Razlika između verzija stranice "Zdravko Čolić"

'''Zdravko Čolić''', poznat i po nadimku '''Čola''' ([[30. maj]] [[1951]]., [[Sarajevo]]), popularni je [[Bosna i_Hercegovinai Hercegovina|bosanskohercegovački]]<ref>http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070426/reflektor02.asp"</ref> pjevač [[Zabavna muzika|zabavne muzike]] i pop-zvijezda na cijelom prostoru bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]].

Zdravko Čolić je rođen [[30. maj|30. maja]]a [[1951]]. godine u [[Sarajevo|Sarajevu]], a djetinjstvo je proveo na [[Grbavica|Grbavici]]. Išao je u osnovnu školu "Vladimir Perić - Valter".<ref>http://www.balkaniyum.tv/bih/vijesti/16589.shtml</ref> Kao dijete se više zanimao za [[sport]] nego za [[muzika|muziku]]. Najprije je bio golman u juniorima "Željezničara", da bi ubrzo shvatio kako mu [[atletika]] više leži. Na jednom takmičenju osvojio je drugo mjesto, odmah iza tadašnje atletske zvijezde Nenada Stekića. Ipak, kako Čola kao sportista nije postizao veće rezultate, a imao je velikog talenta za recitovanje, podrazumijevalo se da učestvuje u školskim priredbama. Volio je i glumu, pa je primljen i u Pionirsko pozorište, gdje je učestvovao u predstavama "Dječaci Pavlove ulice" i "Kekec i Mojca". Muzika mu je bila hobi, učio je gitaru i išao u muzičku školu. Isprva su se Čolini roditelji dvoumili između [[gitara|gitare]] i [[harmonika|harmonike]], no mali Zdravko se odlučno zalagao za gitaru i tako je odlučeno da se kupi gitara! Sa prijeteljem Bracom Isovićem svirao je za društvo u parku, a u svojoj ulici su bili poznati kao duet Čola i Isa sa Grbavice.

Prvi zvanični nastup Čola je imao [[1969]]. godine u grupi "[[Ambasadori]]". Bio je dvije i po godine pjevač u toj grupi. Svirali su rhytm & blues, pjesme [[Jamesa Brown|Jamesa Browna]]a i grupe "Chicago". Svirali su redovno jedino u Domu armije i Domu milicije u plišanim odijelima specijalno kupljenim za tu priliku. A onda [[1971]]. godine Zdravko Čolić upoznaje [[Kornelije Kovač|Kornelija Kovača]], koji je Čolu pozvao u tada poznatu "[[Korni grupa|Korni grupu]]". Čolić se preselio u [[Beograd]] pun nade i ambicija. U Beogradu Čolić stanuje po iznajmljenim sobicama, sluša prigovaranja gazdarica, ponekad ih opslužuje kupovinom na tržnici. Tada novca nije imao na napretek, pa ga novčano izdržavaju i roditelji. No, Čola je u "Korni grupi" ostao samo šest mjeseci, a na njegovo mjesto je došao [[Zlatko Pejaković]]. Poslije pjesama "Kukavica kuka" i "Gospa Mica gazdarica", koja je izazvala čitavu pobunu beogradskih gazdarica, što je prouzrokovalo skidanje sa svih programa i povlačenje ploče iz prodaje, Kovač je svom [[solist]]i predložio povratak u [[Sarajevo]]. Nije mu preostalo ništa drugo nego da se vrati u Sarajevo. Ovaj se put čvrsto odlučuje za solističku karijeru. Tako je nastupio na festivalu [[Vaš šlager sezone]] u Sarajevu [[15. april]]a [[1972]]. godine s pjesmom [[Kemal Monteno|Kemala Montena]] "Sinoć nisi bila tu". Pjesmu je trebala prvobitno pjevati [[Josipa Lisac]], ali kako je ona otkazala nastup pjesmu je otpjevao Čola i osvojio treću nagradu, te nagradu za interpretaciju. Pjesma postiže veliki uspjeh u cijeloj zemlji, a danas se ubraja u neke od Čolinih najljepših pjesama. Od tog trenutka i zvanično počinje Čolina solo karijera, kojom će se uzdići na mjesto naše najveće estradne zvijezde. Te godine učestvuje na festivalima u [[Splitski festival|Splitu]] sa pjesmom "Stara pjesma", [[Skopje|Skopju]] sa pjesmom "Moj bol", kao i na festivalu u [[Priština|Prištini]]. Nedugo nakon festivalskih nastupa, Zdravko Čolić zajedno sa [[Indexi]]ma, [[Bisera Veletanlić|Biserom Veletanlić]], [[Sabahudin Kurt|Sabahudinom Kurtom]] i [[Sabina Varešanović|Sabinom Varešanović]] odlazi na veliku turneju po [[SSSR]].

Ubrzo je krenula i internacionalna karijera. Na [[Festival Opatija|Opatijskom festivalu]] pobijedio je s pjesmom [[Kemal Monteno|Kemala Montena]] "Gori vatra", čime se plasirao na [[Eurovizija|Pjesmu Eurovizije]]. Plasman u [[Luksemburg]]u te [[1973]]. nije bio baš uspješan - bio je pretposljednji, ali je izdavačka kuća Warner Brothers ipak s Čolom potpisala ugovor. Tako je Čolić za njih snimio četiri singla, dva na [[Njemački jezik|njemačkom]] i dva na [[Engleski jezik|engleskom jeziku]], ali tu se i završava njegova glasno najavljivana karijera u inostranstvu jer Čola nije želio da živi u [[Njemačka|Njemačkoj]], gdje je prvobitno trebao prijeći, sve dok je kod kuće u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]] bilo dovoljno posla i izgleda za još mnogo koncerata. Na svojim njemačkim pločama Zdravko Čolić je potpisan kao ''Dravco'', jer je njemačkim urednicima njegovo ime bilo komplikovano za izgovor.

Nakon Eurosonga došlo je vrijeme za prvi veliki Čolin hit, pjesmu "Ona spava", koja mu je osigurala pobjedu na Hit paradi i koja se prodala u 150.000 primjeraka. U naredne dvije godine Čola se najčešće pojavljuje na festivalima u Sarajevu i Beogradu , a pjesme sa sarajevskog festivala [[Vaš šlager sezone]]: "Bling blinge bling" (VŠS 73), "Zelena si rijeka bila" (Pobjeda na Šlageru sezone 74), "Zvao sam je Emili" (VŠS 75), kao i "Ljubav je samo riječ" i "April u Beogradu" s festivala "[[Beogradsko proleće]]" danas se ubrajaju u vječne hitove opšteopće bivše jugoslovenskejugoslavenske pjesmarice.

Prvi studijski album "Ti i ja" izašao je [[1975]]. godine, a niz jakih pjesama kao "Vagabund", "Igraš se vatrom", "Loše vino" (na muziku [[Goran Bregović|Gorana Bregovića]] i tekst [[Arsen Dedić|Arsena Dedića]]) doveo je do masovne djevojačke [[histerija|histerije]]. Producent ploče je bio [[Kornelije Kovač]] i tu praksu Čolić neće mijenjati ni na sljedećim albumima. Za omot je bio zadužen Dragan S. Stefanović, koji će i ubuduće dizajnirati omote ploča. Iste godine PGP RTB je izdao ploču "Zdravko Čolić" na kome su bili hitovi sa singlova. Iako je [[1976]]. godine na [[Festival Zagreb|zagrebačkom festivalu]] sa pjesmom "Ti si bila, uvijek bila" osvojio četvrto mjesto, Čolić je bio najveća zvijezda festivala. Krajem te godine krenuo je sa "[[Indexi]]ma" na prvu jugoslovenskujugoslavensku turneju. Prilikom davanja [[autogram]]a u [[Jugoton]]ovoj prodavnici u [[Beograd]]u, grupa djevojaka je polomila izloge trudeći se približiti Zdravku. Čola se posljednji put na nekom festivalu pojavio u [[Zagreb]]u [[1977]]. godine sa pjesmom "Živiš u oblacima". Na JugoslovenskomJugoslavenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu [[1977]]. godine Čolić je nastupio sa budućim najprodavanijim singlom "Druže Tito mi ti se kunemo" koja je prodana u više od 300.000 primjeraka.

Sljedeći album "Ako priđeš bliže" iz [[1977]]. je snimljen u [[Zagreb]]u, a miksovan u Njemačkoj. Za prve dvije sedmice prodano je 50 hiljada primjeraka, a novi aduti kod publike su "Pjevam danju, pjevam noću" po pjesmi [[Branko Radičević|Branka Radičevića]], "Glavo luda", "Zagrli me", "Juče još", "Jedna zima s Kristinom" i "Produži dalje". [[1. april]]a [[1978]]. godine Čola kreće na jugoslovenskujugoslavensku turneju pod nazivom "Putujući zemljotres", a pratila ga je plesna grupa "[[Lokice]]". Već tada je ploča otišla u 150.000 primeraka, da bi na kraju prebacila 700.000 primjeraka. U anketi lista "Zdravo" Čolić je pobijedio u kategoriji najdraža ličnost godine. Iako je na početku turneje 4. i 8. aprila održao dva koncerta u beogradskoj hali "Pionir", turneja se okončala koncertom na Marakani održanom [[5. septembar|5. septembra]] [[1978]]. godine koji je okupio oko 70.000 ljudi. U pratećoj Čolićevoj grupi klavijature je svirao Chris Nicols, a bas [[Dado Topić]], nekadašnji članovi tada već raspuštenog sastava "Time". Topić je nastupio kao predizvođač, otpjevavši nekoliko svojih hitova, a zatim je na scenu stupio Čola praćen razgolićenim Lokicama. Kao gosti koncerta pojavili su se [[Kemal Monteno]], [[Arsen Dedić]], [[Kornelije Kovač]], [[Josip Boček]], trio Strune i pjevački kvintet RTB-a. Sav prihod od nastupa Zdravko je ustupio Savezu slijepih. Na stadionu su snimljeni i prvi kadrovi dokumentarnog filma o Zdravku "Pjevam danju, pjevam noću". Scenario je pisao novinar Dušan Savković, a režirao je reditelj Jovan Ristić. [[Film]] je kasnije pretočen u seriju od četiri epizode i nekoliko mjeseci kasnije, poslije kino-premijere, prikazan na tadašnjoj jugoslovenskojjugoslavenskoj televiziji. Koncertu na Marakani prisustvovao je Siggi Loch, direktor njemačke diskografske kuće, koji je bio iznenađen Zdravkovom popularnošću i odmah je predložio da se obnovi ugovor, pa su za njemačko tržište objavljeni singlovi sa pjesmama "Jedina" i "Zagrli me", kao i jedan disko singl na kome su pjesme "I’m Not Robot Man" i "Light me". Međutim, Zdravko nije prihvatio njihovu ponudu da se preseli u [[Njemačka|Njemačku]] i tamo radi za njih. Umjesto toga je [[14. novembar|14. novembra]] [[1978]]. godine otišao na odsluženje vojnog roka u [[Valjevo]]. Kasnije je prekomandovan u [[Beograd]], pa u [[Požarevac]], a vojsku je završio [[14. septembar|14. septembra]] [[1979]].

Novi album "Malo pojačaj radio" sniman je oktobra [[1981]]. godine u [[London]]u. Muzički dio posla odradili su [[Kornelije Kovač]] i [[Goran Bregović]], a matrice su snimili engleski studijski muzičari. Ploča je donela zaokret ka rok zvuku, a hitovi su bili "Mađarica", "Nove lakovane cipele", "Dunav". U pjesmi "Što si prepotentna", Zdravko se prvi put ogledao kao autor muzike, dok su dio ostalog materijala napisali [[Đorđe Balašević]], [[Duško Trifunović]], [[Đorđe Novković]] i [[Marina Tucaković]]. Album je prodan u više od 300.000 primjeraka.

Na sljedećoj ploči "Ti si mi u krvi" [[1985]]. godine, prvoj koju snima u [[Beograd]]u, u studiju "Akvarijus", Čolić se okrenuo [[etno]] zvuku, posebno u brojevima "Ruška", "Sto Cigana", "Ti možeš sve, al' jedno ne", ali se kao najveći hit izdvaja balada "Ti si mi u krvi", koju su zajedno uradili Kornelije i [[Spomenka Kovač]]. Album je bio promovisan na nepotpunoj jugoslovenskojjugoslavenskoj turneji koja je obuhvatila [[Jadran|jadransku obalu]], [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] i [[Makedonija|Makedoniju]], kao i veliki koncert u beogradskom Centru Sava. U to vrijeme Čolić se privremeno udaljio sa scene, osnovavši sa Bregovićem izdavačku kuću "Kamarad" i među prvima započeo privatnu izdavačku djelatnost.

Sjajna karijera potrajala je sve do skoro pred sam rat u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] [[1992]]., kada je Zdravko Čolić napustio rodno [[Sarajevo]] i preselio se u [[Beograd]]. Povremeno je nastupao po manjim dvoranama širom [[Evropa|Evrope]] sa [[Laza Ristovski|Lazom Ristovskim]], a redovan je saradnik na pločama Bregovićeve filmske muzike. Tokom pauze u njegovom diskografskom radu godine [[1994]]. Komuna i PGP RTS objavili su dvostruki album "Posljednji i prvi" koji je ujedno bio i izbor njegovih najvećih hitova. Tokom [[1990te|1990-ih]] godina, album se smatra jednim od najprodavanijih albuma u tadašnjoj [[Savezna republika Jugoslavija|SRJ]].

Čolićev deseti album "Okano", objavljen je krajem [[2000]]. godine u izdanju BK Sounda. Album pored naslovne pjesme ima i hitove poput "Krasiva", "Hotel Balkan" i baladu "U boji vina". Tiraž je bio preko pola miliona prodatih nosača zvuka, a uslijedila je i velika turneja po većim gradovima bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]]. Turneja je završena koncertom na Marakani, [[30. juni|30. juna]] [[2001]]. godine, na kojoj se ovaj put okupilo oko 80.000 ljudi, a pred malim ekranima više od 4.000.000 ljudi je pratilo direktan prenos koncerta. Album "Okano" proglašen je za album godine u gotovo svim zemljama bivše Jugoslavije, pjesma "Okano" za hit godine, a Zdravko Čolić za ličnost godine.

[[24. decembar|24. decembra]] [[2003]]. godine Zdravko je predstavio album "Čarolija", ponovo u izdanju RTV BK. Sa albuma su se izdvojile pjesme "Ao nono bijela", "Zločin i kazna", "Moja draga", "Na ovaj dan", a sa jednim od najboljih spotova se izdvaja veliki hit "Mnogo hvala". U maju [[2004]]. godine je počela turneja po većim gradovima bivše Jugoslavije i u nekim evropskim zemljama. Tokom [[2005]]. godine održano je još 14 koncerata u [[Kanada|Kanadi]], [[Sjedinjene Američke Države|Americi]], [[Evropa|Evropi]], kao i na prostorima bivše SFRJ.

Krajem [[2006]]. na tržištu se pojavljuje novi, 12. album Zdravka Čolića nazvan jednostavno "Zavičaj". Album nastavlja tradiciju etno-pop zvuka, koju Čola redovno njeguje na svojim albumima u zadnjih dvadesetak godina. Među pjesmama inspiriranim [[Sarajevo|Sarajevom]]m, [[Bosna i Hercegovina|Bosnom]] i tamburašima izdvajaju se pjesme : "Bembaša", "Merak mi je", "Svadbarskim sokakom" i "Anđela". Izvrsne balade "Vrijeme" i "Sačuvaj me, Bože, njene ljubavi" potpisuju [[Arsen Dedić]] odnosno [[Đorđe Balašević]].

# "Druže Tito, mi ti se kunemo", JugoslovenskiJugoslavenski festival revolucionarne i rodoljubive pjesme [[Zagreb]] [[1977]].

# "Beogradska Arena" (2005)