Razlika između verzija stranice "Partizani"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m +{{Nedostaju izvori}} |
No edit summary |
||
Red 1:
{{drugo značenje2|Partizani}}
'''Partizani''' ([[italijanski jezik|ital]]. ''partigiano'', [[francuski jezik|fr]]. ''partisan'' — ''pristalica'')<ref>{{cite web|url=http://www.vokabular.org/?lang=sr&search=%D0%9F%D0%B0%D1%80%D1%82%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BD&Submit=%D0%A2%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B8 |title=Vokabular - značenje riječi partizan |publisher=vokabular.org |date= |accessdate=}}</ref> su pripadnici neregularne vojne sile koja je stvorena da bi se suprotstavila kontroli strane sile nad jednim područjem ili stranoj vojnoj okupaciji, nekim pobunjeničkim djelatnostima. Pojam se može koristiti i kao sinonim pokretu otpora, primjeri mogu biti civili koju su se borili protiv [[treći rajh|nacističke Njemačke]] ili [[Kraljevina Italija|fašističke Italije]] u nekoliko zemalja tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].
==
[[Francuski jezik|Francuska]] riječ ''partisan'' i [[italijanski jezik|italijanska]] ''partigiano'' su nastale iz [[latinski jezik|latinskog]]. Početni koncept partizanskog ratovanja uključivao je i prikupljanje lokalnog stanovništva iz ratne zone (ili u nekim slučajevima i iz regularnih snaga) koje bi djelovalo iza neprijateljskih linija remetići komunikaciju, postavljajući zasjede, prekidajući dotok zaliha i primoravajući nerijateljske snage da se raziđu u cilju zaštite operativne baze.
Jedan od prvih priručnika partizanske taktike u 18. vijeku je bio „''The Partisan, or the Art of Making War in Detachment...''“, a objavio je 1760. godine<ref>de Jeney, L. M. [Lewis Michael]: The Partisan, or the Art of Making War in Detachment..."translated from the French of Mr. de Jeney, by an Officer of the Army" [Thomas Ellis]. London: 1760. from French edition in [[Hag]], 1757 see [[Mihály Lajos Jeney]]</ref> u Londonu Mihalj Lajoš, mađarski oficir koji je služio u pruskoj vojsci kao kapetan [[Inženjerija|inženjerije]] tokom [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjeg rata]]. [[Johan fon Evald]] je detaljno opisao tehniku partizanskog ratovanja u svom djelu „'' Abhandlung über den kleinen Krieg''“ (1789).<ref>Ewald J. (ed. & trans. Selig, R. and Skaggs, D) "Treatise on Partisan Warfare" Greenwood Press. 1991. ISBN 978-0-313-27350-6.</ref>
*[[Jugoslavenski partizani]]▼
Koncept partizanskog ratovanja će kasnije predstavljati osnovu za „Partizanske rendžere“ u [[Američki građanski rat|Američkom građanskom ratu]]. U tom ratu, partizanske vođe [[Vojska Konfederativnih Američkih Država|vojske Konfederacije]], kao što je Džon S. Mosbi, djelovale su duž linije fronta po fon Evaldu (i kasnije [[Antoan-Anri Žomini|Žomini]] i [[Karl fon Klauzevic|Klauzevic]]). U suštini, u 19. vijeku američki partizani su bili bliži komandosima ili rendžerima tokom Drugog svjetskog rata nego partizanskim snagama koje su djelovale u okupiranoj Evropi.
[[Kategorija:Ratovi]]▼
Partizani sredinom 19. vijeka su bili suštinski različiti od konjice ili od neorganizovanih ili poluorganizovanih gerilskih snaga. Ruski partizani su odigrali presudni dio u padu Napoleona. Njihov žestok otpor i uporno prodiranje prisililo je francuskog cara da napusti Rusiju 1812. godine. Ruska Imperija je takođe koristila partizane tokom Prvog svjetskog rata.
== Ukrajinski partizani ==
{{Također pogledajte|Ukrajinska ustanička armija}}
Ukrajinska ustanička armija ([[ukrajinski jezik|ukr]]. ''Ukraїnsьka povstansьka armія, '''UPA''''') je bila oružano krilo [[Organizacija ukrajinskih nacionalista|Organizacije ukrajinskih nacionalista]] — [[Stepan Bandera|Bandera]] i kasnije partizanska armija koja je vodila seriju gerilskih akcija protiv [[Treći rajh|nacističke Njemačke]], [[Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika|Sovjetskog Saveza]], [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]] i [[Poljska podzemna država|podzemne]] i [[Narodna Republika Poljska|komunističke Poljske]]. Nastala je u Volinju u proljeće ili ljeto [[1943]]. godine. Zvanični datum osnivanja je [[14. oktobar]] 1943. godine,<ref>{{cite web|url=http://www.kyivpost.com/news/ukraine/detail/114845/ |title=Demotix: 69th anniversary of the Ukrainian Insurgent Army |publisher=Kyivpost.com |date= |accessdate = 15. 10. 2013.}}</ref> na dan [[Pokrov Presvete Bogorodice|Pokrova Presvete Bogorodice]].
Cilj OUN-a je bio ponovno uspostavljanje jedinstvene, nezavisne i nacionalne države na ukrajinskom etničkom prostoru. Nasilje je prihvaćeno kao političko sredstvo kako stranih tako i domaćih neprijatelja za ostvarenje cilja, koje bi trebalo da se ostvari kroz nacionalne revolucije koje su vođene diktaturom kako bi protjerali okupatore i formirali vladu koja bi prestavljala sve regione i društvene grupe.<ref name="IEU">Myroslav Yurkevich, Canadian Institute of Ukrainian Studies, [http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\O\R\OrganizationofUkrainianNationalists.htm Organization of Ukrainian Nationalists (Orhanizatsiia ukrainskykh natsionalistiv)] ''This article originally appeared in the Encyclopedia of Ukraine, vol. 3 (1993).''</ref> Organizacija je osnovana kao pokret otpora, a razvila se u gerijsku armiju.<ref>''Ukraїnsьka Povstansьka Armія — Іstorія neskorenih'', Lviv, 2007 pp. 28 {{uk icon}}</ref>
Tokom svog postojanja, UPA se borila protiv Poljaka i Sovjeta kao primarnog neprijatelja, mada se organizacija borila i protiv Nijemaca od februara 1943. Suočena sa Sovjetskom pretnjom, u kasno proljeće 1943. UPA i OUN-B započinju saradnju sa Nijemcima protiv Poljaka i Sovjeta u nadi da će stvoriti nezavisnu ukrajinsku državu.<ref>Institute of Ukrainian History, Academy of Sciences of Ukraine, ''Organization of Ukrainian Nationalists and the Ukrainian Insurgent Army'' Chapter 4 pp. 193–199 Chapter 5</ref> Armija je takođe učestvovala u etničkom čišćenju Poljaka u Volinju i Istočnoj Galiciju<ref name="DAVIES">Norman Davies. (1996). ''Europe: a History''. Oxford: [[Oxford University Press]]</ref><ref>Aleksander V. Prusin. ''Ethnic Cleansing: Poles from Western Ukraine''. In: Matthew J. Gibney, Randall Hansen. Immigration and asylum: from 1900 to the present. Vol. 1. ABC-CLIO. 2005. pp. 204–205.</ref><ref>Timothy Snyder. ''The reconstruction of nations: Poland, Ukraine, Lithuania, Belarus, 1569-1999''. Yale University Press. {{page|year=2003|id=|pages=169-170}}, 176</ref><ref>John Paul Himka. [http://www.foa.ualberta.ca/Research/~/media/University%20of%20Alberta/Faculties/Arts/Faculty%20Site/Research/celebration_jph_march28.pdf ''Interventions: Challenging the Myths of Twentieth-Century Ukrainian History'']. University of Alberta. {{page|year=2011|id=|pages=4}}</ref><ref>Grzegorz Rossoliński Liebe. ''"The Ukrainian National Revolution" of 1941. Discourse and Practice of a Fascist Movement''. Kritika: Explorations in Russian and Eurasian History. Vol. 12/No. 1 (Winter 2011). pp. 83.</ref> i naknadno u odbrani ukrajinskog stanovništva od deportacije; sprečavajući deportaciju Ukrajinaca iz jugoistočne Poljske.<ref>Timothy Snyder. ''The reconstruction of nations: Poland, Ukraine, Lithuania, Belarus, 1569-1999''. Yale University Press. {{page|year=2003|id=|pages=192}}</ref>
== Sovjetski partizani ==
{{Također pogledajte|Sovjetski partizani}}
Sovjetski partizani ([[ruski jezik|rus]]. ''Sovetskie partizanы'') su tokom Drugog svjetskog rata efikasno ometali [[vermaht|njemačke snage]] i tako im otežavali operacije u oblastima djelovanja. Kao rezultat, Sovjetska vlast je ponovo uspostavljena duboko u njemačkoj teritoriji. U nekim oblastima partizani su podigli [[kolhoz]]e da bi proizveli hranu i stoku. Međutim ovo nije bio uobičajen slučaj, jer su partizani u pojedinim mjestima uzimali hranu od lokalnog stanovništva, ponekad nevoljno.
Sovjetski partizani su u Finskoj bili poznati po napadima na sela i neselektivno ubijali stanovništvo.<ref>[http://www.aamulehti.fi/Kotimaa/1194840497265/artikkeli/partisaanit+tappoivat+vaino-pojan+silmien+edessa+lahes+koko+perheen+nain+han+kertoo+iskusta.html Partisaanit tappoivat Väinö-pojan silmien edessä lähes koko perheen – Näin hän kertoo iskusta | Aamulehti<!-- Botovski generisani naziv -->]</ref> U Zapadnoj Kareliji, većina partizana je napadala finske vojne zalihe i komunikacijske mete, ali unutar finske teritorije, skoro dvije trećine napada je bilo na civile,<ref name="Viheriävaara">Eino Viheriävaara, .. ''Partisaanien jäljet 1941-1944'', Oulun Kirjateollisuus Oy. 1982. ISBN 978-951-99396-6-7.</ref> ubijajući 200 i ranjaviću 50 civila, većinom žena, djece i staraca.<ref>Veikko Erkkilä,. ''Vaiettu sota'', Arator Oy. 1999. ISBN 978-952-9619-18-4.</ref><ref>Lauri Hannikainen,. ''Implementing Humanitarian Law Applicable in Armed Conflicts: The Case of Finland'', Martinuss Nijoff Publishers, Dordrecht. 1992. ISBN 978-0-7923-1611-4.</ref><ref>Tyyne Martikainen,. ''Partisaanisodan siviiliuhrit'', PS-Paino Värisuora Oy. 2002. ISBN 978-952-91-4327-6.</ref>
== Jugoslovenski partizani ==
{{Također pogledajte|Jugoslovenski partizani}}
Partizani ili Narodnooslobodilani poret je bio evropske najefektniji antinacistički pokret otpora.<ref name="JJR2013_OxfordPress">{{Cite book|last=Jeffreys-Jones|first=Rhodri|title=In Spies We Trust: The Story of Western Intelligence|url=http://books.google.com/books?id=3gK7e8LpXvcC&pg=PA87|year=2013|publisher=Oxford University Press|isbn=978-0-19-958097-2|pages=87–}}</ref><ref name="AS_2005">{{cite book|last=Adams|first=Simon|title=The Balkans|url=http://books.google.com/books?id=Cmm4J2Ug4o8C&pg=PA1981|year=2005|publisher=Smart Apple Media|isbn=978-1-58340-603-8|pages=1981–}}</ref> Predvodila ga je Komunistička partija Jugoslavije{{sfn|Rusinow|1978|pp=2}} tokom Drugog svjetskog rata. Komandant je bio Josip Broz Tito. Komunistički jugoslovenski partizani su bili vodeća sila u oslobođenju Jugoslavije tokom Narodnooslobodilačkog rata.
Kasne 1944. godine, ukupan broj boraca iznosio je 650.000 muškaraca i žena organizovanih u 4 armije i 52 divizije, koji su se bavili konvencionalnim ratovanjem.<ref name=perica>{{cite book|last=Perica|first=Vjekoslav| title=Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States|publisher=[[Oxford University Press]]|year=2004|isbn=978-0-19-517429-8|pages=96}}</ref> Krajem 1945. godine broj partizana je bio oko 800.000.
Pred kraj rata u martu 1945. godine, svi pokreti otpora u Jugoslaviji su bili organizovani i preimenjeni u Jugoslavenska armija. Zadržaće ovo ime sve do 1951, kada će se zvati Jugoslavenska narodna armija.
== Spisak značajnih partizanskih pokreta i bitaka ==
* [[Jermenske neregularne jedinice]]
* [[Armija Krajova]]
* [[Armija Ladova]]
* [[Bušvaker]]
* [[Narodnooslobodilačka borba Bugarske]]
* [[Kavkaski front (Čečenski rat)]]
* [[Prokleti vojnici]]
* [[Holandski otpor]]
* [[Šumska braća]]
* [[Slobodna Francuska]]
* [[Francuskli otpor]]
* [[Grčki otpor]]
* [[Italijanski pokret otpora]]
* [[Jevrejski partizani]]
* [[Jevrejska borbena organizacija]]
* [[Kuperjanov partizanski bataljon]]
* [[Litvanski partizani]]
* [[Mosbijevi rendžeri]]
* [[Nacionalne oružane snage]]
== Vidi još ==
* [[Peta kolona]]
* [[Pokret otpora]]
* [[Neregularne milicije]]
* [[Nekonvencionalni rat]]
== Izvori ==
{{reflist|30em}}
== Literatura ==
* {{Cite book |ref= harv|last=Jeffreys-Jones|first=Rhodri|title=In Spies We Trust: The Story of Western Intelligence|url=http://books.google.com/books?id=3gK7e8LpXvcC&pg=PA87|year=2013|publisher=Oxford University Press|isbn=978-0-19-958097-2|pages=87–}}
| |||