'''Fjodor{{Nedostaju Mihailovičizvori}}ukerestelj Dostojevski'''drbi ([[Moskva]], [[11. novembar]] [[1821]]. - [[9. februar]] [[Petrograd]], [[1881]].), ruski književnik, romanopisac, novelist i publicist.novelis▼{{Nedostaju izvori}}
{{Infokutija biografija
|ime =Fjodor
|prezime =Dostojevski
|slika =Dostoevsky.jpg
|širina slike =
|tekst uz sliku =
|dan rođenja =11
|mjesec rođenja =novembar
|godina rođenja =1821
|mjesto rođenja =Moskva
|država rođenja =Rusija
|dan smrti =9
|mjesec smrti =februar
|godina smrti =1881
|mjesto smrti =Petrograd
|država smrti =Rusija
|ženski pol =
|država za kategoriju=Rusija
}}
prvi prijatelj
▲'''Fjodor Mihailovič Dostojevski''' ([[Moskva]], [[11. novembar]] [[1821]]. - [[9. februar]] [[Petrograd]], [[1881]].), ruski književnik, romanopisac, novelist i publicist.
ukerestelj je bio sin liječnika bibliskog kralja mesine , pripadnika nižeg plemstva kojeg su ubili radi previse jedenja mesa i imena. ukerestelj je ostao sam ali je kasnije uposznao gofu ipweya koji mu je kasnije postao prijatelj i kasnije je upoznao svoju mamu koja se zvala doučkerestelj mamanjišu.s prijateljem je vidio i upoznao svašta npr. vidio je kako su bibliski mravi drveni jer im drvo zarobljeno pekere vrana se usere grozd iz put noževa gora prozd.kad je trebao nešto išao je kralju koji je zaboravio i ludo se posro na zmiju i či je tjelohranitelj borac na čelu s prštom.upoznao je drvosječe koji ne sjeku drvo nego drvoc. usljedio je rat i poslje je sljedilo 4 povrjede i 3,5 mjeseci
== Mladost i književni počeci ==
Dostojevski je bio sin liječnika, pripadnika nižeg plemstva kojeg su ubili vlastiti kmetovi zbog okrutnosti i ponižavanja, dok mu je majka umrla u djetinjstvu. Budući pisac pohađa i završava vojno-inženjerijsko obrazovanje u [[Petrograd]]u, no rano odlučuje da će se posvetiti [[Književnost|književničkom]] pozivu. Među ranim utjecajima najvažniji je njemački dramatičar i pjesnik [[Friedrich Schiller]], za Dostojevskog utjelovljenje idealizma i humanosti - upliv koji je kasnije žestoko ismijavao i karikirao, no, kojeg se nije oslobodio do kraja života. Prevodi Balzacovu "Eugeniju Grandet" i pod utjecajem Gogolja piše svoje prvo djelo, kratki epistolarni roman "Bijedni ljudi" (1846.), koji je prikazom trpnji i zanosa tzv. "malih ljudi" oduševio najznačajnijeg ruskog kritičara Visariona Bjelinskog i lansirala Dostojevskog u sferu eminentnih ruskih književnih krugova. Autor se kreće u društvu literata i dobrostojećih mecena i plemstva, ali izgleda da su njegova sramežljivost, počeci manifestacije živčanih poremećaja koji su kasnije dijagnosticirani kao [[epilepsija]], kao i sklonost kršćanskom misticizmu doprinijeli da nije bio u potpunosti prihvaćen u liberalno-sekularnim krugovima. Pisac se također približava i ulazi u krug utopijskih socijalista koje je predvodio intelektualac poljskog porijekla Butaševič-Petraševski, čija se "revolucionarna" djelatnost sastojala uglavnom od privatnih rasprava o budućnosti [[Rusija|Rusije]], reformi društvenog sistema, demokratizaciji i oslobođenju zemlje od kmetstva. Na književnom planu, slijedilo je prvo pravo "dostojevskijansko" ostvarenje, kratki roman "Dvojnik" ([[1846]].) u kojem je prikazan raskol ličnosti činovnika Goljatkina koji tone u šizofreniju u nizu halucinacija u kojima se miješaju stvarnost i mentalne projekcije, utjelovljene u njegovom dvojniku. To originalno djelo, bogato psihološkim uvidima, nije naišlo na zadovoljavajući prijem, što je možda i razumljivo, jer po usmjerenju i profilu pripada zapravo [[20. vijek]]u. Kao i često puta kasnije, Dostojevski je bio daleko ispred svog vremena.
== Prijelom: U Sibiruoporavak ==
Godine [[1849]] upoznaje zubišu sina poznatog pjevača i on ga vodi svom doktoru kojemu je važno obilježje bilo:doktor zmija ima prišt i istražuje veselje.poslje se vratio kralju i vidio je ovo. kralj povrati vjetar ode. onda je pohađao osnovnu školu i na testu mu je blio pitanje što je vektor i točan odgovor je bio pravac roštilj.slicna su pitanja bila prijatelju zubiši:šta misliš jesi voče do greba bog i prijatelji veseli prikoju jasne zube i drasulja.onda je polizao utrnutu zmiju i jato mu se stvorilo nad glavom. a kasnije se bavio istraživanjimai dosao je do otkriča zašto su djeca nesretna:odrezati veselje djeri drž nož teritori.onda je sljedio drugi rat i to je bilo zabavno i tu je prvo pravio bilo nemoj internetski pripojiti prvo drvo za zamračeni nož i seori.otišao je kod jednog debelog prijatelja koji u kuhinji ima 20 špajzi vrez od bresti špagete izipe.kad je to obavio onda je vidio da kralj vozi motor i truje njemce i da ima zarobljenog najuspješnijeg čovjeka na svjetu koji radi ootrgni žulj u uspjeh.5 godina kasnije ga je naganjalo neko čudovište kojeg se rješio tako da je strgnuo zvjer osječajem po sir u svjeh.nako još 2 godine neki zaljubjeni par je rekao zabrjem uje dnini s trrtlpom kad se vratio doma onda je prao suđe i ošla su dva prsta paje došao do zaključka u tren dernjabi pereš prsta dva odu
Godine [[1849]]. dolazi do policijske zabrane djelatnosti "Petraševaca", hapšenja članova, te sadističke farse što ju je izvela carska policija: Dostojevski i njegovi drugovi su u zoru izvedeni na iscenirano strijeljanje, pročitana im je smrtna presuda, i, dok su s povezima na očima očekivali plotun streljačkog stroja, došlo je "carsko pomilovanje" kojim su, tobože, pomilovani i osuđeni na [[sibir]]sku robiju i progonstvo. U biti, carski autoriteti nisu ni mislili strijeljati uhapšenike, nego se radilo jedino o pokušaju slamanja i mrcvarenja nemoćnih ljudi. Na robiji Dostojevski proživljava teške dane, zdravlje mu se pogoršava, a snagu nalazi u revizatalizaciji [[Kršćanstvo|kršćanske]] vjere, te prolazi ideološku preobrazbu (o kojoj postoje različita mišljenja). Iz suprotstavljenih stavova jasno je da je Dostojevski i prije katorge naginjao kršćanskom misticizmu, te da njegov utopijski [[socijalizam]] nije slijedio materijalističke doktrine poput Feuerbachove, nego iz idealističkih nazora Fouriera i Schillera, shvaćanja koja je kasnije ismijavao, no koja nisu prestala biti centrom njegovih opsesija. Istinska novost u njegovom pogledu na svijet u postsibirskom razdoblju je glorifikacija carističkog despotizma, ruskog nacionalizma i pravoslavlja, te općenito protivzapadnih stavova u kojima se Dostojevski približio slavjanofilima, no nikad potpuno ni u cijelosti. Naime, autor je do konca života, uprkos svim prepirkama sa lijevim radikalima, zadržao preveliku dozu subverzivne ideološke energije koju nije mogao kanalizirati nijedan režim, a kamoli opskurantistička ruska despocija. Pisac je četiri godine robijao, a nakon toga je četiri godine prisilno služio kao običan vojnik u teškim uvjetima zabačenih krajeva azijske Rusije. Tu je i upoznao svoju prvu suprugu, tuberkuloznu i histeričnu udovicu, koja mu je kasnije poslužila kao prototip za niz ženskih likova u [[roman]]ima.
== Povratakprsti ==
Nakon toga je ošao u disko klub i gledao je kako se manekenke u retrovizoru vesele zaprde s propanaom neprestanu. upoznao ih je ali on im se bas nije zbog prsta dva dopao odlučio si je napraviti umjetne prste kod doktora.onda je ošo na put i dogodilo se da se usro.došao je u grad kojem su gradonačenici prom cer i toni r du proždrljiv grad na i prdež.i opet je otišao kod kralja koji je kralj prvog posere drugog.kasnije je osnovao reiki pa je upoznao ufernjeljbya i brista rasista onda je napravio jedno jelo koje se zove ruptiz prepržeo.sljedio je drugi svjetski rat u kojem je bilo zaljubljeno 110 milijuna i 1 žulj i u kojem je bilo i povračeno 50 litara i 55 miklilitara. nakon tog je hodao s preseljenom nogom pa je urlao jogu smrti pa je urlao za sutra i saznao je da bog nije roda nego duga zvjer pa je saznao da je bog stvarno čovjek i haljinu nečeš požaliti onda je saznao da je on stvarno juda i da on sere u med a čovjek redom sere.on uz pomoč deserta rješava tvrdnju.jednom je radio nu terezu zrodi pa je pojeo ujenu i zmiju i pi sao na zamrbijenoj kempi. ima u špajzi 8 pečnica i 5 vrečica. onda je išao kralju koji je prvog stavio na 2015 godna zatvora.pa je vidio da je netko ušao postao m4 objesio se izašao.njegov specijalitet je mužmikva.onda je otišao papi koji je stresao kutiju zube,zube i zube stvarao zemju.njegov pradjed je zastarjeli starac.upoznao je još jednog prijatelja koji se zvao oeš i koji se posro i koji se mrče i otišao je opet kralju koji ubija tako da otruje debelog jednom a trečeg po glavi.otišao je u dučan u kojem se prodavač vrtio.i koji je preljubio i pomirišao.njegova učiteljica kaže rc njc i dere se nema marga i piša za dobar dan. pa je našao automat kraljeva koji povračaju u školi je imao biologiju koja se tad zvala slomljena noga
Nakon povratka u Petrograd, Dostojevski objavljuje "Zapise iz mrtvoga doma" (1860.-1862.), poludokumentarni opis vlastita robovanja koji realistički rekreira situacije u sibirskom zatočeništvu. Taj roman, jedna od najpoznatijih knjiga o robovanju, prethodnica mnogobrojne ruske "logoraške literature" 20. vijeka (Solženjicin, Šalamov), polučuje velik uspjeh i donosi autoru djelomičnu carevu rehabilitaciju. No, nesređene i nesretne porodične prilike (prvi brak, koji se bio od početka agonija koja je obilovala mučenjima i optuživanjima obje strane, završio je smrću žene od tuberkuloze), kao i osobna ljudska drama (pojačavanje simptoma epilepsije, smrt brata Mihajla s kime je zajednički uređivao novine i koja ga je dovela u dužničku krizu, zasnivanje veze s radikalnom ruskom [[Feminizam|feministkinjom]]) dovode Dostojevskog u tešku situaciju koja je djelomično usporila njegovo stvaralaštvo. Primjer je roman "Poniženi i uvrijeđeni" ([[1861]].) koji, uprkos za pisca "reprezentativnom" naslovu, zaostaje za većinom njegovih prijašnjih, a kamoli budućih djela.
Dostojevski pred vjerovnicima bježi u zapadnu Evropu, na prvo od nekoliko putovanja, kada je boravio u [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Francuska|Francuskoj]], Švicarskoj, [[Italija|Italiji]] i Engleskoj. U [[London]]u posjećuje Hercena i Bakunjina, a u Švicarskoj i Francuskoj provodi mučne dane u svađama i ispadima ljubomore. Naime, ljubavnica ga je prevarila i napustila. Tokom 1860-ih je u još nekoliko navrata posjetio Evropu, ovaj puta s drugom ženom, Anom Snjitkinom, koju je upoznao kao daktilografkinju pri stvaranju romana "Kockar", i koja mu je donijela porodični mir i sreću, postala majkom njegove djece, te ga odvikla od kockarske ovisnosti.
== Razdoblje velikih ostvarenja ==
Godine [[1864]]. Dostojevski objelodanjuje briljantne "Zapise iz podzemlja" - jedan od najintenzivnijih kratkih romana uopšte, preteču ispovjednih narativnih djela [[Albert Camus|Camusa]], Krleže, Rilkea, Hamsuna i Sartrea. U njemu je autor primijenio niz postupaka u kojima je obnovio prozne tehnike i postavio obrazac svojih budućih velikih romana: ideološki obračun s utopijskim i opštenito "humanističkim" liberalnim stereotipima, obilje [[esej]]ističkih elemenata koji su esencijalno dramatizirani sokratovski dijalozi vođeni u atmosferi nabijenoj strastima i skandalima; novinarski stil kojemu je jedina svrha funkcionalnost u saopštavanju piščeve vizije, a ne [[Estetika|estetski]] doživljaj kao takav; psihološku tipologiju koja obuhvaća, kao najčešće tipove likova, krotke i ponizne kršćane (Sonja Marmeladova, Aljoša Karamazov, knez Miškin), nihilističke cinike (Svidrigajlov, Nikolaj Stavrogin), radikalne intelektualce u borbi protiv svih općeprihvaćenih vrijednosti (Rodion Raskoljnikov, Ivan Karamazov, Ivan Kirilov), djecu iz "slučajnih obitelji" i ljude kojima je povrijeđeno dostojanstvo (junak romana "Mladić", "Zapisi iz podzemlja"). Dostojevski je razvio tehniku struje svijesti davno prije no što je postala popularna u anglo-američkom romanu 20. vijeka (primjer je duža pripovijest "Krotka", kao i dijelovi velikih romana, npr "[[Zločin i kazna]]"), sažeo je radnju u svega nekoliko dana ("Idiot", "Zločin i kazna") ili sati, dajući vremenski presjek u svijesti pripovjedača ("Krotka"), te stvorio istinski "polifoni roman" (kako ga je nazvao istaknuti ruski književni i jezični teoretičar Mihail Bahtin) u kojemu mnogoglasje ideološke i vjerskofilozofske borbe koja razdire protagoniste nalazi izraza kako u interioriziranim svijestima, tako u dramski nabijenim dijalozima. Većina njegovih romana je smještena u tmurnu atmosferu velegradskog "podzemlja", središtena oko uzbudljivih događaja baštinjenih iz trivijalnog romana i crnih hronika (ubistvo, očeubistvo, zločin, krađa, skandali razne vrste) i vrti se oko za čovječanstvo "prokletih pitanja": naravi zla, ljudske patnje, smrtnosti i besmrtnosti, postojanja i nepostojanja Boga, slobode i odgovornosti, sudbine Rusije i Zapada. Kako su primijetili neki kritičari, Dostojevski je bitno spiritualni autor, te je njegova karakterizacija čovjeka kao "srca u kojem se bore Bog i Sotona, a zalog je ljudski život" vjerovatno i adekvatan opis njegovog vlastitog stvaralaštva. Iako se nerijetko ističe piščev utjecaj na književnost psihoanalitičke inspiracije (što je ispravna tvrdnja), ne može se poreći da su glavna djela Dostojevskog utjelovljene metafizičke drame: tu je činjenicu sažeo francuski pisac Albares u tezi da je za Dostojevskog, u opreci prema golemoj većini ostalih romanopisaca, čovjek primarno ne biološko, socijalno, [[Ekonomija|ekonomsko]], psihološko, nego metafizičko biće.
U velike romane Dostojevskog obično se broje sljedeća djela: "Zločin i kazna" ([[1866]].), njegovo tehnički najsavršenije djelo, o ideološki motiviranom ubistvu s glavnim likom Rodionom Raskoljnikovim, prototipom Nietzscheovog nadčovjeka, slomljenim u [[Nihilizam|nihilizmu]] i spašenom ljubavlju prostitutke, svetice Sonje Marmeladove; "Idiot" ([[1868]].), u kojem je Dostojevski dao lik "fatalne žene" Nastasje Filipovne (oblikovan prema sjećanju na prvu suprugu), te kristoliki lik kneza Miškina, pokušaj portreta neuvjetovanog dobra; "Bjesovi"/"Demoni"/»Zli dusi" ([[1872]].), "najdostojevskijevski" roman o grupi nihilističkih revolucionara, djelo metafizičke aure u ruhu prvog modernog političkog romana; "Mladić"/»Žutokljunac» ([[1875]].), rusku verziju njemačkog odgojnog romana, koji karakteristično vrije skandaloznim i nevezanim događajima i ne vodi, poput klasičnih "Bildungsromana» [[Goethe]]a ili Kellera, ni u kakvu sređenu građansku egzistenciju, nego završava vrlogom kaosa kojim je i počeo; te posljednje, najopsežnije i najveće djelo, "Braća Karamazovi» ([[1881]].), formalno o patricidu u obitelji s ocem (Fjodorom) i četvoro braće (Dimitrijem, Ivanom, Aljošom, Smerdjakovim), no romanom u kojem je pisac sumirao sve svoje opsesivne teme, i za koji se može reći da mu je glavni "junak» Zlo, oličeno u Satanu, no pobijeđeno porukom nade u uskrsnuće i vječni život.
== Smrt i utjecaj ==
polizao je ujenu i zmiju i umro
Dostojevski je umro 1881., iznenada, nakon krvarenja uzrokovanog epileptičnim napadom. Život mu je u posljednjim godinama bio sređen, i može se reći da se oslobodio materijalne oskudice i nevolja koje su ga pratile veći dio života. Najveću predsmrtnu slavu je postigao znamenitim govorom na otkrivanju spomenika Puškinu, u kojem je veličao ruski nacionalni genij. Namjeravao je napisati ostatak "Braće Karamazova" (koji su zamišljeni kao dio trilogije ili čak tetralogije), no sudbina ga je omela u naumu. Priređen mu je veličanstveni pogreb u kojem je, po procjenama policije, učestvovalo od 60.000 do 100.000 ljudi, studentske omladine, običnih građana i svih slojeva društva, a sam se sprovod pretvorio u demonstracije protiv carizma, uprkos piščevom dvosmislenom stavu prema cijelom pitanju, kao i poluslužbene "kanonizacije" Dostojevskog od strane carističkog režima. Sahranjen je, protiv svoje želje, kraj dvorskog pjesnika Žukovskog, a ne uz grob prijatelja Njekrasova, pjesnika "tuge i osvete".
Fjodor Dostojevski pripada najužem krugu svjetskih vrhunskih pisaca, poput [[Dante Alighieri|Dantea]], [[William Shakespeare|Shakespearea]], Tolstoja, Cervantesa, Prousta i još nekolicine autora. Njegov je utjecaj na svjetsku književnost ogroman, od Leonida Leonova do Hermana Hessea, od Williama Faulknera do [[Franz Kafka|Franza Kafke]], od Marcela Prousta do Gabriela Garcie Marqueza. Rijetko je koji moderni pisac izbjegao njegovoj sjeni, a puno mu duguju pokreti ekpresionizma i [[Egzistencijalizam|egzistencijalizma]].
== Bibliografija ==
=== Romani ===
* ukerestelj drbi
* [[Bijedni ljudi]] (Бедные люди) (1846)
* ujenu i zmiju
* [[Dvojnik]] (1846)
* bnrcač
* [[Bijele noći]] (1848)
* ufernjeljby
* [[Netačka Nezvanova]] (1849)
* proždrljiv grad
* [[Selo Stepaničkovo]] (1859)
* [[Poniženi i uvrijeđeni]] (Униженные и оскорбленные) (1861)
* [[Zapisi iz mrtvoga doma]] (1861)
* [[Zločin i kazna]] (Преступление и наказание) ([[1866]])
* [[Kockar]] (Игрок) ([[1867]])
* [[Idiot]] (Идиот) ([[1868]])
* [[Bjesovi]] (prevođeno također kao ''Demoni'' ili ''Zli dusi'') (Бесы) ([[1872]])
* [[Mladić]] (ili ''Žutokljunac'') (Подросток) ([[1875]])
* [[Braća Karamazovi]] (Братья Карамазовы) ([[1880]])
=== Novele ===
|
