Razlika između verzija stranice "Amigdala"

'''Amigdala''' ili ''corpus amygdaloideum'' (od [[grčki jezik|grčke]] riječi αμυγδαλή, amygdalē, [[badem]]) u [[anatomija|anatomiji]] je naziv za velik sklop jezgara smješten u dorzomedijalnom dijelu vrha sljepoočnog režnja i predstavlja glavniglavnu bazalnibazalnu [[ganglijGanglija|gangliju]] [[limbički sistem|limbičkog sistema]]. Amigdala je struktura u kojoj dolazi do integracije specifičnih [[osjetČulo|osjetnih]] informacija kojima se daje adekvatna [[emocije|emocionalna]] važnost i kontekst, a električna stimulacija rezultira doživljajima pozitivnih ili negativnih emocija, ovisno o tome koje jezgre su podražene.

Jezgre amigdale dijelimo u dvije glavne skupine, kortikomedijalnu i mnogo veću bazolateralnu. Glavne jezgre kortikomedijalog područja su: ''nucleus corticalis amygdalae'' i ''nucleus medialis amygdalae'', a bazolateralnog područja: ''nucleus lateralis amygdalae'', ''nucleus basalis amygdalae'' i ''nucleus basalis accessorius amygdalae''. Pored toga, ''nucleus centralis amygdalae'' ima posebnu funkcionalnu ulogu i [[neuron]]ske veze, pa ju je napogodnije razmatrati kao zasebni dio amigdale. ''Nucleus centralis'' je glavna stanica iz koje kreću impulsi koji regulirajuregulišu autonomne i reakcije ponašanja u stanju [[tjeskoba|anksioznosti]] dolazeći do ''locusa courelusa'', periakveduktalne sive materije i [[hipotalamus]]a.

Tri velika snopa [[akson]]a povezuju amigdalu s ostalim moždanim područjima. To su ''stria olfactoria lateralis'', ''stria terminalis'' i ventralni amigdalofugalni put. ''Stria olfactoria lateralis'' dio je [[miris (čulo)|sistema osjetilačula mirisa]], a upravo zato što [[osjetiločulo]] mirisa ide pravo u [[limbički sistem]] jednostavno je shvatiti zašto on ima tako snažan učinak na osjećaje. Eferentni aksoni iz amigdale odlaze u brojna moždana područja: septalno-preoptičko područje i [[hipotalamus]], brojna područja [[moždano deblo|moždanog debla]] i [[moždana kora|moždane kore]] te u ''corpus striatu''. Aferentna vlakna uglavnom dolaze iz onih područja u koja se eferentna projiciraju i upravo zbog svoje dvosmjerne povezanosti s limbičkim, paralimbičkim, unimodalnim i heteromodalnim poljima moždane kore te ranije navedenim dijelovima, amigdala sudjeluje u regulaciji [[nagon]]a, afektivnih i motivacijskih stanja, autonomnih i endokrinih funkcija.

[[Joseph LeDoux]], [[neurolog]] u centru za neurologiju [[Univerzitet New York|Univerziteta New York]], prvi je otkrio ključnu ulogu amigdale u emocionalnom mozgu. LeDouxova istraživanja ukazuju na to kako amigdala, koja se ponaša kao svojevrsna stanica za uzbunu ili «neuralni alarm», može preuzeti kontrolu nad ponašanjem čak i dok je prefrontalni korteks još uvijek u fazi odabiranja adekvatne reakcije. Nervni putevi koji regulišu emocije mogu zaobilaziti korteks - LeDouxovo istraživanje pokazalo je da signali iz [[oko|oka]] ili [[uho|uha]] u mozgu najprije putuju do [[talamus|talamusa]], a potom – prekopčajući se samo u jednoj [[sinapsa|sinapsi]] – do amigdale; drugi signal (koji prolazi dulji put jer prolazi kognitivnu obradu) iz talamusa usmjerava se u neokorteks, a zatim iz njega u [[limbički mozak]], iz kojeg se odgovarajuća reakcija širi cijelim tijelom.

Godine [[1937]]. Kluver i Bucy opazilizapazili su vrlo izražen sindrom kod [[majmun]]a koji nastaje kad se operativnim putem prekinu veze amigdale i moždane kore, tj. kad se izvrši [[amigdalektomija]]. Prirodno je obilježje majmunovog ponašanja iskazivanje odbojnosti, nepovjerljivosti i određenog stepena [[agresija|agresivnosti]] u susretu sa nepoznatim ili neželjenim bićima (npr. naučnikom koji majmuna drži zatvorenog u kavezu), ali i razvijanje suptilnih socijalnih i hijerarhijskih odnosa s drugim članovima čopora (osobito ženkama).

3. Majmun više gledanjem ne razlikuje jestivo od nejestivog, pa sve trpa u usta i nejestive predmete ispljune tek kad ga okusni receptori pouče o tome.

Prisutne su vrlo slabe emocije i premda je bolesnik prvobitno bio nemiran, sada je postao potpuno spokojan. Djeluje nezainteresiranonezainteresovano za ljude i događaje oko njega. Većinu vremena provodi zureći u [[televizor]], ali nikada ga nije naučio uključiti. Kada je televizor isključen, tada na staklenom ekranu gleda odraz ljudi koji su u sobi . U nekim prilikama postaje veseo, neprikladno se smiješeći i oponašajući tuđe geste i pokrete. Pošto počne s oponašanjem, to čini duže vrijeme. Ustima istražuje sve predmete koji su mu na dohvat ruke i čini se da nije u stanju prikupiti podatke samo dodirom ili pogledom. Sve predmete koje može podignuti stavlja u usta, liže ih ili grize.

Danas se smatra da se spremište sjećanja vezanih uz strah nalazi upravo u amigdali što ju povezuje sa razvojem [[anksiozni poremećaju|anksioznih poremećaja.]] Kada dođe do poremećaja funkcije amigdale, nivo ili prag okidanja anksiozne reakcije postane nizak, a ako se kao takav konsolidira nekim oblikom kognitivnog uvjetovanja i ako dolazi do pogrešaka u procjenjivanju zastrašujućih situacija, rezultat mogu biti hiperaktivna anksiozna stanja. Upravo zato ablacije amigdale dovode do stanja emocionalne agnozije i nemogućnosti procjene zastrašujućih podražaja.

U nekim studijama dobili su se rezultati u skladu sa obilježjima cerebralne asimetrije – pojačanu aktivnost desne amigdale na provokacije pobuđujućim podražajima i veću desnu amigdalu u svi oblicima anksioznih poremećaja. Dosadašnji rezultati istraživanja sugerišu da je lijeva amigdala uključenija u procese izvođenja i tumačenja detaljnih odlika podražaja i u procese vezane uz jezik dok je desna amigdala više zadužena za doziv informacija, s posebnim naglaskom na slikovnom emocionalnom materijalu.

Koristeći [[magnetna rezonanca|magnetnu rezonancu]] visoke rezolucije na uzorku zdravih ispitanika Omura, Todd i Canli ([[2005]].) istraživali su povezanost između osobina [[ličnost|ličnosti]] – ekstraverzije i neuroticizma, i individualnih razlika u zapremini mozga i koncentracije sive materije, sa posebnim naglaskom na koncentraciju sive materije u amigdali. Pokazalo se da je ekstraverzija u pozitivnoj korelaciji sa koncentracijom sive materije u lijevoj amigdali, dok je neuroticizam u negativnoj korelaciji sa koncentracijom sive materije u desnoj amigdali.