Razlika između verzija stranice "Historija Evrope"

Ipak, kako je "Kralj Sunce" jačao (njegova vladavina trajala je od [[1643]]. do [[1715]].), potreba za savjetnicima i vladarima iz sjene se gubila, tako da je Francuska, sa završetkom 17. vijeka, ulazila u čisti kraljevski apsolutizam i tako predstavljala najbolji primjer takvog uređenja u svijetu. Luj XIV. je bio izrazito rastrošan vladar čime je uspio isprazniti državnu blagajnu. Ipak, kako se i sam bavio baletom, poticao je i kulturu (u ovom periodu djeluje slavni kompozitor [[Jean-Baptiste Lully]]), a vrhunac njegove kulturno-rastrošne djelatnosti je raskošna palača [[Versailles]]. Njegov plan o uspostavi francuske dominacije nad cijelim kontinentom nikada nije zaživio, iako će mu se [[Napoleon]] približiti tokom svojih [[Napoleonski ratovi|pohoda]]. Smrću dugogodišnjeg vladara na prijestolje dolazi [[Luj XV, kralj Francuske|Luj XV]], vladar koji je zbog brojnih stvari ostao zabilježen kao jedan od najnepopularnijih francuskih vladara. Iako je pokušao provesti uspješnu finansijsku reformu, dolazak [[John Law|Johna Lawa]] u [[Pariz]] rezultirao je osnivanjem državne banke, ali i prvom pravom ekonomskom krizom u novijoj historiji. Državna kasa praznila se novim izdacima, kraljeve afere sa građankama koje su dobivale plemićke titule ([[Madame de Pompadour]] i [[Madame du Barry]]) činile su ga sve omraženijim, a vanjskopolitički neuspjeh sve je to još više potkopavao. Naime, kada je [[1756]]. godine izbio [[Sedmogodišnji rat]] (prvi rat u historiji koji se vodio na čak tri kontinenta istovremeno: [[Azija]], [[Evropa]], [[Sjeverna Amerika]]), Luj XV je stao na stranu Habsburgovaca i Rusa protiv Pruske i Ujedinjenog Kraljevstva. Dok su Rusi istupili, a Habsburgovci izgubili rat uz manje gubitke, Francuzi su doživjeli sramotan poraz od Britanaca koji je kulminirao [[Mir u Parizu (1763)|mirom u Parizu]] kojim je Francuska izgubila sve sjevernoameričke posjede u korist Ujedinjenog Kraljevstva. Iako je vladao do [[1774]]., Luj XV nije povećao svoju popularnost, a njegov potpuni debakl ostavio je njegovom nasljedniku državu u velikoj krizi koja će kulminirati još većom revolucijom.

 

[[Datoteka:Bataille Malplaquet.jpg|mini|300px|[[Bitka kod Malplaqueta|Bitku kod Malplaqueta]] predvodili su [[Eugen Savojski]] i [[John Churchill Marlbourough]]]]U [[Španija|Španiji]], gdje je Karlo V vladao kao Karlo I, nasljedni vladar bio je [[Filip II, kralj Kastilje|Filip II]]. Za vrijeme njegove vladavine "nepobjediva armada" postepeno je gubila na snazi (posebno nakon poraza od Engleske), a izvorni uspjesi u Holandiji su rezultirali otcjepljenjem sjevernih pokrajina. Nakon Filipa II uslijedila je vladavina Habsburgovaca u Španiji koja je završila smrću maloumnog [[Karlo II, kralj Španije|Karola II]]. Iako ga je formalno naslijedio [[Filip V, kralj Španije|Filip V]], u Španiji je [[1701]]. izbio višegodišnji [[rat za špansko naslijeđe]] u kojem su prednjačili Bourbonci i Habsburgovci. Iako su pod vodstvom [[Eugen Savojski|Eugena Savojskog]] i [[John Churchill Marlbourough|Johna Churchilla Marlbourougha]] britansko-habsburške snage nanijele nekoliko teških poraza Francuzima (posebno [[Bitka kod Malplaqueta|kod Malplaqueta]] [[1709]].), [[Mir u Utrechtu (1713)|mirom u Utrechtu]] [[1713]]., potvrđenim kasnije [[Mir u Rastattu|u Rastattu]] i [[Mir u Brestu|u Brestu]] [[1714]]., Filip V je priznat za španskog kralja, ali je naglašeno kako se španska i francuska loza Bourbonaca nikada ne smiju ujediniti. Istovremeno, u Habsburškoj monarhiji je Karla naslijedio car [[Ferdinand I, car Svetog rimskog carstva|Ferdinand I]]. On je [[1526]]. postao [[Češka|češki]] kralj, a [[1. januar]]a [[1527]]. pod svoju ingerenciju je stavio i [[Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo]]. Habsburgovci su tako zavladali gotovo cijelom jgoistočnom Evropom, a njihovu vladavinu obilježio je dvorski apsolutizam, [[beč]]ki centralizam i postepena germanizacija, koja je kulminirala službenom. To je s vremenom dovelo do sve većeg broja problema koji će do raspada te polinacionalne zajednice dovesti tek [[1918]]. Za vrijeme cara [[Leopold I, car Svetog rimskog carstva|Leopolda I]] ugušeni su pokušaji zavjere u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] ([[Zrinsko-franskopanska zavjera]]) i [[Mađarska|Ugarskoj]] (prva zavjera [[Ferenc II Rákóczi|Ferenca II Rákóczija]] [[1703]].), a carski apsolutizam je još više učvršćen kako bi se izbjegli slični slučajevi. Nakon uspjeha i osnaženja, Leopold I je usred [[Veliki turski rat|Velikog turskog rata]] sazvao [[Požunski sabor 1687.|Sabor u Požunu]] [[1687]]. na kojem je uveo pravo [[primogenitura|primogeniture]] za Habsburgovce i tako konsolidirao svoju vlast. Prije nego se iko mogao pobuniti na takve odluke, Sabor je raspušten zbog [[kuga|kuge]]. Leopold I umire [[1705]]., kada ga nasljeđuje [[Josip I, car Svetog rimskog carstva|Josip I]], dok u [[Španija|Španiji]] vlada njegov brat Karlo III. (iako to pravo nikada nije formalno priznato već je Karlo samo bio pretendent, ali je ipak boravio u Španiji u tom periodu). Josip I se [[1707]]. suočio s novom Rákóczijevom bunom koja je riješena tek [[1711]]. sklapanjem mira i priznavanja prava Ugarskoj, ali je tokom tog sukoba umro Josip I. Vlast je formalno preuzeo njegov brat Karlo, ali, kako je on boravio u Španiji, ugarsko-hrvatskim dijelom monarhije upravlja carica-majka [[Eleonora Habsburg|Eleonora]] zajedno s namjesnikom [[Emerik Esterhazy|Emerikom Estehazyjem]], koji je bio jedan od glavnih poticatelja rješavanja nove krize. Ta nova kriza izbila je kada su se određeni dijelovi Monarhije pobunili zbog [[Pragmatička sankcija (1713)|Pragmatičke sankcije]] cara [[Karlo VI, car Svetog rimskog carstva|Karla VI]] iz [[1713]]., kućni zakon kojim je svojoj kćeri osigurao prijestolje. Naime, kako je bilo izgledno da će car ostati bez muškog nasljednika (ni Josip I ni Karlo nisu imali živih sinova), trebao je osigurati prijestolje svojoj kćeri, [[Marija Terezija, kraljica Ugarske|Mariji Tereziji]], kako ne bi došlo do dinastičke smjene. Hrvatski sabor je pravo Marije Terezije [[Hrvatska pragmatična sankcija|sankcionirao]] već [[1712]], dakle godinu dana prije donošenja kućnog zakona (što je car komemorirao zahvalom, ali ne i službenom sankcijom), a Ugarski sabor je to učinio tek [[1722]]. (što je sankcionirano [[1723]]), ali su problemi izbili tek po dolasku Karlove kćeri na prijestolje.

[[Datoteka:Peter de Grote.jpg|mini|230px|lijevo|Iako veliki reformator, [[Petar I, car Rusije|Petar I Veliki]] ostavio je nekoliko kontroverzi iza sebe, od kojih je najpoznatija situacija sa prijestolonasljednikom [[Aleksej Romanov|Aleksejem]], njegovim sinom, kojeg je dao ubiti]][[Rusko carstvo]] osnovano je 1547. kada se [[Ivan IV Grozni]] okrunio za cara, ali nije imao cjelovitost teritorije. Godina [[1613]]. je krunidbom [[Mihajlo I, car Rusije|Mihajla I. Romanova]] označila nastanak cjelovitog Ruskog carstva i dolazak dinastije [[Romanov]] na vlast u Rusiji. Ta dinastija je vladala Rusijom do pada carstva [[1917]]. godine. Uspon i modernizacija Rusije započeli su za vrijeme vladavine [[Petar I, car Rusije|Petra I]], koji je na prijestolje došao [[1689]]. godine. On je, u svojoj kočiji, ''in cognito'' proputovao Evropu (najviše mu se svidjela Holandija) i pozvao nekolicinu evropskih stručnjaka u Rusiju kako bi modernizirali društvo i privredu. Donesen je niz zakona usklađenih s evropskim tekovinama, a započela je i teritorijalna ekspanzija u Evropi (osvajanje [[Azov]]a [[1696]].) i na istoku (ekspedicija Danca [[Vitus Bering|Vitusa Beringa]]). Godine [[1700]]. Petar se sukobio sa [[Švedska|švedskim]] kraljem [[Karlo XII, kralj Švedske|Karlom XII]] oko dominacije na [[Baltik]]u i tako započeo [[Veliki sjeverni rat]]. [[Švedska]] je još ranije, tokom vladavine [[Gustav I Vasa, kralj Švedske|Gustava I. Vase]] istupila iz nestabilne [[Kalmarska Unija|Kalmarske Unije]], a za kralja [[Gustav II Adolf, kralj Švedske|Gustava II Adolfa]] uspostavljen je čvrst apsolutizam i dominacija Švedske u Skandinaviji. Nakon početkog ruskog poraza [[Bitka kod Narve|kod Narve]] [[1701]]., Petar I započinje izgradnju [[Petrograd|Petropavlovske utvrde]] [[1703]]. koja je kasnije postala novi glavni grad carstva po imenu [[Petrograd]]. Pogoršanje švedskih odnosa sa Zapadom omogućilo je Petru I uspješan protivnapad i pobjedu u ključnoj [[bitka kod Poltave|bici kod Poltave]] [[1709]]. u kojoj je poražen i vođa ukrajinskih kozaka [[Ivan Mazepa]]. Veliki sjeverni rat završen je [[Mir u Nystadu|mirom u Nystadu]] [[1721]]. godine, kada se Petar I Veliki proglašava za cara svih Rusa. Rusija je ušla u novi period svoje historije, ali je već [[1725]]., nakon Petrove smrti, došlo do turbulencije na ruskom prijestolju. Petra je nasljedila supruga [[Katarina I, carica Rusije|Katarina I]], a nakon nje su se izmjenjivali carevi i carice. [[Petar II, car Rusije|Petar II]] vladao je samo tri godine, a [[Ana, carica Rusije|carica Ana]] je uspjela u vraćanju Azova (on je izgubljen [[1711]].).