|
==Pregled==
Sumporna kiselina je najznačajnija od svih [[kiselina]]sumpora [[sumpor]]a i jedan od glavnih proizvoda obimnije hemijske industrije. U malim koncentracijama, u prirodi se javlja u sumpornim vodama i u kiseloj kiši. Čista (100%) sumporna kiselina je bezbojna i uljasta i bezmirisna tekućina, vrlo [[korozija|korozivna]]. Zagrijavanjem se razgrađuje, uz otpuštanje [[sumpor-trioksid]]a, SO<sub>3</sub> i vode, kada nastaje azeotropna smjesa sa [[tačka ključanja|tačkom ključanja]] na 338 °C i relativnim učešćem H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub> od 98,3%. U najširoj upotrebi najčešće je obična ili koncentrirana sumporna kiselina, koja sadrži 96% supstance i 4% vode.
U sumpornoj kiselini lahko se otapa [[sumpor-trioksid]], a kiselina koja sadrži više tog oksida nego što odgovara azeotropnoj smjesi, puši se zbog njegovog viška, a označava se kao ''sedimeća'' sumporna kiselina ili ''oleum''.
Sumporna kiselina se dovija na dva načina. Ranije je bio rasprostranjen postupak olovnih komora, u kojima je [[sumpor-dioksid]], (SO<sub>2</sub>), nastao prženjem pirita ili sagorijevanjem [[sumpor]]a, oksidirao u prisustvu vode, pomoću dušičnih oksida. Suvremena proizvodnja sumporne kiseline je uglavnom po kontaktnim postupkom. U ovj tehnološkoj varijanti, [[sumpor-dioksid]] oksidira na zraku, uz dodatak [[katalizator]]a, kao što je [[vanadij]] (V) [[oksid]] u [[sumpor-trioksid]]u, koji se apsorbira u 98%-tnoj sumpornoj kiselini. Tako nastaje disumporna kiselina ( H<sub>2</sub>S<sub>2</sub>O<sub>7</sub>, koja razrjeđivanjem u vodi daje koncentriranu sumpornu kiselinu, koja je znatno čistija od one iz postupka olovnih komora.
Sumporna kiselina je danas najvažnija je kiselina u hemijskoj industriji. Najveće količine – procjenjuje se oko 50% svjetske proizvodnje – potroši se u proizvodnji vještačkih đubriva , kao što su [[superfosfatisuperfosfat]]i, [[amonij-sulfat]] i dr, a odtstsk u dobijanju ostalih sumpornih spojeva i drugih hemikalija, industriji vještačkih [[vlakno|vlakana]], sintetskih bojila i [[eksploziv]]a, industriji nafte za pročišćavanje naftnih frakcija. Upotrebljava se i kao akumulatorska kiselina, u [[farmacija|farmaceutskoj]] industriji i dobijanju tekstilnih pomoćnih sredstava, [[polimer]]nih materijala, te u metalurgiji, kao sredstvo za isušivanje, osobito plinova.<ref name=<“Atkins“>{{cite book|author=Atkins P., de Paula J.|year=2006|title=Physical chemistry, 8th Ed.|publisher= W. H. Freeman|place= San Francisco|isbn= 0-7167-8759-8}}</ref><ref name=<“Whitten“>{{cite book|author=Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E.|year= 1992|title= General chemistry, 4th Ed.|publisher= Saunders College Publishing|place= Philadelphia|isbn= 0-03-072373-6}}</ref><ref name=<“Petrucci“>{{cite book|author=Petrucci R. H., Harwood W. S., Herring F. G.|year= 2002|title= General Chemistry, 8th Ed. |publisher=Prentice-Hall|place= New York|isbn= 0-13-014329-4}}</ref><ref name=<“Laider“>{{cite book|author=Laidler K. J.|year=1978|title=Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings|place= Menlo Park|isbn= 0-8053-5680-0}}</ref>
== Dobijanje ==
|
