Razlika između verzija stranice "Stjepan Tomaš, kralj Bosne"

 

U novembru [[1443]]. godine umro je Tomašev amidža, kralj [[Tvrtko II]], ne ostavivši djece. Tomaša je umirući kralj vjerovatno proglasio svojim nasljednikom, što je i sam Tomaš kasnije u povelji tvrdio, kako bi spriječio da njemu omrzli Radivoj postane kralj. Tvrtkovu odluku potvrdio je i bosanski [[stanak]] i formalno ga izabrao za kralja, pa je prijelaz vlasti na novog kralja tekao relativno glatko. Stanak je najvjerovatnije podržao Tomaša zato što je po Tvrtkovom ugovoru o nasljedstvu iz 1427. godine grofovi Celjski, rođaci Kotromanića trebali postati bosanski kraljevi. Važno je pomenuti da je [[stanak]] pokazivao otvoreno nezadovoljstvo o nastupanju Celjskih na bosansko prijestolje. Međutim, vojvoda [[Stjepan Vukčić Kosača]] se nije složio s ovim izborom i odmah je izrazio podršku Tomaševom bratu Radivoju koji je tada živio na dvoru Kosača i kojeg su od [[1432]]. do [[1435]]. u borbi za krunu podržavale Osmanlije. Istovremeno je papa [[Eugen IV]] planirao veliku kontra-ofanzivu protiv Turaka, te je slao izaslanike i Tomašu i Kosači. Ispostavilo se da nijedan nije mogao ni razmišljati o tom budući da su se našli u građanskom ratu jedan s drugim.<ref name="Fine"/>

 

Tomaša je odmah podržao [[Ivaniš Pavlović]], a za kralja Bosne ga je priznao i [[Janko Hunjadi]], [[regent]] ugarskog kralja [[Ladislav V, kralj Ugarske|Ladislava V]]. Međutim, Hunjadi nije slao kralju vojsku, kao što ni vojvodi vojnu pomoć nije pružao njegov novi saveznik i [[suzeren]], napuljski kralj [[Alfons V, kralj Aragonije|Alfons]]. S druge strane, Kosači je pomagao srpski despot [[Đurađ Branković]], te je brzo uspio povratiti zemlju koju mu je Tomaš bio oteo. Tako je Tomaš opet izgubio Srebrenicu.<ref name="Fine"/>