Razlika između verzija stranice "Ruska svemirska agencija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
mNo edit summary
Red 8:
[[Datoteka:Mir on 12 June 1998.jpg|mini|desno|250px|Svemirska stanica Mir]]
[[Datoteka:Buran on An-225 (Le Bourget 1989) 1.JPEG|mini|desno|250px|Buran na aeromitingu 1989. u Parizu]]
[[Datoteka:Zal raketnoi techniki.JPG|250px|mini|desno|Dvorana svemirke tehnologije u državnom muzeju Ciolkovski, koji prikazuje povijesthistoriju astronautike (Kaluga, Rusija). Izložba pokazuje modele i kopije slijedećih izložaka svemirske tehnologije:<br>
prvog umjetnog satelita, ''[[Sputnik 1]]'' <small>(kugla ispod samog stropa);<br>
prvo svemirsko odijelo (donji lijevi kut)</small>;<br>
Red 14:
prvi vojni satelit tipa Molnija <small>(gornji desni ugao))</small>;<br>
prvo automatsko svemirsko vozilo – '''Lunohod 1''' <small>(desno)</small>;<br>
prva svemirska stanica , ''[[Saljut 1]]'' <small>(lijevo)</small>;<br>
prva modularna svemirska stanica, ''[[Mir (svemirska stanica)|Mir]]'' <small>(gore lijevo)</small>.]]
 
'''Ruska svemirska agencija''' ({{jez-ru|Федеральное космическое агентство России}}) poznata i kao '''Roskosmos''' je [[Rusija|ruska]] državna agencija odgovorna za program svemirskih letova i kosmonautiku.
'''Ruska svemirska agencija''' ili '''RKA''' (ruski: Федеральное космическое агентство России), kraće '''Roskosmos''', osnovana 25. februara 1992., je ključno tijelo u novoj organizaciji [[Rusija|ruskog]] (civilnog) svemirskog programa. Zapošljavala je svega nekoliko stotina radnika (nekad u [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]] je MOM imao ukupno oko 2 miliona zaposlenih) i naslijedila neka postojeća postrojenja i institute. Zahvaljujući iskustvu svojih radnika, bivših stručnjaka, političara i upravitelja svemirskog programa, brzo je zadobila autoritet i u zemlji i inostranstvu. U martu 1999., objavljeno je da će ovlasti nad 350 firmi u vazduhoplovnoj industriji (prethodno ovisnih o Ministarstvu odbrane) biti prenesene na RKA, pa je u julu iste godine RKA postala '''RAKA''' (Ruska vazduhoplovna i svemirska agencija). <ref>[http://www.federalspace.ru/main.php?lang=en&id=2&nid=11156] www.federalspace.ru</ref>
 
Agencija je prvobitno bila dio Federalne svemirske agencije ({{jez-ru|Федеральное космическое агентство}}) da bi se na osnovu predsjedničkog dekreta od 28. decembra 2015. tranformisala u državnu korporaciju. Do 1992. godine bila je poznata pod nazivom Ruska zrakoplovna i svemirska agencija (Rosaviakosmos).
 
==Historija==
{{glavni|Historija rakete}}
 
Sovjetska raketna istraživanja, namijenjena nastavku rada [[Konstantin Ciolkovski|Ciolkovskog]], započela su 1924., kada je sovjetska vlada kreirala "''Centralni ured za istraživanje problema raketa"'' i "''Svesavezno društvo za istraživanje interplanetarnog leta"''. Nakon reorganizacije 1928. još značajniju ulogu u tim istraživanjima dobila je i Akademija nauke, čiji je član 1919. postao i sam Konstantin Ciolkovski. Sovjetski vladinivladin raketni tim, predvođen Fridikom Arturovićem Tsanderom i [[Valentin Petrovič Gluško|Valentinom Petrovićem Gluškom]] počeo je 1930-tih godina testirati niz raketnih motora na tekućetečno gorivo. Jedne

Neke od raketa koje su proizašle iz tih projekata istraživanja bile su: "
* raketa ''GIRD-X"'', raketa teška 30 kg, dugačkadužine 2,5 m i širokaprečnika 15 cm, koja je tokom testiranja 1933. postigla visinu od 5 km i
* raketa ''Aviavnito'', tetežine od 100 kg teška, 3 m dugačkadužine i prečnika od 30 cm široka raketa "Aviavnito",a koja je tokom testiranja 1936. doseglapostigla visinu od gotovoskoro 6 km.
 
Najpoznatija sovjetska ratna raketa razvijena tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] bila je "[[Kaćuša]]", raketa na čvrsto [[gorivo]] ispaljivana iz višecijevnih raketnih bacača i maksimalnog dometa od 5 do 10 [[metarKilometar|km]].
 
Pri kraju Drugog svjetskog rata američke su snage iz Mittelwerk postrojenja Sovjetima doslovno pred nosom odnijele glavninu njemačke opreme i [[Aggregat A-4|V-2 raketa]], te osigurale većinu ključnih njemačkih raketnih naučnika. Ipak, [[SSSR]] je uspio osigurati Mittelwerk postrojenje, kao i važne njemačke naučnike Helmuta Grottrupa (stručnjaka za navođenje), Ericha Putzea (stručnjaka za proizvodnju) i Wernera Bauma (stručnjaka za propulziju). Također, osigurano je i nekoliko stotina radnika Mittelwerk postrojenja. Međutim, najvažnije od svega je to što je Sovjetski Savez već imao svoje raketne stručnjake, poput A. G. Kostikova, koji je konstruirao ratne rakete "Kaćuša" i [[Sergej Koroljov|Sergeja P. Koroljova]], smatranog ocem modernih sovjetskih raketa. <ref>[http://www.csa.hr/download/povijest_rakete.pdf] "Historija rakete", Pol Negri, www.csa.hr, 2011.</ref>