Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Radivoj Ostojić"

Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
No edit summary
No edit summary
Red 18:
|}}
 
'''Radivoj Ostojić''' u nekim izvorima ''Radoslav Ostojić Kotromanić'' ili ''Radivoj Vrandučki'' ([[Jajce]] oko [[1410]] - [[Ključ]] krajem maja 1463 ili Sultanov tabor kod Jajca [[5. juni]] [[1463]]) poznat i kao '''knez Radak''' je bio [[Bosansko kraljevstvo|bosanski]] protukralj i brat kralja [[Stjepan Tomaš|Stjepana Tomaša]], te vojvoda od [[Vranduk|Vranduka]], bio je nepriznati kkralj Bosne kao osmanlijski pretendent na osmanski kraljevski prijestol. Rođen je kao vanbračni sin kralja Stjepana Ostoje i plemkinje nepoznatog imena. Bio je direktno umješan u zbivanja u državi od 30. godine [[15. vijek]]a, pa sve do velikog osmanskog upada u Bosnu, [[5. juni|5. juna]] [[1463]]. godine. Kao saradnik [[Stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]] (despot Srbije [[21. mart]][[1459]] - [[20. juni]] [[1459]]), kralj Bosne [[10. juli]] [[1461]] - [[5. juni]] [[1463]]), učestovao je u postavljenju Stjepana na njegovom postavljanju za srpskog despota 1. aprila 1459. godine, predaji [[Smederevo|Smederevskog Grada]] Osmanlijima 20. juna iste godine i predaji [[Ključ|Ključa]] krajem maja [[1463]]. godine, nakon čega je pored garancija Osmanlija pogubljen u Ključu krajem maja ili 5. juna u Jajcu [[1463]]. godine. Iako se u izvorima mogu naći optužbe zbog predaje Smedereva i trovanja svog (polu)brata [[Stjepan Tomaš|Stjepana Tomaša Kotromanića]], smtra se da je to odraz ondašnjih političkih prilika.
 
==Porijeklo==
 
Radivoj je bio vanbračni sin kralja Stjepana Ostoje. Rođen je najvjerovatnije u Jajcu oko [[1410.]] godine. Neki izvori smatraju da su kralj [[Stjepan Tomaš]] i Radivoj bili sinovi iste žene. To je ipak moguće ako se uzme u obzir a je Stjepan Tomaš rođen oko 1412. Radivoj je imao starijeg polubrata [[Stjepan Ostojić|Stjepana Ostojića]], koji je bio sin kraljice Kujave.<ref name="Mandić"> Dominik Mandić, ''Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine'', Ziral, 1978.</ref>
 
== Borba za prijestolje ==
[[Datoteka:Tvrtko II.jpg|200px|thumb|Tvrtko II, s kojim se Radivoj borio za krunu.]]
 
Po smrti zakonitog polubrata, [[Stjepan Ostojić|Stjepana Ostojića]], polagao je pravo na bosansko prijestolje kao protivnik očevog brata, kralja [[Tvrtko II Kotromanić|Stjepana Tvrtka II]]. Već 1428. godine Radivoj se javlja kao pretedent na bosansko prijestolje. OkoNakon Konavoskoga rata 1430. godine počinje da se bori za kraljevsku titulu. Kao protukralj poslao je 1431. u Dubrovnik svoje izaslanstvo. Njega je francuski putopisac [[1433Bertrandon de la Broquière]] zatekao na Porti kad je 1432. godine u sultana došao tražiti pomoć protiv Tvrtka II i predati mu Bosnu tvrdeći da ono pripada njemu. U Bosnu se vratio 1433. godine s Turcima i poslao dva izaslanstva Dubrovčanima, koji ga, uskraćujući mu priznanje, imenuju Radivojem koji ''se naziva kraljem Bosne''<ref name=Fine1> John Van Antwerp Fine, Bosnian Institute; ''The Bosnian Church: Its Place in State and Society from the Thirteenth to the Fifteenth Century'', Saqi in association with The Bosnian Institute, 2007. </ref>. iliRadivoj čakje [[1432]].imao godinepoteškoće proglasiou sevladanju kraljemjer Bosnevećina sbosanskog podrškom Osmanlija, aliplemstva nije biopriznavala priznatRadivoja kao takavbosanskog odkralja straneveć većineTvrtka bosanskogII plemstva,koji kojese jepovuka podržavalou Tvrtkazapadni IIdio Bosne.<ref name="Mandić"/> Uprkos velikim šansama, Radivoj nije uspio postati općepriznati monarh; priznanje je tražio više van kraljevstva nego u njemu samom.<ref>Živković, Pavo: ''Tvrtko II Tvrtković: Bosna u prvoj polovini xv stoljeća'', Institut za istoriju u Sarajevu, 1981.</ref> Tvrtko II se uspio zadržati na prijestolju, te je protjerao Radivoja iz Bosne.<ref name="Mandić"/> Radivoj je potom živio na osmanskom dvoru.<ref>[http://fmg.ac/Projects/MedLands/BOSNIA.htm#StjepanOstojadied1418B Medieval Lands]</ref> Radivoj je imao podršku vojvode [[Sandalj Hranić Kosača|Sandalja Hranića]] i [[Radoslav Pavlović|Radoslava Pavlovića]]. Od stranih kršćanskih vladara jedino je Radivoj priznavao despot [[Đurađ Branković]]. Dubrovčani su Tvrtka, koji je pobjegao u Ugarsku priznavali kao bosanskog kralja dok Radivoja nisu smatrali bosanskim kraljem iako je u svojim rukama imao [[Bobovac]] i kraljevsku krunu. Već 1434. godine Radivoj je tražio od Dubrovčana da mu isplate kraljevske dohotke, ali oni su se izgovarali šaljući mu darove. Ugari su na pomogli kralju Tvrtku II tako što su upali u Bosnu, zauzeli [[Hodidjed]] i potisnuli Osmanlije. Njegovu kratkotrajnu vladavinu, okončala je smrt Sandalja Hranića (15. mart 1435) koja je pokrenula sukobe Pavlovića i Kosača čime je Radivoj izgubio svaki oslonac u državi tako da iste godine prepušta vlast Tvrtku II koji se u maju vraća iz Ugarske i preuzima vlast. Nakon ovog Radivoj odlazi kod Kosača, u [[Blagaj (Mostar)|Blagaj]]. Dubrovčani su s Radivojem imali nekih problema, pa su 1439. godine zahvaljivali [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepanu Vukčiću Kosači]] što ih je od njega branio na Porti, a s nekim zahtjevima uzalud im se obraćao 1442. godine. Promjena na prijestolju u novembru 1443. vratila je Radivoja u politički život, pa se ponovo javlja s vladarskim ambicijama i u tom, osim Osmanske, uživa potporu Stjepana Vukčića i nekih drugih velikaša nezadovoljnih Tomaševim izborom.<ref>Hrvatski biogarfski leksikon: Kotromanići</ref>.
 
== Bratova vladavina ==
[[Datoteka:Stjepan tomas.jpg|200px|thumb|Stjepan Tomaš, Radivojev brat.]]
Sa svojim pristalicama nastoji u [[Dubrovnik]]u omesti Tomaševo priznanje za kralja.<ref>Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast. Sarajevo 1984</ref> Za Radivoja je nepovoljna bila činjenica što je 1443–44. Janko Hunyadi Radivoja i njegove zaštitnike Osmanlije više puta porazio, pa se sudbina bosanskoga kralja rješavala na ugarskom dvoru, gdje je čvrsto uporište u Hunyadiju imao kralj Tomaš. Nakon poraza Radivojevih pristalica došlo je do pomirenja između Radivoja i Tomaša, dok je Stjepan Vukčić Kosača ostao neprijateljski nastrojen prema Tomašu. [[Stjepan Tomaš]] je naknadno, [[29. maj]]a [[1445]]. godine od strane pape, proglašen zakonitim sinom Stjepana Ostoje. Istim dokumentom Radivoje je proglašen zakonitim sinom Stjepana Ostoje. Što znači da je Radivoj prije maja 1445. primio katoličanstvo. Kralj Stjepan Tomaš je Radivoju darovao posjede u Usori i Soli, kako bi ga spriječio u namjeri da postane kralj. Radivoj sebe naziva ''vojvodom od [[Vranduk]]a''.<ref name=MTCAHT> Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, ''Mehmed the Conqueror and His Time'', Princeton University Press, 1992.</ref> U okotbru 1458. godine išao je sa Nikolom Trogiraninom i franjevcem Marinom kao Tomašev izaslanik u Ugarsku.
==Pad Srije==
[[Datoteka:Smederevo small town panorama 2.jpg|250px|thumb|Zidine Smedereva iz 15. vijeka.]]
Radivoj se ponovo našao na političkoj sceni početkom [[1459]]. godine, kada je pratio svog sinovca [[Stjepan Tomašević|Stjepana]] u [[Smederevo]], pošto je on trebalo da preuzme vlast nad Srpskom despotovinom u skladu sa planovima koje napravili njegov otac, Radivojev brat Tomaš, kralj Ugarske [[Matija Korvin]]. Iako se mladi Stjepan Tomašević oženio Jelenom Branković i preuzeo vlast 21. marta 1459. godine, to nije imalo pretjeranog efekta, jer se sredinom juna pred Smederevskim Gradom pojavila osmanlijska vojska, što je praktično dovelo do prevrata u samom gradu. U takvoj situaciji, Stjepan i Radivoj su pristupili pregovorima koji su se okončali predajom samog grada, njima dvojici sa porodicama je dozvoljeno da napuste grad i vrate se u kraljevinu Bosnu, dok je odred ugarske vojske koji je sa njima stigao u grad razoružan i predat Osmanlijama.
 
Pad Smedereva bez borbe je izazvao pravo zaprepašćenje širom Evrope u kojoj su se nadali da će se u Smederevu pružiti junački otpor poput onog u [[Carigrad]]u. Zbog toga su Stjepan i njegov stric Radivoj optuženi za izdaju. Međutim despot Stjepan je unaprijed upozoravao da će ako na dobije traženu pomoć od za odbranu Smedereva biti primoran da preda grad Osmanlijama, ali nije dobio nikakvu pomoć osim manjeg odreda iz Ugarske, pa čak ni naznaku da pomoć stiže ni sa jedne strane.
Godine [[1443]]. umro je Tvrtko II, a za kralja je izabran Radivojev mlađi brat, [[Stjepan Tomaš]]. Tomaš je naknadno, [[29. maj]]a [[1445]]. godine od strane pape, proglašen zakonitim sinom Stjepana Ostoje. Nije poznato je li istim papinim dokumentom zakonitim proglašen i Radivoj. Kada je Tomaš umro [[10. juli|10. jula]] [[1461]]. godine, počele su kružiti glasine da ga je otrovao Radivoj.
==Vladavina Stjepana Tomaševića i pad Bosne==
 
[[Datoteka:Stjepan Tomašević.jpg|200px|thumb|Stjepan Tomašević, posljednji kralj Bosne i despot Srbije]]
Radivoj, koji je sa žarom ispovijedao [[crkva bosanska|bogumilsku vjeru]], bio je prisiljen prihvatiti [[rimokatoličanstvo]].<ref name=MTCAHT> Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, ''Mehmed the Conqueror and His Time'', Princeton University Press, 1992.</ref> Dana [[19. maj]]a [[1463]]. godine osmanlijska vojska je započela opsadu [[Bobovac|Bobovcu]], za čiju odbranu je bio zadužen Radivoj. Trećeg dana opsade, Radivoj je predao Bobovac Osmanlijama, očekujući nagradu za taj čin. Međutim, sultan mu je bijesno rekao da ne očekuje ništa sem kazne, jer je izdao svog gospodara, te da on sam ne može vjerovati nekome ko je izdao sebi bliskoga.<ref name=MTCAHT/> Pogubljen je [[1463]]. godine po osvajanju Bosne od strane Osmanlija, zajedno s najstarijim sinom i bratićem, kraljem [[Stjepan Tomašević|Stjepanom Tomaševićem]].
Gotovo dvije godine kasnije, kralj Bosne Stjepan Tomaš umire 10. jula 1461. godine, na prijestolju ga nasleđuje njegov najstariji sin Stjepan Tomašević. U istorijskim izvorima iz tog doba se javljaju direktne optužbe na račun Radivoja i Stjepana da su otrovali Tomaša zarad preuzimanja vlasti, ali se smatra da su to više odrazi političkog pogleda autora tih zapisa prema njima dvojici, nego odraz pravog stanja stvari. Novi kralj je sa svojim stricem nastavio politiku svoga oca, a pokušao je da se povezivanjem sa jačim faktorima u rejonu obezbjedi od
 
osmanskog osvajanja.<ref name=MTCAHT/> Pogubljen je u junu [[1463]]. godine po osvajanju Bosne od strane Osmanlija, zajedno s najstarijim sinom i bratićem, kraljem [[Stjepan Tomašević|Stjepanom Tomaševićem]]. Pred pad Bosne (29. maja 1463) odobreno mu je da u Dubrovniku kupi 200 libara topovskoga praha. Nekoliko dana poslije Turci su ga zarobili s kraljem u Ključu i prema jednima (Orbini) odmah pogubili, a prema drugima (Fojnička hronika) živa ga predali sultanu te je pogubljen u njegovu taboru kraj Jajca.
== Brak i potomstvo ==
 
DanaIz isprave Budimskoga kaptola, za koju Lajos Thallóczy misli da je nastala [[2. juni|2. juna]] [[1449]]. godine, usaznaje Budimu,se oženioda je Katarinubio oženjen i po katoličkom obredu vjenčan s Katarinom (neki izvori nazivaju je Margaritom <ref name="Imamović"> Enver Imamović, ''Korijeni Bosne i bosanstva: izbor novinskih članaka, predavanja sa javnih tribina, referata sa znanstvenih skupova i posebnih priloga'': Bosna u prvoj polovini xv stoljeća'', Međunarodni centar za mir, 1995</ref>), kćerkćeri plemića Nikole odiz Velike. TomIspravom je Nikola od Velike odredio da prilikomnakon punacnjegove i punicasuprugine susmrti mu,u trajno nasljeđe kćeri i zetu pripadne trećina njihovih imanja u svojimgradovima oporukama,[[Velika]] pripisalii trećinuPerna te od drugih posjeda u Ugarskoj. Radivoj se pak obvezao da će polovicu posjeda Sokola (Solyomkew) kraj Gračanice te svih imanja i dohodaka sa svojih posjeda u Bosni i Slavoniji dati njima i nasljednicima u trajan posjed.<ref name="Tuzla"> Zavičajni muzej Tuzla, ''Članci i grada za kulturnu istoriju istočne Bosne'', Muzej istočne Bosne u Tuzla, 1980.</ref><ref> Radivoj Ostojic Prince Bosnia / Katarina Margareta of Velicki</ref> Radivoj i Katarina su imali tri sina:
 
* Tvrtka, pogubljenogspominej su u aprilu 1451 i 1452. te u junu 1453. godine zajedno ssa bratom Đurađem kad su ih Dubrovčani darivali suknom Tvrtko je pogubljen zajedno sa ocem u junu [[1463]]. godine,
* Đurađa, koji se spominje posljednji put [[1455]]. godine,
* Matiju, kojeg je [[1465]]. godine [[Mehmed II]] postavio za "kralja Bosne".
 
Radivojeva udovica Katarina se preudala nakonza slavomskog plemića njegoveIvana smrtiSeckeja.
 
==Reference==
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Radivoj_Ostojić"