|
Ekologija je prirodna i interdisciplinarna ''[[nauka]]'', koja gradi svoje temelje u [[biologija|biologiji]], [[geografija|geografiji]], [[geologija|geologiji]], [[fizika|fizici]], [[hemija|hemiji]] i [[matematika|matematici]]. U zadnje vrijeme, [[informatika]] igra veliku ulogu u sintezi i sabiranju ekoloških podataka.
Ekologija pokušava da pronađe odgovor i riješenje brojnim problemima okoliša koji nas sve više okružuju. Nažalost, mnogi problemi današnjice su antropogenog porijekla. Prijevoz, termoelektrane i sagorijevanje [[fosil]]nog goriva za razne svrhe su odgovorni za više od 50% zagađenja zraka. Vode i tla sadrže sve veće količine raznih [[metal|teških metala]] i [[pesticidi|pesticida]]. [[nuklearna elektrana|Nuklearne elektrane]] proizvode velike količine [[radioaktivnost|radioaktivnog otpada]], čija manipulacija i odlaganje zahtijeva vrlo precizne mjere i standarde. Ovakvi problemi su samo par primjera.<ref> Odum E. P., Barrett G. W. (2005). Fundamentals of Ecology. Brooks Cole, ISBN 978-0-534-42066-6.</ref>
<ref>Mučibabić S. (1960): Osnovi ekologije. Univerzitetu Sarajevu, Sarajevo.</ref>
<ref> O'Neill D. L., Deangelis D. L., Waide J. B., Allen T. F. H. (1986):. A Hierarchical concept of ecosystems. Princeton University Press. p. 253.ISBN 0-691-08436-X.</ref><ref>Hammond H. (2009): Maintaining Whole Systems on the Earth's Crown: Ecosystem-based Conservation Planning for the Boreal Forest. Slocan Park, BC: Silva Forest Foundation. p. 380. ISBN 978-0-9734779-0-0.</ref>
Ekologija se, dakle, suočava sa problemima interakcija žive i nežive [[priroda|prirode]] u njenom okolišu, na lokalnoj i globalnoj razini. Odgovori nisu uvijek evidentni, ni jednostavni, ni lagani. Ipak, sve više se širi shvatanje da [[čovjek]] nije neograničeni vladar prirodom i da je njen integralni i neraskidivi dio. U tome je i sadržana obaveza da, kao u jedini prirodi nosilac "materije koja kreativno misli", traži djelotvornija rješenja za budući opstanak sopstvene vrste i života u cjelini.
EKOLOGIJA (potiče od grčkih riječi oikos-dom i logos-nauka) (biljaka, zivotinja, covjeka, mikroorganizama,gljiva..)
Definicija: Ekologija je nauka koja proučava životnu sredinu, odnos između živih bića i nežive prirode kao i načine na koje su se živa bića prilagodila uslovima spoljašnje sredine.
Termin ekologija uveo je njemački zoolog Hekel 1866 godine. Utemeljivač ekologije je Čarls Darvin.
Ekosistemi predstavljaju najvise nivoe organizacije zivota na zemlji.
Ekosistem je neraskidivo jedinstvo zivih bica nezive materije i energije.
Osnovni procesi koji se odvijaju u ekosistemu :
-odnosi ishrane
-kruženje materije
-proticanje i transformacija energije
-razvoj i evolucija ekosistema
Naučne discipline (podjela)
1.ekologija biljaka
2. ekologija životinja
3. ekologija mikroorganizama
4. ekologija gljiva
5. ekologija čovjeka
U odnosu na prirodu zivotne sredine
1. ekologija kopnene zivotne sredine
2. ekologija morske zivotne sredine
3. ekologija slatkovodne zivotne sredine
4. kosmička ekologija
Prema namjeni istrazivanja
1. osnovna(fundamentalna) - osnovne zakonitosti medjusobnih odnosa zivih bica i sredine
2. primjenjena - zastita zivotne sredine
Biocenoza (bios-zivot, koinos-zajednicki) zajednica živih bića ili životna zajednica.
Životna zajednica ili BIOCENOZA je skup organizama različitih vrsta u istom staništu.
Predstavlja veoma integrisanu i slozenu cjelinu nastalu kao rezultat dugotrajnih ekoloskih procesa i evoluciije pojedinih vrsta.
Prema načinu života i ishrane vrste u BIOCENOZI dijele se na :
-potrošače, proizvođače, razlagače.
Populacija u biologiji je grupa jedinki iste vrste koja nastanjuje određeni prostor i može se međusobno razmožavati i imati podmladak.
EKOLOŠKI FAKTORI
Elementi sredine koji su neophodni organizmu ili negativno uticu na njega.
Ekološki faktori se dijele na biotičke (uzajamni odnosi živih bića) i abiotičke (klimatski, edafski reljefski).
EKOLOGIJA COVJEKA
Ekologija covjeka proucava odnos covjeka i njegove sredine. Covjek se odlikuje po mnogim odnosima u geobiosferi. Neke od tih osobina jesu (građa tijela, nacin razmnozavanja,slicnost tkiva, DNK, RNK, bolesti i paraziti). Covjek je stvaralacko bice, ima sposobnost da proizvodi oruzije i orudje. Ima sposobnost govora, komunikacije, pisanja .
Sa ekoloskog aspekta gledano, covjek je najmnogobrojnija vrsta krupnih sisara. Odlikuje se i ativnom oblikovanju svoje okoline i tako mjenja prirodne tokove zivota. Na racun prirodnih sredstava proizvodi drustvena dobra mjenjajuci niz ekoloskih raznolikosti u cesto negativnom smjeru.
Najocigledniji utjecaj covjeka na svoju sredinu jeste krcenje suma i formiranje naselja , fabrika, puteva na tim podrucijama. Da bi obezbjedio dovoljno energije covjek trosi fosilna goriva, podize hidro,termo i nuklearne centrale koje negativno uticu na okolinu u kojoj su izgradjene i samim time covjek indirektno remeti stabilne bogate ekosisteme suma, rijeka, potoka itd. Smanjujuci broj biljnih i zivotinjskih vrsta uplice se u sliku bioloske raznolikosti ( BIOINVERZITETA).
== Kratka historija ==
Ekologiju je vrlo teško svrstati kao ostale, egzaktne [[nauka|nauke]], kao [[matematika|matematiku]] ili samo organsku [[biologija|biologiju]].
| 