Razlika između verzija stranice "Kosovska bitka"
[nepregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Istorijska je činjenica da Srbija kao jedinstvena drzava tada nije postojala. U svim srpskim kneževinama sem onom kojom je vladao Knez Lazar Hrebeljanović se proslavljalo povlačenje Osmanljija kao i u Kraljevini Bosni i ostalim drzavama u Evropi. |
m Vraćene izmjene korisnika 89.216.112.45 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika C3r4 |
||
Red 27:
U osmanlijskoj vojsci je sultan Murat I upravljao središnjim dijelom vojske dok su krilima upravljali njegovi sinovi Jakub i Bajazid.
U početku bitke saveznička kršćanska koalicija je uspjela probiti osmanlijske redove u centru i krilom kojim je zapovijedao Jakub, ali je Bajazid ostao čvrst. U ovoj bici je poginuo osmanski sultan Murat I. Tačan način smrti osmanlijskog sultana Murata je nepoznat
Nakon ovoga Osmanlije su izvršile protivudar. U ovom napadu je ubijen i srpski knez Lazar Hrebeljanović
Karakter bitke i njen ishod čest su predmet spora među historičarima. Radi se o pokušaju balkanskih velmoža da zaustave daljnje prodiranje Osmanlija. Saveznike je okupljao knez Lazar Hrebeljanović
▲Karakter bitke i njen ishod čest su predmet spora među historičarima. Radi se o pokušaju balkanskih velmoža da zaustave daljnje prodiranje Osmanlija. Saveznike je okupljao knez Lazar Hrebeljanović i Vuk Branković( na čijoj se teritoriji (meso Gazimestan)- Drzava Brankovića i vodila bitka. Bitka je dio niza operacija koje su poduzimali evropski vladari koji su nastojali da zaustave osmanlijska osvajanja. Izvještaj Tvrtka I Kotromanića bio je da su kršćani pobijedili, no očito je da je to bila [[Pirova pobjeda]], jer godinu dana poslije bitke kneginja Milica, udovica kneza Lazara Hrebljanovića, morala je priznati vazalne obaveze prema Osmanlijama. Ostale srpske Kneževine , jer Srbija kao jedinstvena država još nije postojala, su bile slobodne samo par godina posle bitkeposle čega su morale da prihvate vazalni odnos sa Osmanlijama.
Prema podacima [[Ignacij Voje|Ignacija Vojea]], početkom [[15. vijek]]a [[Bosanci]] su imali informacije da su neki od njihovih vlastelina, učesnika Kosovske bitke, a koji su bili zarobljeni od strane [[Osmanlije|Osmanlija]], još bili živi. Poduzimali su diplomatske napore preko [[Dubrovnik]]a da se oni pokušaju spasiti. <ref>Ignacij Voje, Sitni prilozi za istoriju srednjovjekovne Bosne, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine 16, Sarajevo 1965; Pavle Dragičević, Четири писма о ратницима заробљеним у Косовској бици, „Грађа о прошлости Босне 3“, Академија наука и умјетности Републике Српске, Одјељење друштвених наука, Бања Лука 2010, 97-110.</ref>
|