Razlika između verzija stranice "Aleksandar Veliki"

{{Glavni|Filip II Makedonski|Uspon Aleksandra Velikog}}U 16. godini, Aleksandrovo obrazovanje kod Aristotela se završilo. Filip je ratovao protiv [[Bizantium]]a, ostavljajući Aleksandra kao [[regent]]a i [[nasljednik]]a. Tokom Filipovog odsustva, [[Trakija (regija)|tračanin]] [[Maedi]] se pobunio protiv Makedonije. Aleksandar je odgovorio brzo, zauzimajući njegovu teritoriju. Zatim je kolonizovao Grcima, i osnovao grad po imenu [[Aleksandropolis]]. Nakon povratka, Filip je poslao Aleksandra sa malom vojskom da savlada pobunu u južnoj [[Trakija (regija)|Trakiji]]. Kompanjom protiv grčkog grada [[Perinthus]]a, Aleksandar se dokazao tako što je spasio oca. U međuvremenu, grad [[Amfisa]] je zauzeo zemljište koje pripada svetilištu [[Apolon]]a u [[Delfi]]ma, a Filip je vidio priliku da dodatno proširi teritoriju. Iako je bio zauzet u Trakiji, on je naredio Aleksandru da prikupi vojsku za kampanju u Grčkoj. Zabrinut da ne intervenišu druge grčke države, Aleksandar je vojsku izmjestio tako da su oni mislili da se priprema za napad na Iliriju. Tokom ovog previranja, Iliri su napali Makedoniju, samo da bi odbili Aleksandra.

Jerusalem je otvorio svoja vrata predajući se, i prema [[Josif]]u, Aleksandar je dobio [[knjigu Danijela|knjigu Danijelovog]] proročanstva, poglavlje 8, koje opisuje moćnog grčkog kralja koji će osvojiti Perzijsko carstvo. On je poštedio Jerusalem i nastavio prema jugu u Egipat. Aleksandar je stigao u Egipat 332. p.n.e., gdje je bio smatran kao osloboditelj. On je proglašen novim "Gospodarem svijeta" i sinom boga [[Amon]]a u [[proročište|proročištu]] kod Siva oaze u libijskoj pustinji. Od tada, Aleksandar se često naziva Zeus-Amon, a na kovanicama je prikazan sa ukrašenim ovnovim rogovima kao simbol njegovog božanstva. Za vrijeme svog boravka u Egiptu, on je osnovao grad [[Aleksandrija|Aleksandriju]], koja će postati prosperitetni glavni grad [[PtolomejskoPtolemejsko carstvo|PtolomejskogPtolemejskog carstva]] nakon njegove smrti.

Priče o njegovom načinu života prenio mu je jedan od njegovih oficira, [[Philotas]], koji je pogubljen zbog toga što je obavijestio Aleksandra. Smrt Philotasa automatski je zahtijevala smrt njegovog oca, i zbog toga je [[Parmenion]], koji je imao zadatak da čuva trezor u [[Ecbatan]]u, ubijen kako bi se spriječio pokušaj osvete. Aleksandar je lično ubio čovjeka koji mu je spasio život na Granicusu, Cleiutusa CrnogKleitusa, tokom nasilne pijane svađe u Macarandi (današnji [[Samarkand]] u [[Uzbekistan]]u), u kojoj je CleitusKleitus optužio Aleksandra da je napravio nekoliko grešaka, a posebno, da je zaboravio makedonski način života i da je prešao na korumpirani orijentalni način života.

Nakon smrti [[Spitamenes]]a i njegove žene Roksane (Roshanak u Baktriji), i cementiranjem odnosa sa svojim novim satrapima, Aleksandar je krenuo prema Indijskom potkontinentu. On je pozvao sve starješine bivše satrapije Gandhara, koja je bila na sjeveru današnjeg [[Pakistan]]a, da dođu do njega i priznaju njegovu vlast. [[Omphis]] (indijsko ime Ambhi Kumar), vladar [[Taxila|Taxile]], čije se kraljevstvo prostiralo od Inda do Hydaspesa ([[Rijeka Jhelum|Jhelum]]), je priznao njegovu vlast, ali poglavice nekih brdskih klanova, uključujući [[Aspasioi|Aspasioa]] i [[Asakenoi]]a su to odbili. Ambhi je požurio da se susretne sa Aleksandrom, dajući mu vrijedne poklone i stavljajući sebe i sve svoje snage njemu na raspolaganje. Aleksandar je Ambhiu vratio njegovu titulu i darove, i nagradio ga sa perzijskom odorom sa zlatnim i srebrenim ukrasima, 30 konja i 1.000 talenata. Ohrabren Aleksandrovim darovima, Ambhi je pomogao Hephaestionu i Perdicasu u izgradnji mosta preko rijeke Ind, kako bi Aleksandar sa cijelom svojom vojskom došao u glavni grad Taxile, gdje je osjetio prijateljsko i najliberalnije gostoprimstvo. Ambhijeva vojska od 5000 ljudi su kasnije pratili Aleksandra i učestvovali u bici na rijeci HydaspesHidaspes.