Razlika između verzija stranice "Kulin ban"

| Otac =[[ban Borić]] ?''nepoznato''

| Majka =[[Lavica Vukimirović]]?''nepoznato''

Na vlast je postavljen već oko [[1172.]] godine od strane [[Bizant]]a, ali je nakon smrti Manuela I Komina (sebe je nazivao carem Bosne)<ref name="Imamović">Mustafa Imamović, ''Historija BošnjakBošnjaka.''</ref>. Kao što je pomenuto vladavinu je započeo kao [[vazal]] [[Spisak bizantijskih careva|bizantijskog cara]], a zatim kao vazal [[spisak ugarskih vladara|ugarskog kralja]]. S izuzetkom jednog vojnog pohoda, koji je protiv [[Bizantija|Bizantije]] vodio [[1183]]. godine, [[Srednjovjekovna Bosna|Bosna]] je njegovu vladavinu provela u miru i značajno ekonomski napredovala.

{{Citat|u zemlji ugarskog kralja, u Bosni, razvija se hereza ne malih razmjera, i to u tolikoj mjeri da je i sam Kulin, pošto je sa svojom [[banica Vojslava|ženom]] i svojom sestrom, udovicom [[Miroslav]]a Humskog, i sa više svojih srodnika bio zaveden preveo u onu herezu više od deset hiljada kršćana}}<ref name="Imamović">< /ref>

Sve do ovog pisma kneza Vukana nije se pojava heretika i njihovog učenja u Bosni smatralo ozbiljnim. Nakon pisma kneza Vukana papa je odlučio poduzeti određene mjere da se hereza u Bosni uništi.<ref name="Imamović">< /ref> Papa se već 1200. godine obratio ugarskom kralju [[Emerik, kralj Ugarske|Emeriku]], trežći intervenciju protiv Bosne. Emerik je prihvatio papin poziv. Time je započela bliska suradnja između pape, Emerika i Vukana Nemanjića.<ref name="Imamović">< /ref> Ovaj savez treba gledati političke prirode jer i Emerik i Vukan su željeli steći vlast nad Bosnom. Vukan je bio nezadovoljan titulom zetskog kneza umjesto titulom srpskog kralja.<ref name="Klaić">< /ref> Dok je Emeriku trebao povod za napad na Bosnu. iz ovga je jasno da Kulin nije bio nikakav ugarski vazal jer se Emerik žalio papi da je Kulin odveo ''neke kršćane'' iz Srbije.<ref name="Imamović"></ref><ref name="Mustafa Imamović">[[Mustafa Imamović|Imamović, Mustafa]]: ''Historija Bošnjaka'', Sarajevo, BZK Preporod, 1997.</ref>

Pred opasnosti od križarskog rata, Kulin odmah je pokazao da u pogledu vjere želi da prihvati sve što od njega traži rimska kruijakuija. U pismu rimskoj kuriji pravadao se da nije znao razlikovati heretike i ''prave vjernike'' te da je spreman primiti svaku pouku, u smislu da papa pošalje izaslanika u Bosnu. Papa je rihvatio Kulinov zahtjev i u Bosnu poslao [[Ivan de Kazamaris|Ivana Kazamarisa]], svog izaslanika.<ref name="Imamović">< /ref>

Papin izaslanika uz pratnju dubrovačkog arhiđeakona Marina, stigao je u Bosnu početkom aprila [[1203.]] godine. Odmah je na Bilinom polju ''pored rijeke'' održao sabor sa ''starješinama krstjana'' banom Kulinom, njegovim časnicima i narodom. Ispitivanjem starješina ustanovio je da su njihova vjerovanja ''iskrivljena''. Zato je od starješina zatraženo da se odreknu bitnih tačaka svog učenja. Oni su na to pristali i već [[8. april]]a 1203. potpisali akt o odbacivanju eretičkog učenja. Akt je potpisao i sam ban Kulin i arhiđakon Marin. Kazamaris je tako obavio posao kako mu je naredio papa, pa se zatim zaputio u Ugarsku.<ref name="Imamović">< /ref>

Pismom iz juna 1203. Kazamris je izvjestio papu da je pitanje bosanskih heretika rješeno. U stvarnosti čin odricanja je bio Kulinov taktički potez.<ref name="Imamović">< /ref>

Ivan de Kazamaris sa još dvojicom bosanskih patarena Ljubinom i Bragetom. Oni su sa Kulinovim sinom položili zakletvu pred kaločkim nadbiskupom i ponovili zakletvu da će se pridržavati svih obaveza. Ukoliko bi ban svjedno podržavao i štitio heretike, bio bi dužan platiti 1000 maraka srebra, koju bi podjelili rimska kurija i kraljeva blagajna.<ref name="Imamović">< /ref>