Razlika između verzija stranice "Bizantijsko Carstvo"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
No edit summary
Red 31:
| uzrečica = Βασιλεὺς Βασιλέων, Βασιλεύων Βασιλευόντων <br /><small>([[grčki jezik|grčki]]: "Kralj kraljeva, Vladar vladara")</small>
| himna =
| karta = Justinian555ADByzantine_Empire_animated2.pnggif
| glavni_grad = [[Konstantinopolj]]
| glavni_grad_kordinati =
Red 51:
| stanovnika = 26.000.000 (565. godine)<br />10.000.000 (1143. godine)
| valuta = [[histamenon]], [[hiperpiron]]
}}'''Bizantijsko Carstvocarstvo''' ili '''Istočno Rimskorimsko carstvo''' je bilo carstvo u kojem se pretežno govorilo grčkim jezikom tokom kasne antike i srednjeg vijeka. Njegov glavni grad je bio [[Konstantinopolj]] (današnji [[Istanbul]]), prvobitno osnovan kao [[Bizantijum]]. Bizantijsko carstvo je preživilo fragmentaciju i [[pad Zapadnog Rimskogrimskog carstva]] u 5. stoljeću i nastavilo da postoji još hiljadu godina dok nije uništeno od strane Osmanlija 1453. godine. Tokom većeg dijela svog postojanja, carstvo je bilo najmoćnija ekonomska, kulturna i vojna sila u Evropi. Bizantija i Istočno Rimsko carstvo su historiografski termini nastali nakon završetka carstva; njeni građani nastavili su da se odnose prema carstvu kao Rimskom carstvu ([[starogrčkiStarogrčki jezik|starogrčki]]: Βασιλεία Ῥωμαίων, Basileia Rhomaion; [[Latinski jezik|latinski]]: Imperium Romanum).
}}
 
{| class="infobox" style="width:10em; float:right;margin:0 0 1em 1em;font-size:95%;clear:right;" cellspacing="2"
! style="background:#ccf;" colspan=2 align=center |<big><big>
Line 102 ⟶ 101:
|style="font-size: 90%;"| Turci [[Osmanlije]] pod komandom sultana [[Mehmed II|Mehmeda II]] osvojili Konstantinopolj. Kraj Bizantijskog Carstva.
|}
 
'''Bizantijsko Carstvo''' ili '''Istočno Rimsko carstvo''' je bilo carstvo u kojem se pretežno govorilo grčkim jezikom tokom kasne antike i srednjeg vijeka. Njegov glavni grad je bio [[Konstantinopolj]] (današnji [[Istanbul]]), prvobitno osnovan kao [[Bizantijum]]. Bizantijsko carstvo je preživilo fragmentaciju i [[pad Zapadnog Rimskog carstva]] u 5. stoljeću i nastavilo da postoji još hiljadu godina dok nije uništeno od strane Osmanlija 1453. godine. Tokom većeg dijela svog postojanja, carstvo je bilo najmoćnija ekonomska, kulturna i vojna sila u Evropi. Bizantija i Istočno Rimsko carstvo su historiografski termini nastali nakon završetka carstva; njeni građani nastavili su da se odnose prema carstvu kao Rimskom carstvu ([[starogrčki jezik|starogrčki]]: Βασιλεία Ῥωμαίων, Basileia Rhomaion; [[Latinski jezik|latinski]]: Imperium Romanum).
 
Nekoliko događaja od 4. do 6. stoljeća označava prelazni period u kojem je Rimsko carstvo podijeljeno na Istočni grčki i Zapadni latinski. Car [[Dioklecijan]] (284. - 305.) je 285. godine je podijelio administraciju Rimskog carstva na istočnu i zapadnu. Između 324. i 330. godine [[Konstantin Veliki]] (306. - 337.) je prebacio glavni grad iz [[Rim|Rima]] u [[Bizantijum]], kasnije poznat kao Konstantinopolj (Konstantinov grad) i Novi Rim (Nova Roma). Za vrijeme cara [[Teodozije I Veliki|Teodozija I]] (379. - 395.) [[kršćanstvo]] je postalo zvanična religija carstva. I na kraju, za vrijeme vladavine cara [[Heraklije|Heraklija]] (610. - 641.) vojska i administracija su restukturirani i usvojen je grčki jezik umjesto latinskog. Prema tome, iako je nastavila rimsku državu i održavala rimsku državnu tradiciju, moderni historičari razlikuju Bizantiju od [[antički Rim|antičkog Rima]] od kada se počela orijentisati prema grčkoj a ne latinskoj kulturi, i od kada je karakteriše [[Pravoslavna crkva|pravoslavlje]] a ne [[Religija drevnog Rima|politeizam]].
Line 112 ⟶ 109:
 
== Historija ==
{{Glavni članak: [[|Historija Bizantijskog carstva]]}}
 
=== Rana historija ===
[[Rimska vojska]] je uspjela osvojiti mnoge teritorije koje su pokrivale cijelu regiju Mediterana i priobalna područja [[Pirenejsko poluostrvo|jugozapadne Evrope]] i sjeverne Afrike. Te teritorije su bile dom mnogim različitim kulturnim narodima, sa urbanom populacijom i ruralnim stanovništvom. Generalno govoreći, istočne mediteranske pokrajine su bile više urbanizovane nego na zapadu, zato što su bile ujedinjene u [[Antička Makedonija|Makedonsko carstvo]] i bile pod uticajem grčke kulture. Zapad je patio od nestabilnosti do 3. stoljeća. Ova razlika između utvrđenog [[helenizam|Helenističkog]] Istoka i Latinskog Zapada postala je sve važnija u kasnijim stoljećima, što je dovelo do postepenog otuđenja na dva svijeta.