Razlika između verzija stranice "Hilafet"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene korisnika Srdjan m (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika C3r4
oznaka: vraćanje
m Vraćene izmjene korisnika C3r4 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Srdjan m
oznaka: vraćanje
Red 1:
[[Datoteka:Arabempire isoch.png|desno|mini|400px|Mapa širenja Halifata sa legendom (eng.)]]
'''Hilafet''' ({{jez-ar|خلافة}}) jest [[islam]]ski oblik vlasti koji predstavlja političko jedinstvo i vodstvo islamskog svijeta. Šef države ([[halifa]]) ima titulu utemeljenu na ideji nasljednika [[Muhammed]]ovog a.s., političkog autoriteta, kojeg prema [[Sunitski islam|sunnijama]] bira narod ili njegovi predstavnici,<ref>Encyclopedia of Islam and the Muslim World, (2004) v.1, p.116-123</ref> a prema [[Šiitski islam|šitima]] to je [[imam]] kojeg bira Muhammedova a.s. porodica (nasljedna vlast). Od vremena Muhammeda a.s, do [[1924]]. nasljedni hilafet su držali [[Emevije|emevijska]], [[Abasidi|abasidska]] i na kraju [[Osmanlije|osmanlijska]] dinastija.
 
Hilafet je jedini oblik vlasti koji ima punu podršku islamske nauke i predstavlja "centralni politički koncept sunnijskog islama konsenzusom muslimanske većine prvih generacija".<ref>John O. Voll: Professor of Islamic history at Georgetown University http://www.nationalinterest.org/Article.aspx?id=13296</ref> Andrew Hammond kaže da su srednjovjekovni hilafeti "uživali globalnu naučnu i vojnu superiornost – od kojih sada nema nijedne".<ref>Middle East Online, (statement under heading picture)</ref>
Red 7:
Halifa, odnosno šef države, često se zvao i "emirul-mu'minīn" ({{jez-ar|أمير المؤمنين}}) "vladar pravovjernih", "imamul-ummeh", "imamul-mu'mininīn" ({{jez-ar|إمام المؤمنين}}), ili neformalno vladar svih muslimana. Svaka pokrajina islamske države imala je svog namjesnika (sultan, vali ili emir). Izraz darul-islam ({{jez-ar|دار الإسلام|dos=zemlja islama}}) odnosio se na svaki teritorij pod vladavinom halife, uključujući teritorije naseljene nemuslimanima, a teritorij koji nije pod vladavinom halife se nazivao darul-kufr (doslovno "zemlja nevjerovanja") čak i ako su stanovnici tog teritorija muslimani iz razloga što oni nisu građani pod islamskim zakonom. Prva prijestolnica islamske države bila je u Medini. U nekim periodima muslimanske historije bilo je rivala oko hilafeta u različitim dijelovima islamskog svijeta, i razdvojenih šiitskih i sunijskih dijelova.
 
Prva četvorica halifa koji se zovu "pravedne halife" (halife rašiduni, ar. el-hulefaur-rašidun) bili su Muhammedovi a.s. [[ashabi]]: [[Ebu-Bekr]], zatim [[Omer ibn el-Hattab|Omer ibnul-Hattab]], zatim [[Osman ibn Affan]] i četvrti [[Alija ibn Ebu-Talib|Alija ibn Ebi-Talib]]. Muslimani suniti smatraju Ebu Bekra za prvog legitimnog halifu, a muslimani šiti smatraju da je Alija prvi pravi legitimni halifa, mada potvrđuju da je on prihvatio svoje prethodnike jer je prisegao Ebu-Bekru nakon kratkog vremena.
 
Nakon prve četvorice halifa pravo na hilafet su polagale dinastije Emevija, Abasida, Osmanlija i u relativno kratkim periodima druge rivalne dinastije u Španiji, Sjevernoj Africi i Egiptu. Kemal Ataturk je zvanično ukinuo hilafet [[1924]]. i osnovao Republiku Tursku. Kralj Maroka se i dalje titulira emirul-mu'mininom za Marokance, mada ne polaže pravo na hilafet.