Razlika između verzija stranice "Renij"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 46:
| Elektrodni potencijal = -0,276 [[Volt|V]] (ReO<sub>2</sub> + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>-</sup> → Re + 2 H<sub>2</sub>O)
| Elektronegativnost = 1,9
| Oznaka upozorenja = ''prah'' <br />{{SigurnosniOznake simboliupozorenja|F}}
| Oznake upozorenja R = {{Oznake upozorenja R|11}}
| Oznake upozorenja S = {{Oznake upozorenja S|16}}
Red 115:
[[Datoteka:Molybdenit 1.jpg|thumb|lijevo|160px|Molibdenit]]
Renij je jedan od najrjeđih elemenata u Zemljinoj kori sa prosječnom koncentracijom 1 ppb (1 na milijardu dijelova);<ref name="greenwood"/> dok drugi izvori navode podatak od 0,5 ppb, što ga čini 77. elementom po rasprostranjenosti u Zemljinoj kori.<ref name="Emsley2001p358"/> Renij se u prirodi vjerovatno ne može naći u elementarnom obliku (njegova moguća prirodna forma nije poznata), ali se javlja u količini do 0,2%<ref name="greenwood"/> u mineralu [[molibdenit]]u (koji je najvećim dijelom [[molibden-disulfid]]), koji je ujedno i njegov najveći komercijalni izvor. Pronađeni su također primjerci tog minerala koji su u sebi sadržavali do 1,88% renija.<ref name="Rousch"/> [[Čile]] ima najveće poznate svjetske rezerve renija, kao dio depozita ruda bakra te je 2005. bio najveći proizvođač ovog metala.<ref name="countryc"/> Tek nedavno pronađen je i opisan prvi [[mineral]] renija (1994. godine), sulfidni mineral (ReS<sub>2</sub>) kondenziran iz [[fumarola|fumarole]] u [[Rusija|ruskom]] vulkanu Kudrjavij ({{ru|Кудрявый}}), na ostrvu [[Iturup]] u arhipelagu [[Kurilska ostrva|Kurilskih ostrva]].<ref name="Korzhinsky"/> Taj vulkan ispušta od 20-60 kg renija godišnje, uglavnom u obliku renij-sulfida.<ref name="Kremenetsky"/><ref name="tessalina"/> Mineral je dobio ime reniit, a ovaj rijetki mineral postiže veoma visoke cijene među kolekcionarima.<ref name="reniite"/>
 
== Upotreba ==
[[Datoteka:CFM56 P1220759.jpg|thumb|lijevo|CFM International CFM56 mlazni motor u kojem su lopatice načinjene od legure sa 3% renija]]
Renij se dodaje visokotemperaturnim superlegurama,<ref name="vacari" /> korištenim za proizvodnju dijelova mlaznih motora. U ovu svrhu troši se oko 70% svjetske proizvodnje renija.<ref name="Naumov"/> Druga značajna aplikacija su platinsko-renijski [[katalizator]]i, čija je primarna upotreba u proizvodnji [[olovo (element)|bezolovnog]], visokooktanskog benzina.<ref name="USGS_2009_yearbook"/>
 
=== Legure ===
Superlegure na bazi nikla pokazuju znatno poboljšanje u trajnoj statičkoj čvrstoći (povećanje otpora na puzanje) kada im se doda renij. Takve legure obično sadrže 3% do 6% renija.<ref name="Bhadeshia"/> Druga generacija tih legura sadrži do 3%. Ove legure se koriste u motorima američkih aviona [[McDonnell Douglas F-15 Eagle|F-15]] i [[General Dynamics F-16|F-16]]. Nove, jednokristalne legure treće generacije sadrže 6% renija. One su upotrebljene u motorima [[Pratt & Whitney F119]] i [[Pratt & Whitney F135]] koji pogone avione F-22 i F-35, respektivno.<ref name="Aerospace"/><ref name="USGS_2009_yearbook"/> Renij se također koristi i u superlegurama, kao što su CMSX-4 (2. generacije) i CMSX-10 (3. generacije) koje su svoju primjenu našle u industrijskim motorima gasnih turbina poput GE 7FA. Međutim, renij može izazvati da superlegure postanu mikrostrukturalno nestabilne, pri čemu nastaju nepoželjne TCP (topološki gusto pakovane) faze. Da bi se ovaj efekat izbjegao, četvrta i peta generacija superlegura umjesto renija koristi [[rutenij]].
 
Prema podacima iz 2006, potrošnja renija u superlegurama otpadala je 28% na [[General Electric]], isto toliko na [[Rolls-Royce plc]] te 12% [[Pratt & Whitney]], dok je njegova potrošnja za katalizatore iznosila 14% a sve ostale aplikacije potrošile su 18% renija.<ref name="Naumov"/> U 2006, 77% ukupne potrošnje renija u SAD bilo je za legure.<ref name="USGS_2009_yearbook"/> Povećanje potražnje za vojne mlazne motore i nepromjenjiva ponuda dovela je do neophodnog razvoja superlegura sa nižim udjelom renija. Naprimjer, novija visokotlačna turbina (HPT) [[CFM International CFM56]] koristi lopatice od legure Rene N515 gdje je udio renija 1,5% umjesto legure Rene N5 koja je imala 3% renija.
 
=== Katalizator ===
Renij u obliku renijsko-platinske legure koristi se kao [[katalizator]] za katalitički "reforming", odnosno hemijski proces konverzije rafinerijskih naftnih međuproizvoda sa niskim [[Oktanski broj|oktanskim brojevima]] u visokooktanske tečne proizvode. U svijetu oko 30% katalizatora koji se koriste za ovaj proces sadrže renij.<ref name="Ryashentseva"/> Olefinska metateza je druga reakcija u kojoj se renij upotrebljava kao katalizator. Obično se za taj proces koristi Re<sub>2</sub>O<sub>7</sub>na alumini ([[aluminij-oksid]]u).<ref name="Johannes"/> Renijski katalizatori su veoma otporni na hemijsko "trovanje" dušikom, sumporom i fosforom, te se koriste i u nekim vrstama reakcija hidrogenizacije.
 
=== Ostalo ===
Izotopi renija <sup>188</sup>Re i <sup>186</sup>Re su radioaktivni i koriste se za tretman raka jetre. Oba imaju sličnu dubinu prodiranja u tkivo (5 mm za <sup>186</sup>Re i 11 mm za <sup>188</sup>Re), ali izotop <sup>186</sup>Re ima prednost što ima duže vrijeme "života" (90 sati u odnosu na 17 sati kod <sup>188</sup>Re).<ref name="Dilw"/><ref name="oakr"/>
 
Izotop <sup>188</sup>Re se također eksperimentalno koristi u novom načinu tretmana raka pankreasa[[pankreas]]a gdje se ubacuje pomoću patogene bakterije ''[[Listeria monocytogenes]]''.<ref name="Monya"/>
 
== Spojevi ==
Line 135 ⟶ 152:
Redukcijom ovog pentakarbonila sa [[cink]]om i acetatnom kiselinom dobija se pentakarbonilhidridorenij:<ref name=Urb/>
:Re(CO)<sub>5</sub>Br + Zn + HOAc → Re(CO)<sub>5</sub>H + ZnBr(OAc)
 
== Upotreba ==
[[Datoteka:CFM56 P1220759.jpg|thumb|lijevo|CFM International CFM56 mlazni motor u kojem su lopatice načinjene od legure sa 3% renija]]
Renij se dodaje visokotemperaturnim superlegurama,<ref name="vacari" /> korištenim za proizvodnju dijelova mlaznih motora. U ovu svrhu troši se oko 70% svjetske proizvodnje renija.<ref name="Naumov"/> Druga značajna aplikacija su platinsko-renijski [[katalizator]]i, čija je primarna upotreba u proizvodnji [[olovo (element)|bezolovnog]], visokooktanskog benzina.<ref name="USGS_2009_yearbook"/>
 
=== Legure ===
Superlegure na bazi nikla pokazuju znatno poboljšanje u trajnoj statičkoj čvrstoći (povećanje otpora na puzanje) kada im se doda renij. Takve legure obično sadrže 3% do 6% renija.<ref name="Bhadeshia"/> Druga generacija tih legura sadrži do 3%. Ove legure se koriste u motorima američkih aviona [[McDonnell Douglas F-15 Eagle|F-15]] i [[General Dynamics F-16|F-16]]. Nove, jednokristalne legure treće generacije sadrže 6% renija. One su upotrebljene u motorima [[Pratt & Whitney F119]] i [[Pratt & Whitney F135]] koji pogone avione F-22 i F-35, respektivno.<ref name="Aerospace"/><ref name="USGS_2009_yearbook"/> Renij se također koristi i u superlegurama, kao što su CMSX-4 (2. generacije) i CMSX-10 (3. generacije) koje su svoju primjenu našle u industrijskim motorima gasnih turbina poput GE 7FA. Međutim, renij može izazvati da superlegure postanu mikrostrukturalno nestabilne, pri čemu nastaju nepoželjne TCP (topološki gusto pakovane) faze. Da bi se ovaj efekat izbjegao, četvrta i peta generacija superlegura umjesto renija koristi [[rutenij]].
 
Prema podacima iz 2006, potrošnja renija u superlegurama otpadala je 28% na [[General Electric]], isto toliko na [[Rolls-Royce plc]] te 12% [[Pratt & Whitney]], dok je njegova potrošnja za katalizatore iznosila 14% a sve ostale aplikacije potrošile su 18% renija.<ref name="Naumov"/> U 2006, 77% ukupne potrošnje renija u SAD bilo je za legure.<ref name="USGS_2009_yearbook"/> Povećanje potražnje za vojne mlazne motore i nepromjenjiva ponuda dovela je do neophodnog razvoja superlegura sa nižim udjelom renija. Naprimjer, novija visokotlačna turbina (HPT) [[CFM International CFM56]] koristi lopatice od legure Rene N515 gdje je udio renija 1,5% umjesto legure Rene N5 koja je imala 3% renija.
 
=== Katalizator ===
Renij u obliku renijsko-platinske legure koristi se kao [[katalizator]] za katalitički "reforming", odnosno hemijski proces konverzije rafinerijskih naftnih međuproizvoda sa niskim [[Oktanski broj|oktanskim brojevima]] u visokooktanske tečne proizvode. U svijetu oko 30% katalizatora koji se koriste za ovaj proces sadrže renij.<ref name="Ryashentseva"/> Olefinska metateza je druga reakcija u kojoj se renij upotrebljava kao katalizator. Obično se za taj proces koristi Re<sub>2</sub>O<sub>7</sub>na alumini ([[aluminij-oksid]]u).<ref name="Johannes"/> Renijski katalizatori su veoma otporni na hemijsko "trovanje" dušikom, sumporom i fosforom, te se koriste i u nekim vrstama reakcija hidrogenizacije.
 
=== Ostalo ===
Izotopi renija <sup>188</sup>Re i <sup>186</sup>Re su radioaktivni i koriste se za tretman raka jetre. Oba imaju sličnu dubinu prodiranja u tkivo (5 mm za <sup>186</sup>Re i 11 mm za <sup>188</sup>Re), ali izotop <sup>186</sup>Re ima prednost što ima duže vrijeme "života" (90 sati u odnosu na 17 sati kod <sup>188</sup>Re).<ref name="Dilw"/><ref name="oakr"/>
 
Izotop <sup>188</sup>Re se također eksperimentalno koristi u novom načinu tretmana raka pankreasa gdje se ubacuje pomoću patogene bakterije ''[[Listeria monocytogenes]]''.<ref name="Monya"/>
 
== Biološki značaj ==
Red 173:
<ref name="Jiaqian">{{cite journal| author=Jiaqian Qin; He, Duanwei; Wang, Jianghua ''et al.'' |title=Is Rhenium Diboride a Superhard Material?| journal= Advanced Materials |volume=20|year =2008| pages=4780–4783| doi=10.1002/adma.200801471| issue=24}}</ref>
<ref name="Goodman">{{cite journal|author =Goodman J. T.; Rauchfuss, T. B. |title=Tetraethylammonium-tetrathioperrhenate [Et<sub>4</sub>N] [ReS<sub>4</sub>] |journal=Inorganic Syntheses |year=2002|volume=33|pages=107–110 |doi=10.1002/0471224502.ch2}}</ref>
<ref name=Brauer>{{Cite book|author=Glemser, O. (1963) "|chapter=Ammonium Perrhenate" u: ''|title=Handbook of Preparative Inorganic Chemistry'', |year=1963|edition=2. izd., |editor=G. Brauer (ur.), |publisher=Academic Press, |location=NY., vol. |volume=1, str. |pages=1476–85.}}</ref>
<ref name="reniite">{{cite web|url=http://www.galleries.com/minerals/sulfides/rheniite/rheniite.htm|publisher=Amethyst Galleries|title=The Mineral Rheniite}}</ref>
<ref name="tessalina">{{cite journal |author = Tessalina S; Yudovskaya M. ''et al.''|title = Sources of unique rhenium enrichment in fumaroles and sulphides at Kudryavy volcano |journal= Geochimica et Cosmochimica Acta|volume= 72|page=889| year = 2008|doi = 10.1016/j.gca.2007.11.015 |bibcode=2008GeCoA..72..889T|issue = 3}}</ref>
Red 197:
<ref name="tilgner">{{cite book|language=de|title=Forschen Suche und Sucht|author=Hans Georg Tilgner|publisher=Books on Demand| year=2000|isbn=978-3-89811-272-7|url=http://books.google.com/?id=UWBWnMOGtMQC}}</ref>
<ref name="pricescom">{{cite web |url=http://www.metalprices.com/FreeSite/metals/re/re.asp |title=Rhenium |work=MetalPrices.com |pristupdatum=2. 2. 2012}}</ref>
<ref name="vacari">{{Cite book|author=J. A. Vaccari: ''|title=Materials Handbook'',|publisher= McGraw Hill, |year=2002 ISBN |isbn=978-0-07-136076-0}}</ref>
<ref name="binder">{{Cite book|author=Harry H. Binder: ''|title=Lexikon der chemischen Elemente'', |publisher=S. Hirzel Verlag, |location=Stuttgart |year=1999, ISBN |isbn=3-7776-0736-3.}}</ref>
<ref name="greenwood">{{Cite book|author=N. N. Greenwood, A. Earnshaw: ''|title=Chemie der Elemente'', |edition=1. izd., |location=Weinheim |year=1988, ISBN |isbn=3-527-26169-9, str. |page=1339.}}</ref>
<ref name=CRC>{{cite book| author=C. R. Hammond |chapter=The Elements|title=Handbook of Chemistry and Physics |edition=81.| publisher =CRC press| isbn=0-8493-0485-7| year=2004}}</ref>
<ref name="weast">{{Cite book|editor=Weast, Robert C. (gl.ur.): ''|title=CRC Handbook of Chemistry and Physics''. |publisher=CRC (Chemical Rubber Publishing Company), |location=Boca Raton |year=1990. str. |pages=E-129 do E-145. ISBN |isbn=0-8493-0470-9.}}</ref>
<ref name="crc92">{{cite book | editor= Haynes, William M. | year = 2011 | title = CRC Handbook of Chemistry and Physics | edition = 92.|page=12.60 | publisher = CRC Press | isbn = 1439855110}}</ref>
<ref name="zhang">{{Cite journal|author=Yiming Zhang, Julian R. G. Evans, Shoufeng Yang: ''|title=Corrected Values for Boiling Points and Enthalpies of Vaporization of Elements in Handbooks''. u: |journal=Journal of Chemical & Engineering Data. |volume=56, |year=2011, str. |pages=328–337, {{|doi|=10.1021/je1011086}}</ref>
<ref name="holeman">{{Cite book|author=A. F. Holleman-; E. Wiberg, ''|title=Lehrbuch der Anorganischen Chemie'', |edition=101. izd., |publisher=de Gruyter Verlag |year=1995. ISBN |isbn=3-11-012641-9}}</ref>
}}