Razlika između verzija stranice "Bakarno doba"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 1:
'''Eneolit''' ili '''[[bakreno doba]]''', ([[bakarno doba]]) ili [[halkolit]] (grč. ''khalkos'' = bakar + ''lithos'' = kamen) ili [[kuprolit]] javlja se kao uvodni stupanj razvoja naprednijih kultura metala. Izniklo je iz krila [[neolit]]ske kulture i označava "početak kraja" dominacije kamena u razvoju kulture i tehnologije u proizvodnji oruđa i ostalih potrepština. [[Bakar]] se relativno često proizvodio i u neolitu (jer se mogao naći i u elementarnom stanju), ali je, zbog miske tvrdoće, bio nepodesan za proizvodnju solidnijih predmeta.
Procjenjuje se da je bakreno doba u razvoju kulture trajalo između oko 3500. - 2000. godine p.n.e. zbog usporedne uporabe [[bronza|bronze]] i [[kamen]]a. Njegovo širenje u Evropu se veže uz početak formiranja indoevropskih [[pleme]]nskih zajednica na područjima oko [[Crno more|Crnog mora]]), na[[Balkan]]u i [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]]. Obilježeno ne intenziviranjem razvoja stočarstva, koje je imalo prioritet nad [[ratarstvo]]m, [[lov]]om i [[ribolov]]om, što snažnije povezane plemenske skupine. Praćeno je razvoj bakrene tehnologije, [[patrijarhat|patrijarhalne]] strukture društva i prodiranje indoeuropskih skupina s Istoka.
[[Datoteka:Diffusion cuivre.png|mini|325px|lijevo|<center>Širenje obrade bakra do 4300. godine p.n.e <center>]][[Datoteka:Bellbeaker-Palmela points.jpg|mini|<center>Vrhovi kopalja od bakra iz San Román de Hornija, Arheološki muzej [[Valladolid]], [[Španjolska]].<center>]]
==Osobenosti bakra ==
[[Bakar (element)|Bakar]] je mehki, lahko obradivi, [[metal]], čak i primitivnim kamenim alatom. U površinskim slojevoma [[Zemlja|Zemljine]] kore se najčešće pojavljuje u kao plavi [[azurit]], zeleni [[malahit]] ili crvena stijena. Jedna od takvih najvećih nalazišta, nalazila su se okolo velikih jezera na granici [[SAD]] i [[Kanada|Kanade]]. Pronađeno više od 10.000 mjesta na kojima se prerađivao bakar, od kojih neka potiču iz [[3000]]. godine p.n.e., a čiji grumeni dosezali težinu i do 100 [[kilogram]]a. Sprovedene analize su potvrdile da je bakar iz tih nalazišta bio upotrebljavan sve do [[Južna Amerika|Južne Amerike]]; njegovi tragovi su nađeni u grobu [[Inke|Inka]], a vjeruje se i u teorije da je taj isti bakar bio prodavan i [[Egipat|Egiptu]] i drugim područjima[[Bliski istok|Bliskog Istoka]], nakon transporta preko tzv. takozvanih "Naroda s mora".
==Historija obrade==
[[Datoteka:Beakerculture.jpg|mini|Nalazi "Kulture zvonolikih pehara", oko 1800. pr. Kr., Stadtmuseum [[Bruchsal]], Njemačka.]]
Zbog svoje mekoće, bakar se u početku koristio za nakit, no otkrićem obrade hladnim postupkom dobili su dvostruku tvrdoću, čime su dobili alat i oružje potrebne tvrdoće. Jedina mana te obrade je bila krhkost. Najstariji dokazi korištenja bakra potječu iz [[8000.]] p.n.e., iz [[Turska|Turske]], [[Cayonu Tepesi]], u blizini kojeg se nalaze rudnici bakra koji se i danas eksploatiraju.
Sve veća upotreba bakra uzrokovala je promjene u tadašnjem društvu. Pojavile su se skupine prvih specijalista, [[Rudarstvo|rudara]], kovača, [[Metalurgija|metalurga]]. Sve važnija je bila potraga za [[rude|rudom]]. Tako se s vremenom do [[3800]]., proširila upotreba bakra po cijelom [[Mediteran]]u i obalama [[Atlantski ocean|Atlantika]]. Paralelno s bakrom, došlo je i do eksploatacije [[Zlato|zlata]], [[Srebro|srebra]] i [[olovo (element)|olova]]. Oko [[3500]]. godine p.n.e. otkrivaju [[arsen]] koji dodaju bakru, čime povećavaju njegovu tvrdoću, a time nastaje arsenova [[bronza]].
Na osnovu [[arheologija|arheoloških]] nalaza moguće je zaključiti da je eneolitska kultura, i na teritoriji bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]] bila široko rasprostranjena i bogato zastupljena. U mnogim dijelovima te teritorije postojali su ili u talasima pristizali izdanci eneolitskikih kultura, kao što su [[Butmir|butmirska]], badenska, cetinska, hvaranska, kostolačka, lasinjska, ljubljanska, lengyelska,slavonska, potiska, sopotska, vinčanska i vučedolska, te Bodrogkeresztúr, Cotofeni, Retz-Gayary, Saleuta i druge.<ref>Basler Đ. et al., red. (1979): Praistorija jugoslavenskih zemalja – III Eneolitsko doba. Svjetlost i ANUBiH, Sarajevo.</ref><ref>Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.</ref>
| |||