Razlika između verzija stranice "Zlatibor"

Na Zlatiboru se nalazi i Institut za liječenje uvećane štitaste (tiroidne) žlijezde.

 

S turizmom se na Zlatiboru počelo još 1893. godine, kad je ovdje boravio kralj Srbije Aleksandar I. Obrenović. On je dao da se u mjestu Kulaševcu, na izvoru potoka Kulaševca, podigne fontana (''česma'') kao obilježje njegova boravka i znak zahvalnosti za toplu dobrodošlicu. Od tada se Kulaševac naziva Kraljeva Voda (u jednini). 1946. godine, u čast partizanskih ranjenika strijeljanih u studenom i prosincu 1941. godine, Kraljeva Voda dobiva ime Partizanske Vode (u množini). Od 1995. godine, to ime glasi Zlatibor, a današnji naziv je Kraljeve Vode (u množini). Na Kraljevoj Vodi je boravio i kralj Petar I. Karađorđević, i od tada počinje pravi turizam na Zlatiboru, a Kraljeve Vode se sve više razvijaju u njegov centar.

 

Zlatiborci su čuveni po svojoj mudrosti i snalažljivosti. Svi Zlatiborci su Srbi pravoslavne vjeroispovijesti, a broje oko 20000. Materinji jezik Zlatiboraca je [[srpski jezik]], tradicionalno ijekavskog, ali u novije vrijeme ekavskog izgovora koji je došao iz Srbije. Zlatiborci od sviju Srba govore najčistijim i najpravilnijim jezikom i naglaskom. Često u govoru upotrebljavaju poslovice i šale. Vrlo su gostoljubivi.

 

Poznato je da je Zlatibor bio naseljen još u prahistorijskoj dobi, kada su ovdje živili [[Iliri]], tj. njihovo pleme Partini. Nakon dolaska Rimljana, Partini su romanizirani i počeli su obožavati ''Jupitera partinskog''.

 

Danas je Zlatibor dio Srbije, raspoređen u tri njezine općine: općini Čajetini i dijelovima opićina Užice i Nova Varoš. Po njemu se čitav region na jugozapadu zemlje zove ''Zlatiborski okrug''.

 

* [http://www.zlatibor.co.yu Sve o Zlatiboru na jednom mjestu]

* [http://www.zlatibor.org O Zlatiboru i Čajetini]