Razlika između verzija stranice "Zlatin dnevnik"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
Red 1:
'''Zlatin Dnevnik''' je knjiga [[Zlata Filipović|Zlate Filipović]] pisana tokom rata i [[Opsada Sarajeva|opsade grada Sarajeva]] 1992. godine. obraćajući se Mimi.
== Dnevnik Zlate Filipović ==
Zlatin Dnevnik je knjiga Zlate Filipović pisana tokom rata i opsade grada Sarajeva 1992.godine.obraćajući se Mimi. U periodu pisanja dnevnika Zlata ima svega dvanaest godina, i čitateljima pruža dječiju perspektivu na ratnu svakodnevnicu, dokumentira dnevne događaje, prati tok misli. Zlatin Dnevnik je nastao po uzoru na [[Dnevnik Ane Frank]]. ZlatinJedna Dnevnik se smatra jednomje od najslikovitih knjiga iz Bosne o ratu.Knjiga je prevedena je na preko dvadeset stranih jezika.
 
== Radnja u knjizi ==
Zlata Filipović rođena je u Sarajevu 03.decembra,1980.godine. Poznata je po Zlatinom dnevniku, autobiografskoj knjizi koju je napisala. Knjiga je prevedena je na preko dvadeset jezika.
Nakon polaska u peti razred Zlata započinje pisanje svog dnevnika, jer je rat počeo prije njenog jedanaestog rođendana, te kao prvu priču izdvaja odlazak na planinu [[Jahorina|Jahorinu]]. Zabilježila je i opisivala događaje pune dvije godine . Događaji poput nestanak elekrtičneelektrične energije, nestanak vode, granatiranje, smrti bliskih prijatelja i njenih vršnjaka, skrivanje u podrumu, viđeni očima djeteta poprimaju jednu novu dimenziju i postaju svjedočanstvo užasnim ratnim stradanjima. Kako su njeni majka i otac bili zaposleni ona kao djevojčica je često ostajala sama u kući, te tako bilježila svoje misli pišući sljedeće riječi: “Prestanite{{Citat|Prestanite pucati, mir, mir, mir.}} U posljednjoj poruci Mimi otkriva i statističke podatke koje je čula — “590 granata od pola pet ujutro; šestoro mrtvih; 56 ranjenih; mislim da smo sami u ovom paklu.”
 
 
Zlatin Dnevnik je knjiga Zlate Filipović pisana tokom rata i opsade grada Sarajeva 1992.godine.obraćajući se Mimi. U periodu pisanja dnevnika Zlata ima svega dvanaest godina, i čitateljima pruža dječiju perspektivu na ratnu svakodnevnicu, dokumentira dnevne događaje, prati tok misli. Zlatin Dnevnik je nastao po uzoru na [[Dnevnik Ane Frank]]. Zlatin Dnevnik se smatra jednom od najslikovitih knjiga iz Bosne o ratu.
Nakon polaska u peti razred Zlata započinje pisanje svog dnevnika, jer je rat počeo prije njenog jedanaestog rođendana, te kao prvu priču izdvaja odlazak na planinu Jahorinu. Zabilježila je i opisivala događaje pune dvije godine . Događaji poput nestanak elekrtične energije, nestanak vode, granatiranje, smrti bliskih prijatelja i njenih vršnjaka, skrivanje u podrumu, viđeni očima djeteta poprimaju jednu novu dimenziju i postaju svjedočanstvo užasnim ratnim stradanjima. Kako su njeni majka i otac bili zaposleni ona kao djevojčica je često ostajala sama u kući, te tako bilježila svoje misli pišući sljedeće riječi: “Prestanite pucati, mir, mir, mir.” U posljednjoj poruci Mimi otkriva i statističke podatke koje je čula — “590 granata od pola pet ujutro; šestoro mrtvih; 56 ranjenih; mislim da smo sami u ovom paklu.”
 
Reporterka Janine Di Giovanni, koja je Zlatu srela 1993. i napisala predgovor za knjigu, opisala je Zlatu kao Annu Frank Sarajeva, jer Zlatin dnevnik, kao i Dnevnik Anne Frank, opisuje doživljaje strahota rata prožete dječjom čednošću. Također je dodala da je dodatna sličnost i to što su oba sukoba djelimično motivirana rasizmom i etničkim razlikama.
Male sarajevske novine su knjigu 1993. neslužbeno izdale pod nazivom Zlatin dnevnik kao poklon čitateljima. Zlata je tako postala poznata u Sarajevu, pa su je i novinari stranih novinskih agencija intervjuirali.
== O piscu ==
Zlata Filipović rođena je u [[Sarajevo|Sarajevu]] 03.decembra,1980.godine. Poznata je po Zlatinom dnevniku, autobiografskoj knjizi koju je napisala. Knjiga je prevedena je na preko dvadeset jezika.
Nakon objavljivanja Dnevnika Ujedinjeni narodi su pomogli njenoj porodici da se preseli u Pariz. Nakon tri godine u Parizu, Filipovići su preselili u Dublin, gde je Zlata studirala na Trinity Collegeu, a kasnije i na Oxfordu, i dalje živi u Dublinu, gdje radi kao filmska producentica i osmišlja dokumentarce. Sudjelovala je u pisanju drugih knjiga u vezi s ratom u Bosni i Hercegovini, a dobila je i Posebnu nagradu „Dijete hrabrosti“ od Centra Simona Wiesenthala.
 
[[Kategorija:Dnevnici]]
[[Kategorija:Opsada Sarajeva]]
[[Kategorija:Knjige 1992.]]