Razlika između verzija stranice "Siromaštvo"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 50:
== Svjesno odabrano siromaštvo ==
[[Datoteka:Sudan dancing dervish 7feb2005.jpg|desno|180px|thumb|Derviški plesač u [[Omdurman]]u, [[Sudan]].]]
Relativno a ponekad i apsolutno siromaštvo ne mora se uvijek trpiti nevoljno. Ono se čak može smatrati i [[vrlina|vrlinom]], naprimjer u kontekstu asketizma. Razlozi mogu biti [[religija|religiozne]] ili [[filozofija|filozofske]] prirode. Mnogi također zagovaraju i prakticiraju koncepte jednostavnog života odnosno života u skromnosti iz zdravstvenih ili ekoloških razloga odnosno iz razloga socijalne održivosti. Mnoge religije poput [[hinduizam|hinduizma]], [[budizam|budizma]], [[islam]]a i [[kršćanstvo|kršćanstva]] poznaju koncept dobrovoljnog odricanja od zemaljskih dobara. Vjeruje se da je [[Isus]] (Isa) svojevoljno živio u siromaštvu. Siromaštvo je u kršćanskim spisima spomenuto kao obavezni uslov spasenja: "''...Djeco, kako će teško (bogati) ući u kraljevstvo Božje! Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatom ući u kraljevstvo Božje...''" ([[Evanđelje po Marku]] [https://wol.jw.org/hr/wol/b/r19/lp-c/bi12/C/2006/41/10#study=discover&v=41:10:24 10:24-25]).
Drugi, poput svetog [[Franjo Asiški|Franje Asiškog]], koji su potekli iz bogate porodice, isticao je život u evangelističkom siromaštvo pa je osnovao [[prosjački red]] koji je slijedio primjer Isusa Krista. Od antičkih vremena pustinjaci i djevice, a kasnije monasi i časne sestre birali su život u siromaštvu na dobrovoljnoj osnovi. Članovi redova katoličke i anglikanske crkve daju redovničke zakletve, kojima se odriču svojih ličnih prihoda i vlastitog imanja i bogatstva. Siromaštvo je jedan od temelja tri evangelistička savjeta, koji se zasnivaju na blaženstvima iz Isusovog govora na gori.
Pjesnik [[Rainer Maria Rilke]] napisao je 1903. ''Siromaštvo je veliki sjaj iznutra''.<ref name="Rilke"/> Siromaštvo bi trebalo priskrbiti ljudima jedan dublji pristup siromašnim osobama: dok bogati automatski strahuju od pohlepe i bezosjećajnosti, dotle se oni koji su odabrali siromaštvo mogu u potpunosti usredotočiti na ublažavanje duhovnog siromaštva ili se koncentrirati na traženje puta duhovnom ozdravljenju, bez straha od prebacivanju da imaju skrivenu materijalnu sebičnost.
''Fakr'' ({{jez-ar|فقر}}) (siromaštvo) jedan je od centralnih pojmova u [[Tesavuf|sufizmu]].<ref name="figl"/> Međutim, pisci nisu jedinstveni na stajalištu da li siromaštvo sadrži i materijalnu komponentu ili se razumijeva isključivo u prenesenom smislu kao potreba za Bogom. U svakom slučaju, prisvajanje imovine smatra se štetnim, pa je odustajanje od nje teško pada pojedincu. Ovakvo stanje duha smatra se preprekom na putu prema Bogu.<ref name="sufi"/> Brojni [[derviš]]i odlučuju se za život u siromaštvu i asketizmu.
Slična uvjerenja postoje u nekim filozofskim pravcima. [[Kinička škola]] ({{jez-gr|κυνισμός}}, ''kynismós'', doslovno "pasji život" u smislu "psa bez gospodara", od {{jez-gr|κύων}}, kyon "pas") bila je jedan [[filozofija|filozofski]] pravac tokom [[Grčka|grčke]] [[antika|antike]] koju je u 5. vijeku p.n.e. osnovao [[Antisten iz Atine|Antisten]]. Jezgro njihovog učenja jeste odsustvo potreba sa istovremenim odbijanje materijalnih dobara.
{{Wikicitat|Bijeda|Siromaštvo}}
== Reference ==
{{refspisak|
<ref name="sufi">Sufi-Zentrum Braunschweig: „[http://www.sufi-braunschweig.de/Sufi_Mystik.htm?PHPSESSID=1c8265de15040c6c2d8e33ec4b669602 Sufi-Mystik]“</ref>
<ref name="figl">Johann Figl, Bertram Stubenrauch: ''Christentum und Islam: Ein dogmatischer und religionswissenschaftlicher Vergleichzentraler Motive.'' Institut für Religionswissenschaft der Katholisch-Theologischen Fakultät der Universität Wien</ref>
<ref name="Rilke">Rainer Maria Rilke: ''[https://de.wikisource.org/wiki/Das_Stundenbuch/Das_Buch_von_der_Armut_und_vom_Tode Das Buch von der Armut und vom Tode]''. iz knjige ''Stundenbuch.'' Inselverlag, 1918.</ref>
<ref name="Goldsmith">Edward Goldsmith: ''Der Weg. Ein ökologisches Manifest.'' 1. izd. Bettendorf, München 1996, str. 201ff.</ref>
<ref name="dtv-Ethnologie">Dieter Haller, Bernd Rodekohr: ''Dtv-Atlas Ethnologie.'' 2. izd. dtv, München 2010, str. 163.</ref>
| |||