Razlika između verzija stranice "Muhamed Muminović"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
još teksta, uskoro i slike
Red 35:
Pošto AAAK, krajem 1967. godine, dobija na upotrebu zgradu [[Austro-Ugarska|austro-ugarske]] tvrđave na [[Trebević]]u u blizini vrha Čolina kapa, posmatranja se nastavljaju na novoj lokaciji (uglavnom tokom vikenda ili ljeti na više dana). Za posmatranje je služio ruski školski teleskop. Tih godina Muhamed svakog ponedjeljka drži predavanja za članove Društva u formi kursa iz opšte astronomije. Početkom 1971. godine Muminović radi na pisanju priručnika iz astronomije. Od 1967 do 1973. godine studira fiziku na [[Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu|Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu]]. Te godine objavljuje svoju drugu knjigu, Praktična astronomija. U novembru 1974. godine zapošljava se kao Upravnik Astronomske opservatorije na Trebeviću.
 
U periodu od 1971-1973. godine Muhamed upravlja izgradnjom dvije kupole na austrougarskoj tvđavi, a u ljeto 1975. godine pristupa se gradnji potpuno nove zgrade, desetak metara od stare tvrđave. Taj projekat je trajao od 1975-1983 godine. U međuvremenu, Muminović je napisao još nekoliko knjiga i brošura iz oblasti astronomije. Kao član Nacionalnog klomitetakomiteta za astronomiju Jugoslavije preko učestvuje i u saradnji sa Međunarodnom astronomskom unijom. Tako je IV Konferencija astronoma Jugoslavije 1982. godine održana u Sarajevu. Sredinom osamdesetih godina učestvovao je na nekoliko međunarodnih astronomskih konferencija (Boulder, Colorado, USA, Minhen, Njemačka. Hvar, Hrvatska itd. Krajem 1982. godine, predstavlja Jugoslaviju na ceremoniji dodjele [[Nobelova nagrada|Nobelovih nagrada]] u [[Štokholm]]u. Tada je dvadesetak mladih studenata i naučnika iz raznih zemalja svijeta bila pozvana da prisustvuje kompletnom programu tokom Nobelovih svečanosti. To je uključivalo druženje sa nobelovcima i njihovim porodicama, prijem kod kralja i kraljice, posjete značajnim naučnim institucijama i slično.
 
U okviru Pokreta Nauku mladima BiH bio je godinama član komisije za astronomiju. Osnovao je i Savez astronomskih društava BiH koji je djelovao od 1982-1990. godine. Krajem osamdesetih, kao pozivni predavač, nekoliko je puta sudjelovao u aktivnostima danas svjetski priznate Istraživačke stanice Petnica kod Valjeva, u [[Srbija|Srbiji]]. Muminović je u tom periodu jednu godinu držao kurs astronomije za pitomce Vojne vazduhoplovne Akademije u Rajlovcu kraj Sarajeva. Od 1990-1992. godine bio je direktor radne zajednice CEDUS-a (Centra za društvene djelatnosti Univerziteta u Sarajevu). U okviru CEDUS-a djelovali su Savez za tehničko vaspitanje studenata, Savez organizacija fizičke kulture, Kulturno umjetničko društvo „Seljo“ itd. No, i dalje je bio na poziciji direktora Astronomske opservatorije koja se počela šire otvarati prema javnosti. U ljeto 1991. godine učestvovao je na Generalnoj skupštine [[Međunarodna astronomska unija|Međunarodne astronomske unije]] u [[Buenos Aires|Buenos Airesu]] ([[Argentina]]). Par dana prije, održao je pozivno predavanje o Bosanskoj astronomiji u [[Montevideo|Montevideu]] ([[Urugvaj]]).
 
Na početku rata pokušao je da sačuva opremu i zgradu CEDUS-a ali to, u tim uslovima nije uspjelo. U ranu jesen pridružio se [[Armija Republike Bosne i Hercegovine|Armiji Republike Bosne i Hercegovine]] i ostao u njoj do decembra 1995. godine. Tada je pozvan u tadašnji Republički hidrometeorološki zavod gdje je radio do mirovine kao pomoćnik direktora i koordinator za međunarodnu saradnju.
Red 43:
Određeno vrijeme, nakon rata, radio je paralelno kao konsultant u deminiranju za različite komercijalne kompanije iz [[Engleska|Engleske]], [[SAD]], [[Njemačka|Njemačke]] i [[Južna afrika|Južne afrike]], te posredno za [[UNDP]], [[UNICEF]], HELP Germany itd. Koautor je 3 brošure za edukaciju djece za upozoravanje na opasnost od mina i neekplodiranih ubojnih sredstava, te niza edukativnih materijala i postera iz te oblasti. Na Generalnoj skupštini Međunarodne astronomske unije koja je održana 1997. godine u [[Kjoto|Kjotu]] ([[Japan]]) dobio je specijalnu stipendiju i predočio internacionalnoj astronomskoj zajednici posljedice razaranja Astronomske opservatorije u Sarajevu.
 
Godine 2008. daje inicijativu za obnovu predratnog Univerzitetskog astronomskog društva koje je svoje aktivnosti započelo pod novim imenom „Astronomsko društvo Orion Sarajevo“. Pod pokroviteljstvo UNESCO-a, u Parizu je održana ceremonija otvorenja „Međunarodne godine astronomije“ tokom koje je, cijelekojoj 2009. godine održan niz manifestacija.su Ispredispred AD Orion na skupu u Parizu prisustvovali su Adela Subašić-Kopić i Muhamed Muminović. Muhamed je tokom posljednjih desetak godina održao niz predavanja za članove Društva. Također je imaoi zapažena javna predavanja u Sarajevu. U, Tuzli svake godine gostuje na Danima astronomije u organizaciji lokalnog Astronomskog društva Polaris. Pozivna predavanja održao je u Hrvatskoj, Srbiji i Crnojzemljama goriregiona. Također je aktivno uključen u sve inicijative za obnovu astronomske opservatorije na Trebeviću.
 
== Rad na razvoju astronomije u BiH ==
Red 54:
U periodu od 1971-1973. godine Muhamed vodi izgradnju dvije kupole na austrougarskoj tvđavi. U manjoj, prečnika 3,6 metara smješten je dvostruki astrograf sa kamerama prečnika 83 mm i fokusa 375 milimetara. Astrograf je osmislio Muhamed, nabavio kamere u Engleskoj, te u saradnji sa optičkom industrijom ZRAK Iz Sarajeva učestvovao u njegovoj izradi. Njime je, u periodu od 1972-1978. godine na oko 800 crvenih i 800 plavih staklenih fotografskihh ploča sa Kodak emulzijama, simljen Sarajevski atlas neba. Cijelo nebo do deklinacije od -10 stepeni zabilježeno je na staklenimn pločama formata 9x12 cm. Inače, iste ploče su korištene za snimanje prvog modernog atlasa neba, Palomarskog pregleda neba (Palomar Sky Survey). No njihove dimenzije su bile 33x33 cm, a kamera Schmit prečnika 120 cm. Sarajevski atlas neba je tada bio jedan od 3 slična atlasa na svijetu načinjena malim kamerama. U većoj kupoli je najprije bio smješten Newton reflektor, čije ogledalo je izbrusio čuveni finski astronom Vaisala, brat osnivača jedne od danas najvećih svjetskih firmi za izradu [[Meteorologija|meteoroloških ]] instrumenata, VAISALA company iz [[Helsinki]]ja. Kompanija Vaisala je bila generalni sponzor proslave „50 godina moderne astronomije u BiH“. Ranih sedamdesetih godina, na Astronomskoj opservatoriji na Trebeviću bile su organizirane tri jugoslovenske ljetne škole astronomije.
 
U ljeto 1975. godine, Muhamed je organizirao prevoz velikog [[teleskop]]a prečnika 62 cm. Njegova gradnja u firmi „Fullerscope“ u [[London]]u trajala je oko 2 godine. S obzirom da nije bilo mjesta na tvrđavi za njegov smještaj, donesena je odluka da se izgradi potpuno nova zgrada, desetak metara od tvrđave. Taj projekat je trajao od 1975-1983 godine. Kao i svi raniji poduhvti, najveći dio poslava je obavljan volonterski, dobrovoljnim radom članova Društva uključujući i upravnika opservatorije. U međuvremenu je napisao još nekoliko knjiga i brošura. Sa opservatorijom Hvar koja je radila u sklopu Geodetskog fakulteta u Zagrebu, sklopljen je sporazum o saradnji [[Zagreb]]a, [[Hvar]]a, Sarajeva i [[Beograd]]a i opservatorije Ondrejov u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Kroz tu saradnju realizirani su različiti projekti, izgrađen 40 cm-ski fotometrijski teleskop, ostvaren projekat „Snimanje sjajnih meteora – bolida“. Započela su prva fotometrijska mjerenja promjenljivih zvijezda tipa Be u okviru međunarodne saradnje.
 
Tokom 1980-tih Muminović je radio na organizaciji IV Konferencije astronoma Jugoslavije, koja je održana u Sarajevu; učestvovao je kao predavač na nekoliko međunarodnih konferencija. U tom periodu i dalje radi kao upravnik Opservatorije koja se prema njegovim zamislima počela šire otvarati prema javnosti, a pored toga od 1990. imenovan je za direktora radne zajednice CEDUS. U okviru CEDUS-a djelovali su Savez za tehničko vaspitanje studenata, Savez organizacija fizičke kulture, Kulturno umjetničko društvo „Seljo“ itd. Na početku rata opremu i zgrada opservatorije su uništene.
 
Na njegovu inicijativu, 2008. godine obnovljen je rad predratnog Univerzitetskog astronomskog društva koje je svoje aktivnosti započelo pod novim imenom „Astronomsko društvo Orion Sarajevo“. AD Orion se najviše koncentrirao na popularizaciju astronomije kroz brojna predavanja i posmatranja. Pokrenuta je i Bosansko-Hercegovačka meteorska mreža u saradnji sa Federalnim hidrometeorološkim zavodom uz korištenje video kamera na 8 tačaka u BiH i jednoj u Hrvatskoj. Također organizuje škole astronomije za mlađe uzraste, STEM radionice i radi na popularizaciji nauke u Bosni i Hercegovini. Uz finansijsku pomoć ambasade kraljevine Norveške u BiH, u periodu između 2011-2013. godine realiziran je projekat „1000 Galileoskopa za hiljadu škola u BiH-Jedno nebo za sve“. Ideju projekta i slogan osmislio je Muhamed. Tokom ove akcije, preko 800 malih teleskopa- Galileoskopa je podijeljeno osmogodišnjim školama u cijeloj BiH. Muhamed je tokom posljednjih desetak godina održao niz predavanja za članove Društva. Također je imao zapažena javna predavanja u Sarajevu. U [[Tuzla|Tuzli]] svake godine gostuje na Danima astronomije u organizaciji lokalnog Astronomskog društva Polaris. Pozivna predavanja održao je u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj gori. Također je aktivno uključen u sve inicijative za obnovu astronomske opservatorije na Trebeviću.
 
 
 
[[Kategorija:Astronomija]]