Edvard VI, kralj Engleske: razlika između verzija

nema sažetka izmjene
No edit summary
No edit summary
{{Infokutija Vladar
| Ime =EdwardEduard VI
| Nasljeđivanje =[[Kralj Engleske]] i [[spisak irskih kraljeva|Irske]]
| Slika =[[Datoteka:Edward_VI_of_England_c._1546.jpg|225px]]
| Opis slike =EdwardEduard kao princ od Velsa. Portret se nekada pripisivao Hansu Eworthu, ali danas se smatra da je njegov autor William Scrots. <ref name=Hearn>Hearn, Karen; 1995, Dynasties: Painting in Tudor and Jacobean England 1530-1630</ref>
| Vladavina =[[28. januar]] [[1547]] - [[6. juli]] [[1553]]
| Krunidba =[[20. februar]] [[1547]]
|}}
 
'''EdwardEduard VI''' ([[12. oktobar]] [[1537]] – [[6. juli]] [[1553]]) bio je [[kralj]] [[Engleska|Engleske]] i drugi kralj [[Irska|Irske]], od svoje devete do petnaeste godine života. Bio je prvi protestant na engleskom tronu, te je tek za vrijeme njegove vladavine [[protestantizam]] postao zvanična i glavna religija svih Engleza, iako je već njegov otac razdvojio englesko [[katoličanstvo]] od [[rimokatoličanstvo|rimokatoličanstva]]. Pošto nikada nije dosegao punoljetnost, u njegovo ime su kraljevstvom upravljali razni regenti, među kojima su najznačajniji njegov dajdža, Edward Seymour, i John Dudley, te regentsko vijeće. Religijske reforme postignute za vrijeme njegove vladavine poništit će njegova polusestra, katolkinja [[Marija I Engleska|Marija I]], ali će ih njegova druga polusestra, protestantica [[Elizabeta I]] obnoviti.
 
== Razdoblje prije vladavine ==
 
EdwardEduard je rođen kao dugo očekivani sin kralja [[Henrik VIII Engleski|Henrika VIII]] i njegove treće kraljice, [[Jane Seymour]], koja je umrla dvanaest dana po njegovu rođenju. Nekoliko dana nakon rođenja dobio je titulu princa od Velsa, koja ga je automatski označila kao Henrikovog nasljednika. Rođenje sina jako je razveselilo Henrika, a smrt žene koju je nazivao ''svojom jedinom pravom suprugom'' teško ga je pogodila. Henrik je prethodno poništio dva braka, sa [[Katarina Aragonska|Katarinom Aragonskom]] i [[Anne Boleyn|Anom Boleyn]], jerbudući da one nisu rodile zdravog muškog nasljednika kojeg je želiopriželjkivao. Iz ova dva braka Eduard je imao dvije polusestre, dvadeset i jednu godinu stariju Mariju, ite tri godine stariju Elizabetu. Henrik je obje proglasio vanbračnima, nakon što je poništio brak sa njihovim majkama, te obje učinio Eduardovim dvorskim damama. Bez obzira na ovo, Henrik ih je pred kraj vladavine ponovno uključio u nasljedni niz, ali im nije vratio legitimnost, te su obje do kraja života zakonski bile vanbračne. Marija, koja je vodila sahranu Jane Seymour, bila je i Eduardova krsna kuma.
 
Smatra se da je EdwardEduard bio vrlo bolešljivo dijete, te da je patio od [[Tuberkuloza|tuberkuloze]]. Neki izvori navode da je patio i od kongenitalnog [[sifilis]]a, kojem je bio izložen u utrobi majke, a koja ga je dobila od Henrika. Iz tih razloga EdwardaEduarda su držali prilično izolirano od ostalih vršnjaka, a EdwardEduard se silno želio izboriti za svoju slobodu. Henrik je i sam primjetio EdwardovEduardov slab imunitet, te se nakon dvije godine tugovanja za Jane ponovo oženio, nadajući se da će uspjeti začeti još zdravih sinova koji bi osigurali budućnost [[Dinastija Tudor|dinastije Tudor]]. EdwardEduard je, bez obzira što mu se otac još tri puta ženio, bio njegovo posljednje dijete i jedini preživjeli sin. Njegovi su se budući regenti, međutim, ozbiljno posvetili obučavanju EdwardaEduarda za ulogu budućeg kralja, što ukazuje na to da se za vrijeme njegovog djetinjstva nije očekivala preuranjena smrt.
 
Iako bolješljiv, EwardEduard je bio inteligentno dijete koje je za učitelje imalo neke od najvećih umova u Engleskoj onog vremena, a već sa sedam godina govorio je i pisao [[Grčki jezik|grčki]] i [[Latinski jezik|latinski]], a kasnije i [[francuski jezik]]. Obrazovanje koje je primao bilo je [[Humanizam|humanističko]] i pod uticajem [[Reformacija|reformacije]] u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Holandija|Holandiji]]. Henrik je za sinove tutore birao isključivao humaniste i protestante, jer, iako se on sam nikada nije odrekao katoličkog učenja, EdwardaEduarda je želio odgajati u protestantskom duhu. U ovom aspektu Eduardovog obrazovanja značajnu ulogu je igrala njegova maćeha, [[Katherine Parr]], sa kojom je Eduard imao prilično dobar odnos. Nije poznato je li Katherine ikada i sama postala protestantica, ali je njeno ''"zanimanje za novu vjeru"'' uveliko uticalo na vladavinu njenog pastorka EdwardaEduarda, a pogotovo na vladavinu Elizabete.
 
Vrsta njegovog odnosa sa Elizabetom je malo poznata, ali onaj koji je imao sa Marijom bio je vrlo turbulentan. Iako je prema njoj osjećao snažnu bratsku ljubav, česte su bile svađe između Eduarda i Marije po pitanju religije.
== Vladavina ==
 
Henrik VIII umro je [[28. januar]]a [[1547]]. godine i EdwardEduard je naslijedio krunu u dobi od devet godina. Obzirom da je bio maloljetan, Henrikova oporuka imenovala je šesnaest izvršioca vlasti koji su trebali predstavljati Regentsko vijeće, u kojem su većinu imale osobe naklonjene vjerskoj [[Reformacija|reformaciji]]. Oporuka je doredila da će EdwardEduard preuzeti vlast sa osamnaest godina, ali Vijeće je [[1552]]. godine granicu punoljetnosti pomaklo na šesnaestu godinu. Glavnu ulogu u Regentskom vijeću igrao je lord protektor, na koje mjesto je odmah imenovan Eduardov dajdža, [[Edward Seymour]].
 
=== Protektorat Edwarda Seymoura ===
{{Tudori}}
EdwardEduard VI je okrunjen u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]] [[20. februar]]a [[1547]]. godine. Kako bi potvrdili valjanost Henrikove oporuke i približili se mladom kralju, svi članovi Regentskog vijeća tražili su da ih EdwardEduard lično postavi na te pozicije. [[13. mart]]a [[1547]]. godine EdwardEduard je sastavio novo Regentsko vijeće koje se sastojalo od 26 članova. Lord protektor je sada dobio najveće pravne ovlasti u Engleskoj, te je bio ''de facto'' na čelu države. <ref name=Columbia>Columbia Encyclopedia, 2005, Edward VI</ref> Seymour je kao lord protektor izmijenio ili ukinuo neke vrlo važne zakone donesene za vrijeme vladavine Henrika VIII, među kojima su Zakon o veleizdaji i zakon o herezi, zbog čega se njegovo upravljanje kraljevstvom pokazalo više milostivošću nego taktičnoću i više idealizacijom nego praktičnošću. <ref name=Britannica>Encyclopaedia Britannica, 2005, United Kingdom: Edward VI (1547-53)</ref>
 
Seymour je želio ostvariti Henrikov plan ujedinjenja [[Škotska|Škotske]] i Engleske, te je kasne [[1547]]. godine poslao engleske trupe u [[Edinburgh]]. Njegov neuspjeh označio je nestajanje mogućnosti da se sklope zaruke između Eduarda i [[Marija I Škotska|Marije I, kraljice Škota]]. Umjesto toga, Marija je zaručena za francuskog [[dofen]]a, čime je potvrđeno vijekovima stara alijansa između Škotske i Francuske, ali i isto toliko star antagonizam između Engleske i ovoga para. Seymour se nije mogao oduprijeti objema kraljevstvima, budući da je i on sam bio na nesigurnoj poziciji. Njegov brat, Eduardov dajdža [[Thomas Seymour]], četvrti muž i tada već udovac Katherine Parr, organizirao je zavjeru koja je imala namjeru zbaciti Edwarda sa čela Regentskog vijeća. Njegova zavjera je otkrivena na vrijeme, te je parlament Thomasu propisao smrtnu kaznu dekapitacijom. Nakon pogubljenja njegovog najdražeg dajdže, Eduard je izgubio povjerenje u svoga lorda protektora, te su odnosi između njih dugo ostali napeti.
=== Protektorat Johna Dudleya ===
 
[[Datoteka:Edward VI Scrots c1550.jpg|mini|lijevo|EdwardEduard VI, [[1500]].]]
 
Dudleyevim imenovanjem za lorda predsjednika (a ne lorda protektora, kako je to bilo uobičajeno) došlo je do još striktnijeg i čvršćeg uvođenja [[Protestantizam|protestantizma]] u Engleskoj. Dudley se uspješno suočio sa narednim katoličkim pobunama, te sklopio mir sa Francuskom i pri tome joj prepustio svu englesku osvojenu teritoriju u Škotskoj i Bolonji. <ref name=Britannica/> Izdano je novo izdanje [[Biblija|Biblije]] i uklanjani su svi katolički simboli iz crkava, <ref name=Britannica/> a u bogoslužje je uvedena isključivo Knjiga molitvi. Također su sa svojih položaja uklonjeni i svi katolički usmjereni biskupi. Konfiscirani su svi crkveni zemljoposjedi i podijeljeni novoj protestantskoj aristokratskoj eliti, među kojom se naročito obogatio i sam vojvoda od Northumberlanda. Glavni predstavnici opozicije su i fizički likvidirani.
Anonimni korisnik