Razlika između verzija stranice "Monarh (titula)"

[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m KWiki je premjestio stranicu Monarh (naslov) na Monarh (titula)
de malo debilsonu javljaj nam jel ti tvoja kraljica proslavila 120. rođendan i ostale vijesti iz vašeg izdajničkog brloga, de jado de
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
'''Monarh''' (od [[Grčki jezik|grčkog]], ''monos'', "jedan," i ''archein'', "vladati"; "jedan vladar") je vrhovni ili apsolutni šef [[država|državne]] vlasti, bilo u stvarnosti ili simbolično. Takva vlada je poznata kao [[monarhija]]. Monarh obično nasljeđuje suverenitet (često se naziva i prijesto) od rođenja ili se bira monarh i upravlja do kraja svoga života ili abdikacije. Istinska moć monarha varira od jedne monarhije do druge. U jednoj oni mogu biti
[[autokrata|autokrate]] ([[autokratska monarhija]]), a u drugoj šefovi država koji imaju malu ili nikakvu vlast, sa vlašću koja je povjerena [[parlament|parlamentu]] ili drugom organu ([[ustavna monarhija]]).
 
{{Commonscat|Kings}}
 
== Karakteristike ==
Vladari imaju različite titule - [[kralj]] ili [[kraljica|kraljica,]] [[princ]] ili [[princeza]] (npr. [[Suvereni princ Monaka]]), [[car]] ili [[carica]] (npr. [[car Japana]], [[car Indije]]), [[nadvojvoda]], [[vojvoda]] ili [[veliki vojvoda]] (npr. [[veliki vojvoda Luksemburga]]). Princ se ponekad koristi kao generički termin za opisivanje bilo kojeg monarha, bez obzira na titulu, naročito u starijim tekstovima. Mnogi vladari se odlikuju [[naslov|naslovom]] i [[stil|stilovima]]. Oni često učestvuju u određenim ceremonijama, kao što je [[krunisanje]]. Monarhija je politička i sociokulturna priroda, i općenito je (ali ne uvijek) povezana sa [[nasljedna monarhija|nasljednom vladavinom]].
 
Mnogi vladari se odlikuju [[naslov|naslovom]] i [[stil|stilovima]]. Oni često učestvuju u određenim ceremonijama, kao što je [[krunisanje]]. Monarhija je politička i sociokulturna priroda, i općenito je (ali ne uvijek) povezana sa [[nasljedna monarhija|nasljednom vladavinom]]. Većina monarha, u historiji i u današnjem vremenu, su rođeni i odrasli u okviru [[kraljevska porodica|kraljevske porodice]] (čija vladavina nad određenim vremenskim periodom se naziva [[dinastija|dinastija)]]. Iako su mnogi vladari bili muškarci, ženski vladari su također vladali, a termin [[kraljica]] odnosi se na vladajućeg monarha, za razliku od [[kraljice supruge]], koja je bila supruga vladajućeg kralja. Neke monarhije nisu nasljedne. U [[izborna monarhija|izbornoj monarhiji]], monarh je izabran, i služi kao bilo koji drugi monarh. Historijski primjeri izborne monarhije uključuju [[Sveto rimsko carstvo|Svete rimske careve]] i slobodne izbore kraljeva u [[Poljsko-litvanski komovelt|Poljsko-litvanskom komoveltu]]. Moderni primjeri uključuju [[Yang di-Pertuan Agong]] u [[Malezija|Maleziji]] i [[papa|pape]] u [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličkoj crkvi]], koji služe u [[Vatikan|Vatikanu]] i biraju se od [[kardinal|kardinala]].
 
Neke monarhije nisu nasljedne. U [[izborna monarhija|izbornoj monarhiji]], monarh je izabran, i služi kao bilo koji drugi monarh. Historijski primjeri izborne monarhije uključuju [[Sveto rimsko carstvo|Svete rimske careve]] i slobodne izbore kraljeva u [[Poljsko-litvanski komovelt|Poljsko-litvanskom komoveltu]]. Moderni primjeri uključuju [[Yang di-Pertuan Agong]] u [[Malezija|Maleziji]] i [[papa|pape]] u [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličkoj crkvi]], koji služe u [[Vatikan|Vatikanu]] i biraju se od [[kardinal|kardinala]].
 
Monarhije su postojale u cijelom svijetu, iako su posljednjih nekoliko stoljeća mnoge države ukinule monarhiju i postale [[republika|republike]]. Zagovaranje republika zove se [[republikanizam]], dok zagovaranje monarhije se zove [[monarhizam]]. Glavna prednost nasljedne monarhije je neposredan kontinuitet vodstva, sa obično kratkom [[međuvlada|međuvladom]] (kao što je prikazano u klasičnom izrazu "Kralj je mrtav. Živio kralj!"). Međutim, to se odnosi samo u slučaju autokratske vladavine. U slučajevima kada monarh služi uglavnom kao ceremonijalna figura (npr. najmodernija ustavna monarhija), pravo rukovodstvo ne zavisi od monarha. Vlada može biti i nasljedna, ali se to smatra [[porodična diktatura]].
 
==Kralj u srednjovjekovnoj Bosni==
[[Srednjovjekovna Bosna|Srednjovjekovna bosanska država]] postala je kraljevinom [[1377]]. i u tom statusu je egzistirala do [[1463]]. Bosanski kraljevi su pripadali [[Kotromanići|dinastiji Kotromanića]]. Vlast su ostvarivali samostalno i u skladu sa odlukama stanka, sabora bosanske vlastele. Kraljevi su imali svoje rezidencije ([[Stolna mjesta bosanskih vladara]]), dvor i dvorjanike, dvorsku kancelariju sa razvijenom diplomatskom službom ([[Diplomatska služba u srednjovjekovnoj Bosni]]) i razgranate političke veze sa svojim susjedima i glavnim političkim predstavnicima na jugoistoku [[Evropa|Evrope]]. Bosanski kraljevi imali su svoje posjede koji su prepoznatljivo označavani kao [[Contrata del re]]. Kao i u drugim krajevima Evrope, u 15. vijeku bosanski kraljevi su među velmožama po snazi bili samo prvi među jednakima. Velmože su bile u prilici da smjenjuju kraljeve ili da se sukobljavaju sa kraljem, ali ne i da svoj rod nametnu umjesto kraljeve dinastičke kuće. Velmože u Bosni su poštivale instituciju centralne vlasti zato što su svoju egzistenciju i položaj imali u tim okvirima. Njihova [[regalna prava]] omogućavala su im lagodan život. Pratili su kulturna dešavanja na širem području i prilagođavali ih ukusu svoje bosanske sredine ([[Dvorska kultura]]). Primali su tribute koje im je plaćala [[Dubrovačka republika]] ([[Svetodmitarski dohodak]], [[Stonski dohodak]]).
 
==Kralj u današnjoj Bosni==
Smrću posljednjeg bosanskog kralja [[Stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]] 1463. Bosanska kraljevina nije prestala pravno postojanje pošto su komandu nad vojskom i upravu nad prijestolnim Jajcem preuzeli [wiki.royalfamily.ba/wiki/Ban_Borić Borić]evi potomoci Berislavići. Većinu Kraljevine, prvenstveno njen sjever i zapad, održali su slobodnom preko jednog vijeka, pa je tako npr. Bihać pao tek 1593.
 
Ta [http://royalfamily.ba Bosanska kraljevska porodica] (danas [http://wiki.royalfamily.ba/wiki/Berislavić Omerbašići]) koja je pravo stekla kad je Borić (mađarski princ Boris) 1141 dobio Bosnu u posjed od mađarskog kralja<ref name=Homan>Bálint Hóman (1940) [http://books.google.ba/books/about/Geschichte_des_ungarischen_Mittelalters.html?id=17UZAAAAIAAJ&redir_esc=y Geschichte des ungarischen Mittelalters]. Publisher: W. de Gruyter, pp. 399.</ref>, i danas polaže pravo na suverenitet [http://wiki.royalfamily.ba/wiki/Bosna Bosne] koje im uzurpiraju strani suvereni koji međusobno trguju uzurpacijom na međunarodnim konferencijama uvijek pod okriljem mirovnog sporazuma: Berlin 1878, Pariz 1919, Teheran 1943, Dayton 1995.
 
[[Kategorija:Titule]]