Methodius|
Smatraju se prvim osobama koje su [[Južni Slaveni|Južnim Slavenima]], kao i području [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] donijeli pismenost.
Zaslužni su za osmišljavanje [[Glagoljica|glagoljske]] abecede, prve abecede koja se koristi za prevođenje staroslavenskog jezika.<ref>Liturgy of the Hours, Volume III, 14 February.</ref>
Nakon njihove smrti, njihovi učenici su nastavili svoj misionarski rad među drugim Slavenima. Oba brata se u [[Pravoslavna crkva|pravoslavnoj crkvi]] poštuju kao sveci sa nazivom "jednaki apostolima". Godine 1880. papa [[Lav XIII]] ih je uveo u svoj blagdanski kalendar [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličke crkve]]. Godine 1980. papa [[Ivan Pavao II]] proglasio ih je svetim zaštitnicima Evrope zajedno sa [[Sveti Benedikt|Benediktom iz Nursije]].<ref name="Egregiae Virtutis">{{cite web |
== Rana karijera ==
Red 11:
=== Rani život ===
Ćirilo i Metodije dva su grčka misionara rođena u okolini [[Solun]]a, današnja [[Grčka]] - Ćiril (Κύριλλος) oko 827–828, a Metodije (Μεθόδιος) oko 815–820. Ċiril je navodno bio najmlađi od sedam braće. Rođen je pod imenom Konstantin,<ref>''Cyril and Methodius'', [[Encyclopædia Britannica]] 2005</ref> ali vjersko ime Ċiril uzeo je nakon što je postao monah u [[Rim]]u neposredno prije svoje smrti,<ref>''Vita Constantini slavica'', [https://books.google.com/books?id=RIdFAAAAcAAJ&pg=PA246 Cap. 18: Denkschriften der kaiserl. Akademie der Wissenschaften 19, Wien 1870, p. 246]</ref><ref>Chapter 18 of the Slavonic [http://www.clas.ufl.edu/users/fcurta/Cyril.html ''Life of Constantine''] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121215043926/http://www.clas.ufl.edu/users/fcurta/Cyril.html |date=15 December 2012 }}, an English translation</ref><ref>English Translation of the 18th Chapter of the ''Vita Constantini'', [[Liturgy of the Hours]], Proper of Saints, 14 February</ref> prema "Vita Cyrilli" ("Život Ćirila"). Metodije je nosio ime Mihael od rođenja.
Nakon pravne obuke imenovan je za vojnog upravnika (arhont) u bizantijskoj provinciji na rijeci [[Struma (rijeka)|Struma]] (sjeverno od Soluna), gdje su živjeli [[Slaveni]]. Oko 845. godine napustio je ovaj položaj, a dobio je ime Metodije nakon što je ušao u manastir i postao monah, đakon na planini Olimpu u [[Mizija|Miziji]] (današnji [[Uludağ]]), na sjeverozapadu [[Turska|Turske]].<ref>{{cite web|url =http://www.carpatho-rusyn.org/spirit/cyril.htm|title=SS.Cyril and Methodius|
Tačno etničko porijeklo braće je nepoznato, a postoji kontroverza o tome da li su Ćiril i Metodije bili slavenskog<ref>
Red 78:
=== Misije na Bliskom Istoku ===
[[Datoteka:Sveti Metodije.jpg|130px|mini|Metodije, [[freska]] u crkvi sv. Nauma, [[Ohrid]].]]
Ċirilova prva misija u bizantijskoj vladi, dovela ga je (već sa 24 godine) u grad [[Samarra]] u [[Abasidski halifat|Abasidskom halifatu]]. Tamo je trebalo da raspravlja o kontroverznim teološkim pitanjima sa [[Islam|islamskim]] naučnicima i da pomogne poboljšanju odnosa između halifata i [[Bizantijsko carstvo|Istočnog Rimskog Carstva]].<ref name="Dvornik MO">{{
Godine 860. bizantijski car [[Mihael III (bizantijski car)|Mihael III]] i [[Patrijarh konstantinopoljski]] [[Focije I]] (profesor Ćirila na Univerzitetu u Konstantinopolju i njegov uzor u ranijim godinama) poslali su Ċirila i Metodija kao misionare [[Hazari |Hazari]]ma (sjeveroistočno od [[Crno more|Crnog mora]]) kako bi spriječili širenje [[Judaizam|judaizma]] na ovom području i ojačali odnose s Istočnim Rimskim Carstvom. Hazari su tada zatražili da im se pošalje naučnik koji bi mogao razgovarati sa [[Jevreji]]ma i [[Arapi]]ma. Prema legendi, Ċirilo i Metodije su na Crnom moru pronašli grob [[Papa Klement I|pape Klementa I]], uzeli njegove kosti i dali ih na njihovom kasnijem putovanju u Rim [[Papa Hadrijan II|papi Hadrijanu II]] kao relikviju.<ref>{{cite web|url=https://w2.vatican.va/content/benedict-xvi/en/audiences/2009/documents/hf_ben-xvi_aud_20090617.html |title=Pope Benedict XVI. "Saints Cyril and Methodius", General Audience 17 June 2009, Libreria Editrice Vaticana |publisher=W2.vatican.va
== Misionarski rad kod Slavena ==
Red 89:
{{Citat|"Naši ljudi su već odbacili [[paganizam]] i poštuju hrišćanske zakone, ali mi nemamo učitelje koji nas mogu poučavati na našem jeziku u pravoj hrišćanskoj vjeri, tako da drugi narodi, kada ih vide, mogu nas oponašati. Zato, pošaljite nam Gospodine, biskupa i učitelja. Zbog vas se dobar zakon širi na sve zemlje."
Odlomak iz pisma kneza Rastistava bizantijskom caru Mihajlu III.}}<ref
Cilj je bio širenje [[kršćanstvo|kršćanske vjere]] među njegovim mnogobožačkim podaničkim narodom, [[Slaveni]]ma i da pomogne u osnivanju biskupije u Velikoj Moravskoj, nezavisnu od franačkih biskupa. Hrišćanstvo je već bilo poznato u Velkoj Moravskoj od strane misionara iz [[Istočna Franačka|Istočne Franačke]], ali je princ Rastislav izbacio franačke sveštenike iz zemlje iz zabrinutosti zbog rastućeg političkog i religijskog utjecaja Istočnog Franačkog Carstva.<ref name=Ivanov>Vizantiiskoe missionerstvo, Ivanov S. A., Iazyki slavianskoi kul'tury, Moskva 2003, p. 147</ref> Sa istim zahtjevom, Rastislav se prethodno obratio rimskom [[Papa|papi]], koji nije odgovorio na njegov zahtjev zbog prigovora franačkih biskupa.<ref name=IUN>{{cite web |url=http://www.iun.edu/~hisdcl/h113_2001/byzantium.htm |title=From Eastern Roman to Byzantine: transformation of Roman culture (500-800) |publisher=Indiana University Northwest |date= |access-date=31 August 2017 |deadurl=no |archiveurl=https://web.archive.org/web/20170916164425/http://www.iun.edu/~hisdcl/h113_2001/byzantium.htm |archivedate=16 September 2017
{{Citat|"Bog, koji želi da svi dođu do spoznaje istine, vidio je vašu vjeru i objavio je Pismo za vaš jezik, tako da i vi možete biti dodani velikim narodima koji hvale Boga na svom jeziku." Zato vam šaljemo onoga koga je Bog obdario (po pitanju slavenskog pisma), uglednog, pravovjernog i naučenog čovjeka, filozofa. Prihvatite ovaj dar, koji je veći i časniji od zlata, srebra i dragulja."
Iz pisma cara Mihajla III. knezu Rastislavu.}}<ref
Ovaj zahtjev je pružio pogodnu priliku za proširenje bizantijskog utjecaja. Čini se da je njihov prvi rad bio obuka asistenata. Godine 863. počeli su da prevode [[Biblija|Bibliju]] na jezik koji je danas poznat kao [[Staroslavenski jezik|staroslavenski]] i putovali su u Veliku Moraviju da ga promovišu. U tome su uživali značajan uspjeh. Međutim, došli su u sukob sa njemačkom crkvenom vlašću koja se protivila njihovim naporima da stvore posebnu slavensku [[Liturgija|liturgiju]].
Red 103:
Glagoljska abeceda je odgovarala posebnostima [[Slavenski jezici|slavenskih jezika]]. Potomci glagoljice, kao što je [[ćirilica]], i danas se koriste u mnogim jezicima.
Misionari su kod [[Istočni Slaveni|Istočnih Slavena]] i [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] imali veliki
[[Datoteka:Kiev Glagolitic list X.jpg|mini|Rukopis pisan staroslavenskim jezikom na glagoljici. [[Kijevski misal]] iz 10. vijeka.]]
Kako se brojnost međusobnih nesuglasica uveċavao, braća, koja su bila nevoljna da budu uzrokom nesporazuma među hrišćanima, otputovala su u [[Rim]] da vide papu, tražeći sporazum kojim bi se izbjegla svađa između misionara na terenu.<ref>{{
Braća su pohvaljena za njihovo učenje i kultivisana zbog svog utjecaja u Konstantinopolju. Bibliotekar i arhivist [[Anastazije Bibliotekar]] kasnije je nazvao Ćirila "čovjekom apostolskog života" i "čovjekom velike mudrosti".<ref>{{cite web|url =http://www.frantiskani.sk/kazatel/svati/0727.htm|title=Sv. Gorazd a spoločníci|work =frantiskani.com|accessdate =27. 8. 2015.}}</ref> Međutim, ubrzo zatim je knez Rastislav, koji je prvobitno pozvao braću u Moravsku umro, a njegov nasljednik nije podržao Metodija. Godine 870. franački kralj [[Ludovik Njemački]] i njegovi biskupi srušili su Metodija na sinodu u Ratisbonu i zatvorili ga na nešto više od dvije godine. [[Papa Ivan VIII]] je osigurao njegovo puštanje na slobodu, ali mu je dao uputstvo da prestane da koristi slavensku liturgiju. Godine 878. Metodije je bio pozvan u Rim po optužbi za [[Hereza|herezu]] i upotrebu slavenskog jezika. Ovaj put papa Ivan VIII je bio ubijeđen argumentima koje je Metodije iznio u svoju odbranu i poslao ga natrag oslobođen od svih optužbi i uz dozvolu da se koristi slavenski jezik tokom crkvenih molitvi. [[Karolinzi|Karolinški]] biskup koji ga je naslijedio, Witching, potisnuo je slavensku liturgiju i prisilio Metodijeve sljedbenike u izgnanstvo. Mnogi su našli utočište kod knjaza [[Boris I|Borisa I]] iz [[Prvo bugarsko carstvo|Bugarske]], pod kojim su reorganizovali Crkvu koja je u svojoj liturgiji koristila slavenski jezik. U međuvremenu, nasljednici pape Ivana VIII usvojili su politiku koja je trajala vijekovima.<ref name ="JE">{{
== Smrti ==
| |||