|
Agencija je prvobitno bila dio Federalne svemirske agencije ({{jez-ru|Федеральное космическое агентство}}) da bi se na osnovu predsjedničkog dekreta od 28. decembra 2015. tranformisala u državnu korporaciju. Do 1992. godine bila je poznata pod nazivom Ruska zrakoplovna i svemirska agencija (Rosaviakosmos).
== Historija ==
{{glavni|Historija rakete}}
Budući da su Sovjeti njemačkim naučnicima ograničili pristup razvoju sovjetskih projektila, SAD nije raspolagao sa pouzdanom informacijom koliko je SSSR u prednosti po tom pitanju, sve do kasnih 1950-tih. Prednost Sovjetskog Saveza u odnosu na SAD zasnivala se na dva faktora. Prvo, sovjetska vojska nije gubila vrijeme na razvoj krstarećih projektila, koje je bilo relativno lahko presresti i uništiti na putu do cilja, već se odmah fokusirala na razvoj balističkih projektila. Osim toga, Sovjeti nisu bili obeshrabreni činjenicom da su [[Nuklearno oružje|nuklearna oružja]] velika i masivna, nego su jednostavno nastavili na razvoju rakete velike nosivosti. Upravo zbog tih činjenica SSSR je bio najmanje dvije godine u prednosti u odnosu na SAD, imajući na raspolaganju projektile srednjeg dometa već u aprilu 1956. a interkontinentalne projektile već u augustu 1957. godine.
=== Prvi umjetni satelit Sputnjik 1 ===
S dolaskom predsjednika [[Nikita Hruščov|Nikite Hruščova]] na vlast, političko se rukovodstvo tadašnjeg SSSR-a se zainteresiralo za [[satelit]]e. Osnovana je posebna komisija pod okriljem Akademije nauke i objavljeno je da će Sovjetski Savez sudjelovati u Međunarodnoj geofizikalnoj godini (IGY). Svemirski program je privukao interes vojnih oficira i naučnika i generalni je sekretar prihvatio prijedlog S. Koroleva da se spoje programi lansiranja satelita i razvoja projektila.
Historija modernih sovjetskih lansirnih vozila, kao i ulazak čovječanstva u svemirsko doba, započinje 1957., kada je SSSR lansirao prvi interkontinentalni balistički projektil "''[[R-7]]"'' (Semjorka), jednostupanjskujednostepenu raketu sa četiri pomoćna raketna motora, koja je u svom modificiranom obliku, 4. oktobra 1957. lansirala prvi umjetni satelit "''[[Sputnjik 1]]"'' u [[Zemlja (planeta)|Zemljinu]] orbitu.
Ta [[raketa]] sačinjava osnovu tzv. Koroljevih lansirnih vozila, nazvana prema čovjeku (Sergeju P. Koroljovu) koji ih je i dizajnirao. To su [[Vostok]], Voskhod, Molnija i [[Sojuz (letjelica)|Sojuz]]. "''Vostok"'' je proizišao iz "''R-7"'' dodavanjem malog dodatnog stupnjastepena, "''Voskhod"'' je nastao dogradnjomnadogradnjom dodatnog stupnjastepena koji je tri puta jači od Vostokovog, dok je "''Molnija",'' ustvari Voskhod sa dodanim trećim stupnjemstepenom. "''[[Sojuz]]"'' se pojavio 1966. i sastojisastojao se od Voskhoda sa usavršenim drugim stupnjemstepenom. Lansirno vozilo "''Sojuz"'' je najupotrebljivanije lansirno vozilo u historiji. Do danas je izvršeno niz modifikacija, a posljednja verzija "''Sojuz ST"'', opremljena četvrtim "''Fregat"'' stupnjem,stepenom testirana je 2000. godine. Vrlo je cijenjeno u svijetu zbog svoje pouzdanosti i niskih troškova, a po današnjim kriterijima spada u srednje tešku kategoriju lansirnih vozila.
Kako bi se optimizirala efikasnost svemirskog programa 1959. je godine napravljena izvršena je njegova reorganizacija. Odgovornost za balističke projektile povjerena je Strateškim raketnim snagama (RVSN), treniranje [[kosmonaut]]a dodijeljeno je Zrakoplovstvu, a Akademija nauke prepustila je koordinaciju znanstvenihnaučnih istraživanja i svoje tehničke institute novoj vladinoj komisiji. Nedostatak središnjecentralne strukture (poput [[NASA]]-e) za upravljanje svemirskim programom kao cjelinom, nadomještena je personalizacijom odgovornosti, pa su [[inžinjer]]i i naučnici na čelu konstruktorskih biroa bili direktno uključeni u novu vladinu komisiju i mogli su imati značajan utjecajuticaj na članove Politbiroa i Centralnog Komiteta. Posebno velik broj službenih odgovornosti držao je S. Koroljov, uključen u znanstvenenaučne i tehnološke aspekte različitih programa.
===Prvi svemirski let čovjeka u historiji===
| 