Razlika između verzija stranice "Hasanaginica"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Poništene izmjene koje je napravio 87.250.123.94 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao Emir Kotromanić |
|||
Red 33:
Bosanski književnik [[Alija Isaković]] je iznio zanimljivu konstataciju, napola u šali, da je baladu mogla napisati i sama Hasanaginica (Fatima Arapović) nemajuću kome drugom da ispriča svoju bol i patnju za djecom. Ni ta se mogućnost ne bi trebala isključiti.
==Tekst Hasanaginice==
Što se bjeli u gori zelenoj?<br />
Al' su snjezi, al' su labudovi?<br />
Da su snjezi, već bi okopnuli,<br />
labudovi, već bi poletjeli;<br />
nit' su snjezi, nit' su labudovi,<br />
nego šator age Hasan-age:<br />
on boluje u ranami ljutim.<br />
Oblazi ga
a
Kad li mu je ranam' bolje bilo,<br />
ter poruča vjernoj ljubi svojoj:<br />
"Ne čekaj me u dvoru b'jelomu,<br />
ni u dvoru, ni u rodu momu!"<br />
Kad kaduna r'ječ razumjela,<br />
još je jadna u toj misli stala,<br />
jeka stade konja oko dvora,<br />
i pobježe
da vrat lomi kuli niz pendžere.<br />
Za njom trču dvi ćeri djevojke:<br />
"Vrati nam se, mila majko naša,<br />
nije ovo babo Hasan-aga,<br />
već daidža, Pintorović beže!"
I vrati se
ter se vješa
"Da, moj
gdi me šalje od petero dice!"<br />
Beže muči, ne govori ništa,<br />
već se maša u džepe svione,<br />
i vadi njoj knjigu oprošćenja,<br />
da uzimlje potpuno vjenčanje,<br />
da gre s njime majci uzatrage.<br />
Kad kaduna knjigu proučila,<br />
dva je sina u čelo ljubila,<br />
a dv'je ćeri u rumena lica:<br />
a s malahnim u bešici sinkom,<br />
od'jeliti nikako se ne mogla,<br />
već je
i jedva je sinkom rastavio,<br />
ter je meće k sebi na konjica,<br />
s njome grede dvoru bijelomu.
U rodu je malo vr'jeme stala,<br />
malo vr'jeme, ni nedjelju dana,<
da najveće imotski kadija.<
Kaduna se
"Ah, tako te ne želila,
Nemoj mene davat za nikoga,<
da ne puca jadno srce moje,<
gledajući sirotice svoje!"<
Ali beže ne hajaše ništa,<
već nju daje imotskom kadiji.<
Još kaduna
da njoj piše listak, b'jele knjige,<
da je šalje imotskom kadiji:<
"Djevojka te l'jepo pozdravljaše,<
a u knjizi l'jepo te moljaše,<
kad pokupiš gospodu svatove,<
dug polduvak nosi na djevojku,<
kada bude agi mimo dvor,<
nek' ne vidi sirotice svoje!"<
Kad kadiji b'jela knjiga dođe,<
gospodu je svate pokupio,<
svate kupi, grede po djevojku.<
i zdravo se povratili s njome.
A kad bili agi mimo dvora,<
dvi je ćerce s pendžera gledahu,<
a dva sina prid nju izhođahu:<
tere svojoj majci govorahu:<
"Svrati nam se, mila majko naša,<
da mi tebi užinati damo!"<
Kad to čula
starišini svatov' govorila:<
"Bogom
ustavi mi konje uza dvora,<
da darujem sirotice moje!"<
Ustaviše konje uza dvora.<
Svoju dicu l'jepo darovala:<
svakom sinku nazve pozlaćene,<
svakoj ćeri čohu do poljane;<
a malomu u bešici sinku,<
njemu šalje u bošči haljine.
A to gleda junak Hasan-aga,<
ter dozivlje do dva sina svoja:<
"Hod'te amo, sirotice moje,<
kad se neće smilovati na vas,<
majka vaša srca arđaskoga!"
Kad to čula
b'jelim licem u zemlju udrila,<
usput se je s dušom rastavila,<
od žalosti, gledajuć' sirota!
==Vanjski linkovi==
|