Razlika između verzija stranice "Martin Luther"

Sliku koju danas imamo o Martinu Lutheru, kao i kod mnogih drugih historijskih ličnosti, nije nužno preslika stvarnosti, nego je "historijski konstrukt", koji nije u suglasnosti sa historijskim Lutherom. O njemu postoji vrlo mnogo literature, najviše u Njemačkoj. Lutherova književna ostavština, ono što je naučavao i govorio, pisao na latinskome i/ili njemačkome, i mješavinom oba, ono što su drugi za stolom zapisivali kad je govorio (Konrad Cordatus, Veit Dietrich, Johann Schlaginhaufen, Anton Lauterbach i Johann Aurifaber, potonji tek 1545./1546.) predstavlja najveći njemački književni opus uopće. Sadrži 121 svezak u formatu kvarto - 80.000 stranica, a još nije sve prevedeno sa latinskoga na njemački (izvor: njemačka Wikipedija). Znanstveno istraživanje Luthera i sređivanje Weimarskog izdanja (WA), započeto je 1883, a dovršeno 2009. godine. Stoga se npr. iz njegove korespondencije, koja sadrži nekoliko hiljada pisama, unatoč vremenskom razmaku, o Lutheru dobro znade kakav je bio. Slike o Lutheru razlikovale su se kroz historiju sa protestantske i sa katoličke strane. Stoga njegova ličnost, karakter, život itd. igra važnu ulogu u prosudbi historije reformacije. Ako se ne uzme u obzir psihoanalitičke studije, radove i knjige o njemu, bilo bi promašeno adekvatno prosuditi i ocijeniti Luthera i njegovu teologiju. Od 1881. godine do u naše vrijeme postoje psihoanalitička djela i studije o njemu. Psihoanalitičari polaze od pitanja: U kojoj je mjeri Luther bio duševno bolestan i u kojoj je mjeri reformacija nastala iz njegovih psihopatoloških korijena (izvor: Bernhard Lohse, Martin Luther-Život i djelo, str. 183-184). Teorije sežu od toga da je bio psihopat do genije pod prekomjernim stresom i psihozama, kolerik, neurotičar, manično-depresivan, alkoholičar. itd. Luther za sobom nije ostavio sistematski razrađen nauk, kao npr. Melanchton i Kalvin. Pored svjedočanstva duboke religioznosti, kao npr. u njegovom spisu "Sermon von der Bereitung zum Sterben", u njegovom cjelokupnom opusu ima mnogo (sa katoličke strane gledajući) krivovjerja,dosta oholosti, blasfemije, brutalne dikcije, prostote i govora mržnje do pozivanja na ubijanje različitih skupina ljudi (male hendikepirane djece, anabaptista, seljaka i Jevreja).{{Infokutija osoba