Razlika između verzija stranice "Émile Durkheim"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Uklanjanje Link FA/FL/GA
m clean up using AWB
Red 26:
== Sociologizam ==
 
Emil Durkheim je svakako najznačajnija osoba [[Francuska|francuske]] [[Sociologija|sociologije]] u [[19. vijek|XIX]]. i [[20. vijek|XX]]. stoljeću i čija se sociologija, za razliku od drugih socioloških teorija zove sociologizam. Sociologizam kao sociološka teorija uzima za svoj predmet pozitivističku [[Metodologija|metodologiju]] (na tragu [[Auguste Comte|Comteovog]] [[Pozitivizam|pozitivizma]]) i stav kojim je [[društvo]] u kauzalnom odnosu prema pojedincima, pojedinačnim društvenim pojavama i [[Kultura|kulturi]] uopće. Pojam pojedinac, [[čovjek]], individuum, ne uvjetuje društvenu pojavnost, zbivanje, niti je u bilo kojem odnosu prema društvu, već obrnuto, društveno zbivanje oblikuje pojedinaca, čovjeka i njegove vrijednosti, pritom usmjeravajući i njegovo djelovanje.
 
Svojim djelima: ''O podjeli društvenog rada'', ''Samoubistvo'' i ''Osnovni oblici vjerskog života'', dao je jedan izraziti, originalni pečat francuskoj sociološkoj misli.
 
Ono što nosi jednu osobitu vrijednost Durkheima, odnosi se na njegove društvene činjenice. Durkheim u svojem metodološkom pristupu društvenim činjenicama smatra stvari, odnosno kako su ove u biti društvene pojave i to objektivne naravi, pa analogno tome postoje i razvijaju se izvan čovjekove svijesti i neovisno od nje. Dakle, društvene činjenice su stvari, odnosno stvari su društvena datost i kao takve (stvari) su svojim osobitostima nezavisne od čovjekovog promatranja, mogu se spoznati ''a posteriori'', tj. na temelju iskustva, postoje neovisno od ljudske volje, a spoznati se mogu izvanjskim promatranjem (nikako ne introspekcijom, [[samoopažanje]]m). Iz izloženog može se zaključiti kako su činjenice ono što se iskustvom potvrđeno da postoji ili se događa. Njegov poznati moto: ''Smatraj društvene činjenice stvarima'' ima svoje utemeljenje u spoznaji kako su vjerovanja, običaji i društvene institucije (činjenice društvenog svijeta) stvari isto kao i predmeti i događaji u prirodnom svijetu. Time se ne misli kako se društvene činjenice sastoje samo od stvari koje je moguće izravno opažati ili mjeriti.
Red 47:
 
* one su čovjeku date izvana i nisu identične s njegovim mišljenjem, njegovom idejom o toj činjenici
* imaju svojstvo je koercitivnog, (odnosi se na prisilu, prinudu), prisiljavajućeg utjecaja na čovjeka, a radi usmjeravanja njegovog ponašanja.
 
Pokušamo li pojasniti ove dvije bitne oznake, treba poći od stajališta kako čovjek osjeća društvene činjenice kao datu realnost, neovisnu od njega samog, koje nije on stvorio ili neki drugi pojedinac. Dakle, one su realna datost, one su dio objektivne, postojeće društvene sredine. Što se tiče koercitivne funkcije društvenih činjenica, ove se pojedincima ne nameću i ne utiču na njihova htijenja i analogno tome na njihova ponašanja.
Red 73:
Durkheim je zagovornik [[Kapitalizam|kapitalističkog]] [[Liberalizam|liberalizma]], koji može biti razlogom nagloj ekspanziji industrijskog društva. Ekspanzija rezultira pretjeranu specijaliziranost u podjeli rada, što je očigledna opasanost za društvenu solidarnost, čime dolazi do anomije. [[Anomija]] (odsutnost normi) se pojavljuje u industrijskom društvu kada je oslabila društvena kontrola, a moralne norme nisu dovoljno jake za obuzdavanje prekršitelja ponašanja. Tada dolazi do [[štrajk]]ova, [[Samoubistvo|samoubistava]], rastave brakova i drugih negativnih trendova. Dakle, dinamične društvene pojave uvjetuju frustriranost, rezigniranost i nezadovoljstvo uopće. Nameće se potreba za novim moralnim konsenzusom na temu što možemo očekivati od našeg života.
 
U ''Pravilima sociološke metode'' , Durkheim nas uvodi u područje devijantnosti iskazujući kako je zločin normalna pojava i k tome neizbježan, kako zločin susrećemo u svim dosadašnjim društvima i kako je najprisutniji u razvijenim državama.
 
Durkheim drži kako svi ljudi nisu jednako odani zajedničkim moralnim normama i društvenim vrijednostima. Svatko od nas je izložen različitim socijalnim utjecajima i naprosto nije moguće postići potpunu socijalnu jednakost. Durkheim gotovo [[Utopija|utopistički]] prilazi ideji društva svetaca, sastavljenog od savršenih pojedinaca, u kojem ne bi bilo ni zločina, ni razbojstava, u kojem bi se skrbilo da ne dolazi do društvenog prijestupa.
Red 86:
 
* '''Egoističko samoubistvo''', koje susrećemo onda kada je ljudima onemogućeno upravljati svojom sudbinom, kada ne postoje životni razlozi (zbog nedaća), kada su socijalne i moralne norme jednostavno upitne. Sredina ili nema osjećaj pomoći ili jednostavno ima distancu, a akter čina u svojoj odlučnosti drži kako je to jedini način (oduzimanje života), da okonča svoje patnje.
 
* '''Altruističko samoubistvo''', koje dolazi u onim sredinama u kojem društvo drži pojedinca ovisnim od cjeline. Promotrimo li vojnika kojeg grupa maltretira ili u razredu kada ostali učenici vrše akt nasilja nad drugim, uvidjet ćemo kako iz očaja i nemoći, pojedinac podiže ruku na sebe.
 
* '''Anomičko samoubistvo''' dolazi u krizama ili blagostanjima kada se narušava normativna struktura koja rezultira [[Tjeskoba|tjeskobom]], [[Rezignacija|rezignacijom]], [[Psihoza|psihozom]], pa ljudi naprosto ne vidi razlog za dalje življenje.
* '''Fatalističko samoubistvo'''
 
* '''Fatalističko samoubistvo'''
== Također pogledajte ==
* [[Sociologija znanja]]
 
== Vanjski linkovi ==
{{Wikicitat|Emile Durkheim}}
{{Commonscat}}
* http://books.google.com/books?id=6mq-H3EcUx8C&pg=PA103
* http://en.wikipedia.org/wiki/Special:BookSources/978-1-4129-0572-5
Line 101 ⟶ 102:
* http://durkheim.uchicago.edu/
* http://socserv.mcmaster.ca/econ/ugcm/3ll3/durkheim/index.html
{{Wikicitat|Emile Durkheim}}
 
{{Socijalna i politička filozofija}}
{{Commonscat}}
 
[[Kategorija:Francuski naučnici|Durkheim, Émile]]