C3r4
Pridružio se 9 decembar 2006
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
→Popravljanje i čišċenje stranica.: novi odlomak |
→Koristis se propagandom,lazima i izimisljotinama.: novi odlomak |
||
Red 313:
Svi zajedno možemo to uraditi mnogo brže.
[[Korisnik:Nerko65|Nerko65]] ([[Razgovor s korisnikom:Nerko65|razgovor]]) 12:49, 6 decembar 2018 (CET)
== Koristis se propagandom,lazima i izimisljotinama. ==
Kralj Tvrtko I je krunisan u Milesevi, tacka. Nema revizije istorije. Jos malo ce biti da su Svedjani oslobodili Berlin 1945. Godine 1377. u manastiru Mileševa krunisan je za kralja. Njegova kraljevska titula je glasila „kralj Srba, Bosne, Primorja i Humske zemlje“. Dodaje sebi i ime Stefan. To ime nosili su svi vladari iz dinastije Nemanjić, a i neki srpski vladari prije njih.
Njegovi podanici, kao što je znatno prije njega isticao i ban Matija Ninoslav, a što potvrđuju i papske i dubrovačke povelje, bili su Srbi. To vidimo, kako po njegovoj tituli, tako i po drugim poveljama nastalim u srednjovijekovnoj bosanskoj državi. Te povelje su pisane na srpskom jeziku i na ćirilici, kako jednom prilikom ističe njegov prethodnik ban Stefan II Kotromanić.
Međutim, istoriografije druga dva naroda u BiH, ne priznaju ove činjenice, i za uzvrat nude svoje teorije. Tako Hrvati kažu da je Tvrtko, Hrvat po porijeklu, da je govorio hrvatskim jezikom, i da je pisao na „hrvatskoj ćirilici“.
Narod sa devet imena, danas poznati kao Bošnjaci, tvrde da je Tvrko bio Bošnjak, da je govorio bosanskim jezikom i pisao posebnim bosanskim pismom – bosančicom.
Srpska notarska kancelarija u srednjovijekovnom Dubrovniku
Bez ulaženja u dublju analizu, ove bi teorije mogli opovrgnuti činjenicom, da u srednjovijekovnom Dubrovniku, nisu postojale hrvatska ili bosansko-bošnjačka notarska kancelarija, dok je srpska bitisala kako u srednjem vijeku, tako i u periodu osmanske okupšacije ovih krajeva. Ovo je bitno, jer je ta notarska kancelarija na srpskom jeziku, vršili prepisku, kako sa državom Nemanjića, tako i sa državom Kotromanića.
Jedan od srpskih pisara iz Dubrovnika, godine 1364. potpisuje se kao „Niko Bijeljić, dijak srpski“. Zatim godine 1447. knez i sudija dubrovački „rekoše Nikši Zvezdiću dijku srpskom, da upiše sve po redu“.
Kralj Tvrtko, kao i kraljevi poslije njega i njihova vlastela, sa Dubrovnikom je vršila prepisku uglavnom na ćirilici, a za ćirilične isprave bila je zadužena srpska kancelarija u Dubrovniku.
Da su se kojim slučajem jezik i pismo u bosanskoj srednjovjekovnoj državi, razlikovalo od pisma i jezika Srba, Dubrovnik bi morao da uvede i kancelariju za tobožnju bosančicu i bosanski jezik, pogotovo onda kada je bosanska država ojačala za vrijeme kralja Tvrtka.
Neka ovo imaju na umu oni, koji Tvrtku podigoše spomenik, na kojem se nalazi natpis ispisan pismom onih, koji su na „bosanske patarene“ dizali krstaške ratove!
Što je najzanimljivije, oni koji su blagosiljali krstaške pohode po srednjovjekovnoj bosanskoj državi, znali su na koga idu. Tako npr. rimski papa 1450. godine, piše dubrovačkom kaluđeru Ivanu o rimokatoličkoj crkvi u Bosni i kaže, da je u pismu tog dubrovačkog kaluđera pisalo da „u provinciji Bosni t.j. Srbiji ima malo ljudi, koji tamošnje stanovnike uče vjeri.
Oni su prije toliko vijekova znali, ovi danas ne znaju, zato smišljaju pjesmice, kao onu „Ja sam Bošnjak, vjera mi je islam, jezik bosanski…“ Pitamo se da li bi Tvrtko cupkao ili šizio uz ovu pjesmu?
| |||