Razlika između verzija stranice "Gasparo Angiolini"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
'''Gasparo Angiolini''' ([[Firenca]], [[9. februar]] [[1731]]. - [[Milano]], [[6. februar]] [[1803]].), [[Italija|italijanski]] [[koreograf]] i [[kompozitor]]
 
Prvi'''Gasparo Angiolini''' ([[Firenca]], [[9. februar]] [[1731]]. - [[Milano]], [[6. februar]] [[1803]].), [[Italija|italijanski]] [[koreograf]] i [[kompozitor]] koji je uveomeđu prvima objedinio [[ples]], [[muzika|muziku]] i zaplet u dramskidramskom [[balet]]u. BioOd 1757. godine bio je baletni majstor u [[Beč]]koj operi, a od 1765. i u carskom pozorištu u [[Petrograd|St. Petersburg]]u. Surađivao je sa kompozitorom [[Christoph Willibald Gluck|C. Gluckom]] na njegovim baletima.
Njegove prve baletske drame su često bile zasnovane na izražajnim gestama samih baletskih plesača putem kojih je bila izražavana sama radnja u beletnom djelu.
 
Sarađivao je sa kompozitorom [[Christoph Willibald Gluck|Christophom Willibaldom Gluckom]] na njegovim baletima ''Don Juan ou le festin de pierre'' 1761. godine po istoimenom [[Pozorište|pozorišnom]] komadu [[Molière]]a u kojem je najveċi dio radnje bio izražen kroz ples. Zatim je na muziku istog kompozitora 1765. godine uradio koreografiju za balet ''Sémiramis''.
Godine 1762. organizovao je baletne sekvence u izvornoj izvedbi [[Opera (muzika)|opere]] Christopha Willibalda Glucka ''Orfej i Euridika'', koja je značajna u historiji opere po svom dramskom jedinstvu i povećanom naglasku na ples.
U St. Petersburgu napravio je nekoliko baletskih koreografija koristeċi muziku koju je on sam komponovao. <ref>{{cite web|url=https://www.britannica.com/biography/Gasparo-Angiolini|title=Gasparo Angiolini, italijanski koreograf i kompozitor|work=britannica.com|accessdate= 7. 7. 2016}}</ref>
== Reference ==
 
{{refspisak}}
* "Angiolini, Gasparo." Encyclopædia Britannica. 2007. Encyclopædia Britannica Online. Retrieved 23 Jan. 2007.
 
== Literatura ==
* Christopher Duggan. The Force of Destiny: A History of Italy Since 1796. (Boston: Houghton Mifflin Company, 2008) p. 4-5.