Razlika između verzija stranice "Stjepan Tomašević, kralj Bosne"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje |
|||
Red 3:
| Nasljeđivanje =[[Spisak bosanskih vladara|Kralj Bosne]]
| Nasljeđivanje1 =[[spisak srpskih vladara|Despot Srbije]]
| Slika =
| Opis slike =Stjepan Tomašević kleči pred Kristom – detalj slike [[Jacopo Bellini|Jacopa Bellinija]] iz 1460.
| Vladavina =[[10. juli]] [[1461]] - [[5. juni]] [[1463]]
| Krunidba =novembar [[1461]].
| Prethodnik =[[Stjepan Tomaš]]
| Vladavina1 =[[1. april]] [[1459]] - [[20. juni]] [[1459]]
Red 26:
== Porijeklo i djetinjstvo ==
Bio je sin kralja [[Stjepan Tomaš|Stjepana Tomaša]] i krstjanke [[Vojača|Vojače]]. Nakon što je Stjepan Tomaš proglašen kraljem Bosne, Vojača nije bila smatrana podobnom za titulu bosanske kraljice, pa je Stjepan Tomaš stoga tražio ženu višeg roda. Kako je Vojači već bio obećao brak, što se u [[Katolička crkva|Katoličkoj crkvi]], kojoj je Stjepan Tomaš pripadao, smatralo predbračnim ugovorom, papa Eugen IV je morao razriješiti to obećanje. Stjepan Tomaš je zatim oženio [[Katarina Kosača-Kotromanić|Katarinu Kosaču]], kćer herceg [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Kosače]], koja je tim brakom postala bosanska kraljica i maćeha Stjepana Tomaševića.<ref name=Mandić>
== Despot Srbije ==
Dana [[1. april]]a [[1459]]. oženio je [[Mara Jelena Branković|Jelenu Branković]],<ref name=MTCAHT>
Bio je zaručen za vanbračnu kćerku milanskog vojvode [[Francesco Sforza|Francesca Sforze]], najvjerovatnije [[Drusiana Sforza|Drusijanu]], ali su ove zaruke prekinute. O tom njegov otac obavještava njegovog nesuđenog punca pismom 1. maja:
<blockquote>Sada obznanjujem vašu jasnost, da je moj preljubljeni sin, svijetli Stjepan, na osmicu iza Uskrsa uzeo za ženu kćer nekadanjega despota Lazara, te je preuzeo čitavo njegovo vladanje u Ugarskoj i Raškoj, u koliko je Turci nisu još osvojili; uz to je po prejasnom kralju ugarskom Matijašu učinjen despotom na mjesto svoga pokojnoga tasta Lazara, i to složnom voljom svih Rašana.<ref name="Klaić">
Međutim, iste godine je Osmansko carstvo osvojilo ostatak srpske države, te su se Stjepan Tomašević i Mara sklonili na dvor njegovog oca.
Red 42:
Stjepan Tomašević je došao na vlast u Bosni nakon očeve smrti [[10. juli|10. jula]] [[1461]]. godine. Svjestan opasnosti koja mu je prijetila Tomašević je već [[1461]]. godine u poslanici [[Papa|papi]] predvidio tursku najezdu velikih razmjera i zamolio ga za pomoć.
Budući da su Osmanlije sve više nadirali, novi se kralj pomirio s hercegom Stjepanom i pismeno molio evropske vladare da mu pomognu u odbrani Bosne. Kao znak podrške [[papa Pio II]] poslao mu je krunu kojom je u Crkvi svete Marije u [[Jajce|Jajcu]] u novembru [[1461]]. godine okrunjen za bosanskog kralja od strane papinog delegata.
Stjepan Tomašević je priznavao prevlast ugarsko-hrvatskog kralja [[Matija Korvin|Matije Korvina]], nadajući se obećanoj pomoći. Stoga je [[3. jun]]a [[1462]]. otkazao sultanu plaćanje danka. Na početku [[1463]]. godine obratio se opet [[Mleci]]ma upozoravajući ih da Osmanlije smjeraju tog ljeta zauzeti svu Bosnu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u [[Dalmacija|Dalmaciji]].
| |||