Razlika između verzija stranice "Nuklearna fizika"

Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], došlo se na ideju da bi se [[energija]] koju radioaktivnost oslobađa mogla koristiti kao oružje za masovno uništenje. I sile osovine i savezničke snage su započele projekte u cilju razvoja ovakvog oružja; Projekat Mannhatan u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] se na kraju pokazao uspješnim. Dvije od prve tri bombe koje su proizvedene su bačene na [[Japan]]; tada je planirano da se proizvodnja ubrza na oko jednu bombu sedmično, ali se Japan predao prije nego što je još [[atomska bomba|atomskih bombi]] bačeno.

 

Za vrijeme Drugog svjetskog rata i u ranom [[Hladni rat|Hladnom ratu]] je nastavljen razvoj nuklearne [[tehnologija|tehnologije]], dok se malo pažnje obraćalo na dugoročne opasnosti radijacije i radioaktivne kontaminacije. Jači otpad nastao proizvodnjom uranija je skladišten u velike tankove sa rokom trajnosti od samo par decenija, i nije bilo planova za dugoročnije skladištenje dok je manje jakom otpadu dopušteno procuriti u zemljište bez temeljnih izračuna o dugoročnim posljedicama. Mnoga nuklearna oružja su testirana u atmosferi (to jest iznad površine [[Zemlja (planeta)|Zemlje]]), što je oslobodilo dovoljno radioaktivnog materijala da vrlo značajno podigne svjetski nivo pozadinskog zračenja. Konačno je sporazum o ograničenim probama prekinuo ove probe u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] i [[SSSR]]-u (mada su podzemne probe nastavljene u obje zemlje, a [[Francuska]] i [[Kina]] su nastavile atmosferske probe još dugo vremena).