Razlika između verzija stranice "Otto Hahn"

Zajedno sa [[Fritz Strassmann|Fritzem Strassmannom]] otkrio je [[1939]]. cijepanje jezgre atoma [[Uranij|uranauranija]] pomoću [[neutron]]a, čime je otvorio eru [[atomskiNuklearni reaktor|atomskih reaktora]], koji rade na osnovi te nuklearne reakcije. Iako "''otac [[atomska bomba|atomske bombe]]''", Hahn je protivnik [[atomskoNuklearno naoružanjeoružje|atomskog naoružanja]]. Godine [[1944]]. dobio je [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelovu nagradu za hemiju]].<ref name="hdg">[http://www.hdg.de/lemo/html/biografien/HahnOtto/ Biografija na stranici ''Haus der Geschichte''] ''hdg.de'' pristupljeno 28.6.2014 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref>

Nakon što je završio studij fizike od 1901. Hahn je promovisao za dr. phil. na [[Marburg|marburškom]] univerzitetu gdje radi isprva kao asistent. Od 1904. radi kao istraživač u [[London|Londonu]], [[MontrealMontréal|Montrealu]] ([[Kanada]]) i Berlinu. Već tada se usmjerava na [[radiohemija |radiohemiju]].

1905. otkriva [[hemijski element]] [[torij]], koje je prvobitno poznat pod imenom ''radiothor''. Radi od 1910. kao član međunarodne komisije "Radium-Standard" za standardizaciju u [[Bruxelles]]u. Zajedno sa [[Lise Meitner|Lisom Meitner]] (Liza Majtner) i [[Otto von Baeyer|Ottom von Baeyerom]] (Oto fon Bejer) uspijeva izdvojiti [[Beta-zraci|beta zrake]] iz spektra [[radioaktivnost |radioaktivnog zračenja]]. Ovaj postupak je značajan u [[atomska fizika|atomskoj fizici]]. Radi kao [[profesor]] [[hemija|hemije]] u [[Berlin]]u.

Zajedno s [[Lisa Meitner|Lisom Meitner]] 1918. otkriva [[protaktinij]], koji je ključan za objašnjenje [[Vrijeme poluraspada|poluraspada]] radioaktivnih elemenata.

Od 1928. do 1945. radi kao direktor Instituta cara Wilhelma ([[Njemački jezik|njem.]] ''Kaiser-Wilhelm-Institut''). Dok je [[Adolf Hitler|Hitler]] bio na vlasti, Meitner, kao [[ŽidoviJevreji|ŽidovkaJevrejka]], napušta Njemačku. Novi Hahnov saradnik postaje Strassmann, s kojim uspijeva pomoću neutrona cijepati uransko jezgro. Količina oslobođene energije je tolika da se razmatra upotreba kao [[Nuklearna energija|novog izvora energije]] kao i u vojne svrhe. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hahn se koncentriše na isoliranjeizoliranje i otkrivanje nepoznatih atoma, koji nastaju prilikom cijepanjem uranauranija.

Od 1948. do 1960. radi kao predsjednik "Društva Maxa Plancka za podsticanje nauke" ([[Njemački jezik|njem]]. ''Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften''). U ovoj poziciji zahtijeva zabranu atomskog oružja. 1954 je odlikovan "Velikim saveznim krstom zasluge" ([[Njemački jezik|njem.]] ''Großer [[Bundesverdienstkreuz]]''). Od 1956 radi kao član njemačkog vijeća koje se zauzimalo za upotrebu nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Potpisuje "Deklaraciju 18 atomskih naučnika" ([[Njemački jezik|njem]]. ''Erklärung der 18 Atomwissenschaftler'') u [[Göttingen]]u protiv nuklearnog naoružavanja njemačke vojske. 1959. otvara se ''Hahn-Meitnerov institut'' u Berlinu. Hahn umire 28. jula 1968. u Göttingenu.