Verzija na dan 16 juni 2017 u 09:27 uredi C3r4 (razgovor \| doprinosi) Urednici 73.705 edits No edit summary oznaka: vizualno uređivanje ← Starija izmjena		Verzija na dan 4 maj 2018 u 09:35 uredi poništi Srđan (razgovor \| doprinosi) Urednici, Pseudobotovi, Administratori interfejsa, Administratori 73.546 edits mNo edit summary Novija izmjena →
Red 6: == Historija == Mnogi neorganski spojevi i neke neorganske reakcije su bile poznate još u antici. Dobijanje metala iz ruda ([[zlato]], [[srebro]], [[bakar]], [[kalaj]], [[~~olovo (element)\|~~olovo]], [[živa]]), proizvodnja [[keramika\|keramike]], [[staklo\|stakla]] ([[Egipat]]), [[porcelan]]a (Kina), mineralnih boja ([[cinabarit]], olovna bijela, [[Bakar-acetat\|bakar zelena]]), sumpor, kreč (u građevinarstvu), soli (poput kuhinjske), soda (za pravljenje stakla i [[sapun]]a), šalitra i mnogi drugi spojevi također spadaju u neorgansku. U doba [[alhemija\|alhemičara]], u 13. vijeku, bile su poznate metode pravljenja [[sumporna kiselina\|sumporne kiseline]], razrijeđene [[Hlorovodična kiselina\|hlorovodične kiseline]], [[dušična kiselina\|dušične kiseline]], [[Aqua regia\|zlatotopke]] (smjese dušične i hlorovodične kiseline za rastvaranje zlata), a mnoge od njih u Evropu donijeli su arapski alhemičari. Kasnije je [[Johann Rudolf Glauber]] oko 1650. značajno unaprijedio proces proizvodnje mnogih kiselina, kao i način dobijanja pušljive hlorovodične kiseline.

Razlika između verzija stranice "Neorganska hemija"