Razlika između verzija stranice "Adam Smith"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 6:
Uz [[David Ricardo|Ricarda]] je najpoznatiji predstavnik engleske klasične političke ekonomije. Smith smatra da pravo bogatstvo ne leži u [[Novac|novcu]], kako su tvrdili [[merkantilisti]], nego u korisnomu radu, radu koji stvara prometne vrijednosti. Izraziti je pristalica ekonomskog [[liberalizam|liberalizma]], koji prihvata i razvija teoriju radne vrijednosti, iako smatra da ona vrijedi samo za predkapitalističku [[privreda|privredu]]. Adam Smith izučava unutrašnju povezanost ekonomskih kategorija, ali bez obzira na njegove duboke analize pojedinih etapa u [[Kapitalizam|kapitalističkoj]] proizvodnji, pokazuje nerazumijevanje za neke bitne karakteristike složenih oblika kapitalizma i njegovih imanentnih protivrječnosti. Što razvoj kapitalizma postaje složeniji i suprotnosti oštrije, Smithova teorija postaje sve više puki opis pojava i izražava sve više odnose u njihovu prividnom, vanjskom izgledu.
== Teorijski doprinos ==
Smith navodi da je najbolja politika države laissez faire, odnosno politika (nemiješanje države u privredne poslove). Ovu ideju također treba posmatrati u kontekstu vremena u kojem je nastala, jer su države svojim djelovanjem (rastrošnost, parazitizam) uglavnom negativno uticale na društvenu vrijednost. Povećanje bogatstva će se najbolje ostvariti ako se preduzetniku ostavi autonomija u donošenju sljedećih bitnih odluka: šta, koliko, kada, kako, i za koga proizvoditi. U nastojanju da maksimalizira svoj profit, preduzetnik ulaže svoj kapital tamo gdje će ostvariti najveću proizvodnju te na taj način doprinosi i općem blagostanju baš kao da je vođen "nevidljivom rukom". [[John Maynard Keynes|J.M. Keynes]], 200 godina poslije, iznosi ideju drugačije uloge države u ekonomskim odnosima. Svrha ekonomske politike je povećanje bogatstva naroda, ali u obliku roba, ne zlata.
Razvio je i teoriju apsolutnih prednosti navodeći da, ako jedna zemlja može proizvesti neku robu efikasnije nego neka druga, kaže se da ona ima apsolutnu prednost u proizvodnju te robe. Efikasnost proizvodnje se mjeri utroškom rada da bi se proizvela jedna jedinica proizvoda.
Apsolutne prednosti neke zemlje mogu biti prirodne (klima, tlo, prirodna bogatstva i sl.) i stečene (znanje, vještina i dr.). Ako zemlja A ima apsolutnu prednost u proizvodnji jednog proizvoda, ona će se specijalizirati u proizvodnji tog proizvoda i dio te proizvodnje razmjenjivati za proizvod zemlje B, proizvoda u kojem zemlja B ima apsolutnu prednost. Na taj način će ukupna proizvodnja i potrošnja biti veća i u zemlji A i u zemlji B.
== Reference ==
{{reference}}
| |||