Razlika između verzija stranice "Bob Dylan"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje |
||
Red 40:
Do tog vremena Dylan i Baez su bili istaknuti u pokretu građanskih prava, nastupajući zajedno na maršu u [[Washington]]u 28. augusta 1963. Do njegovog trećeg albuma'' The Times They Are a-Changin'', Dilanov stav je bio više ciničan i politiziran.<br />Do kraja 1963. Dylan se osjećao izmanipuliran i ograničen po pogledu protestnih pokreta. Te tenzije su javno prikazane kada je primajući nagradu "Tom Paine" od nacionalnog komiteta građanskih sloboda, odmah poslije [[Atentat na Johna F. Kennedyja|atentata]] na [[John F. Kennedy]]a, alkoholizirani Dylan upitao kakva je uloga komiteta, ocjenjujući članove kao stare i proćelave, tvrdeći da vidi sebe (i sve ostale ljude) u Kenedijevom atentatoru [[Lee Harvey Oswald]]u.<br />''Another Side of Bob Dylan'' koja je snimljena jedne junske večeri 1964, imala je vedriji tonalitet od svojih prethodnika. ''Spanish Harlem incident'' i ''To Ramona'' su bile romantične i strastvene ljubavne pjesme, dok su ''Black crow blues'' i ''I don't belive you'' podložne rock and rollu koji je uskoro počeo dominirati Dilanovom muzikom. Njegov najnoviji smjer je obilježen s dvije duže pjesme: ''Chimes of freedom'' koja ima socijalne elemente protiv metaforički gušćeg krajolika i'' My back pages'' koja napada jednostavnost i luk ozbiljnosti svojih ranijih tematskih pjesama.<br />U drugoj polovini 1964. i 1965. čini da se Dilanov muzički stil mjenja ubrzano, kada od vodećeg kompozitora savremene folk muzike prelazi u [[folk-rock-pop]] muzičke zvijezde. Njegove traperice i radničke košulje su zamjenjene odjećom iz ulice Karnabi i počinje nositi sunčane naočale i noću i danju. Također se počeo svađati na sve načine s svojim anketarima. Kada su ga pitali o filmu koji je namjeravao napraviti gostujući na TV šou [[Les Crane]], [[Les Crane]] ga je pitao o kojem je žanru filma riječ na šta mu je Dylan odgovorio da je riječ o kaubojskom horor filmu. Potom ga je Les upitao da li ćeš ti glumiti kauboja, na šta mu je Dylan odgovorio: "ne ja ću glumiti svoju majku."
==== Električni zvuk ====
Dilanov album ''Bringing it all back home'' izdan 1965. je bio još jedan stilski skok, obrađujući svoje snimke prvi put električnim instrumentima. Njegov singl ''Mr.Tambourine man'' je brzo postao jedna od Dilanovih najpoznatijih pjesama, kada su [[The Byrds]] snimili verziju s električnom gitarom i dospjeva na mjesto broj 1 američkih i britanskih lista. ''It is all over now baby blue'' i ''It's alright ma (I'm only bleeding)'' su priznate kao dvije najvažnije Dilanove kompozicije.<br />U ljeto 1965, kao zvijezda na folk festivalu u [[Newport]]u izvodi svoj prvi električni set još od srednjoškolskih dana. Dylan se pojavio u [[Newport]]u 1963. i 1964, ali 1965. kada su ga neki fanovi bodrili a neki mu zviždali, napušta binu nakon samo 3 pjesme. Kao jedna verzija legende, publika koja mu je zviždala su bili pobješnjeli folk fanovi koje je Dylan odbio pojavljujući se neočekivano s električnom gitarom. Druga verzija tvrdi da su fanovi bili uzrujani s lošom kvalitetom zvuka i neočekivano kratkim setom.<br />Dilanov nastup u [[Newport]]u 1965. je izazvao bjesan odgovor od strane osnivača folk muzike. Ewan MacColl je u muzičkom magazinu ''Sing Out!'' napisao: "Naše tradicionalne pjesme i balade su kreacije izuzetno talentiranih umjetnika koji su radili unutar tradicije koja je formirana vremenom...Ali šta je sa Bob Dilanom?... mladić osrednjeg talenta. Jedino je nekritična publika mogla pasti na takvo baljezganje." 29 jula, samo 4 dana nakon kontroveznog nastupa u [[Newport]]u, Dylan se vraća u studio u [[New York]] i snima singl ''Positively 4th Street''. Tekst je bio obilježen slikama osvete i paranoje i bio je naširoko tumačen kao Dilanovo razilaženje s svojim bivšim prijateljima iz folk zajednice, prijateljima koje je upoznao po klubovima u ''4th Street''.
== Reference ==
| |||