Razlika između verzija stranice "Kladistika"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
(review)-Dopuna |
||
Red 6:
Za prikazivanje i raznorodnih veza I odnose među posmatranim kategorijama, kreiraju se drvodimenzionalni dijagrami (zvani [[kladogram]]i), a na temelju širokog spektra informacija, od [[genetika|genetičkih]] do [[morfologija|morfološko]]-[[anatomija|anatomskih]]. Na kladogramu, su predstavljeni na krajevima grana (nalik na lišće), a svaki čvor između njih bi trebalo da bude dihotomni čvor (iz njega izlaze dvije grane). Dva [[takson]]a na granama iz istog čvora nazivaju se '''[[sestrinske vrste|sestrinskim taksonima]]''', ili '''''sestrinskim grupama'''''. Svako poddrvo, bez obzira da li sadrži jednu ili na stotine taksona grupa, naziva se '''[[kladus]]'''. Informativan kladogram sadrži sve grupe koje imaju zajedničkog pretka unutar jednog kladusa. Svaki kladus je definiran setom obilježja koja posjeduju njegovi članovi, a ne pojavljuju se izvan njega u grupama koje su izvedene iz iste presačke kategorije. Ove identifikacijske [[osobina|osobenosti]] kladusa nazivaju se '''sinapomorfije''', ili '''sinapomorfna obilježja''' (od grčkih prefiksa: συν - ''syn'' = zajedničko + απο - '''apo''' = na, od + μορφη - '''morphon''' = oblik, što označava zajedničku i izvedenu osobinu). Na primjer, tvrda prednja krila su sinapomorfna osobina [[insekt|insekata]] reda ''Coleoptera'' ([[tvrdokrilci|tvrdokrilaca]]).<ref>Adrain J. M., Edgecombe, G. D., Lieberman B. S. (2002): Fossils, phylogeny, and form: An analytical approach. Kluwer Academic, New York: ISBN 978-0-306-46721-9.</ref><ref>Benton M. J. (2000): Stems, nodes, crown clades, and rank-free lists: is Linnaeus dead? (PDF), Biological Reviews 75 (4): 633–648, doi:10.1111/j.1469-185X.2000.tb00055.x, PMID 11117201.</ref>
<ref>Benton M. J. (2004): Vertebrate Palaeontology (3rd ed.).: Blackwell Science, Oxford, ISBN 978-0-632-05637-8.</ref>
==Metodologija==
[[File:Monophyly, paraphyly, polyphyly.png|thumb|400px|right|Kladogram [[primat]]a prikazuje monofiletske taksone: majmuni ili [[Anthropoidea]] (ćuto), parafiletski takson (polumajmuni, plavo uključujući i crvenu mrlju) i polifiletski takson (noćni primati – [[lori]] i [[avetnjaci|tarzijusi]] – crveno)]]
Kladistički metod tumači svaki stadij transformacije zajedničkih karaktera taksona (ili drugih terminala), kao potencijalnih dokaza za grupiranje. Ishod kladističke analize je [[kladogram]] - dijagram u obliku [[dendrogram]]a, koji predstavlja najbolju hipotezu [[filogeneza|filogenetskih ]] odnosa. Klasični kladogrami uglavnom ostvareni na temelju morfoloških oznaka i izvornog izračunavanja. Za filogenetske analize, danas se koriste podaci koji se dobiju sekvenciranjem [[DNK]] i [[filogenetika|filogenetičkih]] proračuna, kao i kriterije koji su napušteni od mnogih filogenetičara, koji primjenjuju "sofisticiranije", ali manje evolucijski podobnije modele stadija transformacije karaktera.
Svaki kladogram se temelji na određenom skupu analiziranih podataka, određenim metodom. Skupovi se sastoje od [[molekula|molekulskih]], [[morfologija|morfoloških]], [[Etologija | etholoških] i/ili drugih oznaka i lista operativnih taksonomskih jedinica, koje može biti [[gen]]i, [[jedinka|individue]], [[populacija|populacije]], [[vrsta|vrste]] ili veći [[takson]]i , za koje se pretpostavlja da su monofiletski i zbog toga, svi zajedno, formiraju jednu veliku granu. Obrasce grananja unutar velikih stubova definira [[filogeneza|filogenetska]] analiza. Različiti skupovi podataka i različiti metodi, a da ne spominjemo kršenja navedenih pretpostavki, često rezultiraju različitim kladogramima. Samo naučno istraživanje može pokazati koji od prijedloga ima veće šanse da bude u pravu.
Do nedavno, na primjer, generalno prihvaćen kladogram kao precizan kladogram reprezentacije predaka je opis odnosa između [[kornjača]], [[gušter]]a, [[krokodili|krokodila]]gušteri i [[ptica]]:
<center>
{{clade
|label1= {{color|LimeGreen|▼}}
|{{clade
|label1=[[Kornjača|Testudines]]
|1=[[turtle]]s
|label2=[[Diapsid]]a {{font|size=150%|color=OrangeRed|text=♦}}
|2={{clade
|label1=[[Lepidosauria]]
|1=[[Gušter]]i
|label2=[[Archosaur]]ia
|2={{clade
|label1=[[Crocodylomorpha]]
|1=[[Krokodili]]
|label2=[[Dinosaur]]ia
|2=[[Ptica|Ptice]]
}}
}}
}}
}}
</center>
I
<center>
{{clade
|label1=[[Diapsid]]a {{font|size=150%|color=OrangeRed|text=♦}}
|{{clade
|label1=[[Lepidosauria]]
|1=[[lizard]]s
|label2={{color|white|Lepidosauria}}
|2={{clade
|label1=[[Kornjača|Testudines]]
|1=[[turtle]]s
|label2=[[Archosaur]]ia
|2={{clade
|label1=[[Crocodylomorpha]]
|1=[[Krokodili]]
|label2=[[Dinosaur]]ia
|2=[[Ptica|Ptice]]
}}
}}
}}
}}
</center>
Ako je ova hipoteza filogenetski j ispravna, onda posljednji zajednički predak kornjača i ptica, na nekim preglednicima, živjeli ranije nego prošli zajednički predak guštera i ptica, u blizini. Većina molekulskih dokaza, međutim, izvodi kladograme češće u priloženom obliku.
Ako je to tačno, onda je posljednje zajednički predak kornjača i ptica živio kasnije nego prošli zajednički predak guštera i ptica. S obzirom na to da kladogrami pružaju konkurentna viđenja stvarnih događajima, najviše jedan od njih je ispravan.
Kladogramu na desnoj strani predstavlja trenutno univerzalno prihvaćene hipotezu da su svi [[primat]]i, uključujući [[Strepsirrhini | strepsirine]] poput [[lemuri|lemura]] i [[Lori]]ja, imali zajedničkog pretka svih, čiji su potomci bili primati i tako formirali svoju granu; ime primati se stoga prepoznaje za ovaj kladus. U okviru primata, svi [[antropoid]]i (repati i bezrepi majmuni i ljudi) su imali zajedničkog pretka svih čiji su potomci antropoidi, tako da oni formiraju kladus zvani [[Anthropoidea]]. "Polumajmuni", s druge strane, čine parafiletski takson. Ime ''Prosimii'' se više obično i ne koristi u [[filogeneza|filogenetskoj nomenklaturi]], koja imenuje samo odgovarajuću granu, jet su polumajmuni podijeljeni između grana [[Strepsirrhini | Strepsirhini]] i [[Haplorhini]], gdje potonji sadrži [[Avetnjaci|Tarsiiformes]] i [[Anthropoidea]].<ref>Benton M. J. (2005): Vertebrate palaeontology. Blackwell, ISBN 978-0-632-05637-8.</ref>
==Reference==
{{reference}}
| |||