Razlika između verzija stranice "Ljubičica"

Najviše vrsta ljubičica su višegodišnje, a neke jednogodišnje, izuzev nekolicine čiji je habitus u vidu malih grmova. Neke vrste se uzgajaju se u [[hortikultura|hortikulturi]], kao ukrasni cvjetovi na obodima vrtova ili nihovim kamenitim površinama. Posebno intezivno se uzgajaju na proljeće na ukrasnim površinama i u sezonio jesen-zima, u saksijama. Baštovanski termini za ljubičicu su viola i ''violetta'', kao i općenito u holtikulturi za upadljive [[hibrid (biologija)|hibridne]] biljke malih cvjetova srednje veličine, različitih boja i njihovih kombinacija.

==Opis==

[[Datoteka:Viola x hybrida 'Clear Crystals Apricot', SC, Vic., 15.9.2007.jpg|lijevo|mini|200px|Kultivar s velikim cvjetovima i promijenjenom bojom]]

Sve vrste ljubičica obično imaju srcolike, nareckane [[list]]ove, a nekoliko vrsta listove poput palme ili nekog drugog oblika. Veliki broj vrsta su komponente zatravljenih površina, što odgovara njihovom habitusu. Naime, imaju veoma kratku ili uopće nemaju [[stablo|stabljiku]], tj. nemaju uočljivu diferencijaciju stabljike i listova. U tom slučaju, prilikom cvjetanja, cvijet se samo se uzdigne iz tla. Ostale vrste imaju kratke stabljike na kojima se istovremeno odvija i cvjetanje i listanje. Vrste s kratkom ili bez stabljike daju bazne rozete. Jednostavni listovi su naizmjenično raspoređeni, skupa sa sporednim listićima.

 

Neke ljubičice imaju prepoznatljiv i neuporedivo prijatan miris, koji draži [[miris]]ne [[receptor (biohemija)|receptore]] nosa, što sprečava prijem bilo kojih novopridošlih mirisa dok se nervi ne oporave.

==Reference==

{{reference}}