Razlika između verzija stranice "Babin Jar"

 

== Memorijal ==

Sredinom šezdesetih bila su dva zvanična prijedloga za izgled memorijala, ali ni jedan od njih nije doveo do promjena na lokalitetu. Na dvadeset petu godišnjicu masakra, pojavila se spontana komemoracija sa opaskom ukrajinskog pisca Ivana Džiubi-ja koji je hrabro osudio antisemitizam. Nakon toga, komemoracije su, baš kao i prije 1966, vješto zataškane. 1966. godine, jedan moskovski časopis je u nastavcima objavljivao novele [[Anatolij Kuznetsov|Anatolia Kuznetsova]] o Babinom Jaru, a godinu dana nakon toga, novele su objavljene kao knjiga. Ovaj rad, koji predstavlja autorova sjećanja, također je sadržavao izvještaje o masakru koje je načinila Dina Proničeva, jedan od šačice preživjelih osoba. Komunistička partija je započela sa uznemiravanjem Kuznetsova, koji je ubrzo pobjegao u [[Velika Britanija|Veliku Britaniju]], gdje je objavio i drugu verziju svoje knjige koja je sadržavala neke konkretnije stvari o ratnom vremenu antisemitizma. Politička klima sedamdesetih godina dvadesetog vijeka, rezultirala je teškim izvrtanjem istine o Babinom Jaru. 12. marta 1970. list Pravda, zvanične sovjetske novine, objavile su izjavu koju je potpisao 51 Jevrej iz Ukrajine, a koja je sadržavala sljedeće: „Tragedija u Babinom Jaru neće zauvijek ostati samo kao oličenje [[Hitler]]ovog [[kanibalizam|kanibalizma]], već i kao neizbrisiva sramota njihovih saizvršilaca: Cionista“ (p. 4). Iako se 1976., na mjestu gdje su izvršena najveća ubistva konačno pojavila velika bronzana skulptura koja simbolizira stradanje i ubijanje zarobljenika od 1941. do 1943. ona ustvari nije nigdje simbolizirala Jevreje. Isto tako, sovjetska televizija je 1981. dokumentovala sve o Babinom Jaru prenoseći poruke o [[anticionizam|anticionizmu]].