Razlika između verzija stranice "Albert Einstein"

Albert Einstein je rođen 14. marta 1879. u Ulmu u porodici njemačkog Jevreja i trgovca hemikalijama i elektrotehničkim materijalom, a kojima je trgovao najprije u Njemačkoj, zatim u Švicarskoj i potom u Italiji. Sve do svoje treće godine Albert nije progovorio, ali je pokazivao nevjerovatnu radoznalost i brilijantnu moć shvatanja kompliciranih [[matematika|matematičkih]] koncepata. U dobi od 12 godina sam je sebe naučio geometriju. Školovanje je započeo u [[München]]u. S 15 godina otišao je u Aarau ([[Švicarska]]) te studirao matematiku i fiziku na Visokoj Tehničkoj školi u [[Zürich]]u. U školskom sistemu je mrzio bešćutno podvrgavanje disciplini, nemaštoviti školski duh i postojeće metode učenja. Često je izostajao s predavanja i koristio to vrijeme učeči fiziku na svoj način te svirajući svoju voljenu violinu. Položio je sve ispite i diplomirao [[1900]]. godine proučavajući zabilješke svog kolege. Možda je suvišno spomenuti kako profesori nisu imali lijepo mišljenje o njemu. Godine [[1902]]. pa sve do [[1909]]. radi u [[Bern]]u u Patentnom zavodu. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnihosobnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novu interpretaciju dilatacje dužina, te ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodu svjetlosti i princip ekvivalencije te osnovu opće teorije relativnosti). Godine [[1903]]. u Zürichu se oženio matematičarkom Milevom Marić iz Novog Sada s kojom je zajedno studirao na Visokoj Tehničkoj školi. U tom braku koji se završio razvodom (kasnije se Einstein ponovo oženio) rođena su dva sina.

Einstenovo najpoznatije djelo je [[Teorija relativnosti|teorija relativitetarelata]] koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike, već duboko zahvata i u filozofske koncepcije, o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije i kozmogonije. No, u pogledu Einsteinovog udjela u nastanku teorije relativnosti i danas postoje kontorverze: naime, glavne jednadžbe [[posebna teorija relativnosti|specijalne teorije relativnosti]] postavili su drugi (Fitzgerald, Lorentz, Poincare), a čak i najpoznatiji Einsteinov doprinos, tzv. jednadžba energija-masa, prisutan je u radu malo poznatog italijanskog fizičara kojeg je Einstein poznavao i konsultirao. U pogledu opće teorije relativnosti, tj. kovarijantnih jednadžbi, poznati njemački matematičar David Hilbert ih je objavio prije Einsteina, pa se ta teorija često zove Einstein-Hilbertova. Sve je to potaklo sumnje u potencijalne Einsteinove plagijatorske "poduhvate". Bilo kako bilo, opća teorija relativnosti još nije eksperimentalno potvrđena (ipored nerijetkim tvrdnjama), a i pitanje je koliko je uopće važna kao fizikalna teorija.

[[Datoteka:Einstein Refrigerator.png|mini|200p|Einstein-Szilardov hladnjakFN ćelije , jedan od izuma ovog naučnika|alt=]]

Osim te teorije Einstein je fizici dao i druge vrlo važne priloge. Tako je [[1905|2105]]. uveo hipotezu o kvantima svjetlosti ili fotonima tj. pretpostavku da se svjetlost može shvatiti i korpuskularno, kao roj čestica, kada se trebaju objasniti neke pojave, napose fotoefekt. Godine [[1917]]. izveo je prve kvantne zakone za materiju. Veoma važan je njegov rad na polju induciranog zračenja, što je postalo teoretskom osnovom za lasere. Također, Einstein je autor izuzetno važnih studija na području Brownovog gibanja (što je dalo indirektan dokaz za postojanje atoma prije eksperimentalne potvrde), kvantne statistike za bozone, ili čestice cjelobrojnog spina, te zakona po kojem se računa toplinski kapacitet kristala. Za radove na polju kvantne teorije dodijeljena mu je [[1921]]. Nobelova nagrada. Razvio je teoriju fizičkog polja tražeći vezu među [[gravitacija|gravitacijskim]] i elektromagnetskim poljem.