Razlika između verzija stranice "Britansko mandatno područje u Mezopotamiji"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m ref |
m clean up, replaced: vazduhoplo → zrakoplo (2) using AWB |
||
Red 67:
Osnivanjem Iraka 1918-19. godine, došlo je do nemira u području pod upravom Britanaca. U Nadžafu je osnovana organizacija ''Jamiyat an Nahda al Islamiya'' (Liga islamskog buđenja). ''Al Jamiya al Wataniya al Islamiya'' (Muslimanska nacionalna liga) je mobilizirala narod u tom području na pobunu protiv nove vlasti. U februaru 1919. u [[Bagdad]]u su [[Šiitski islam|šiitsk]]i trgovci, [[Sunitski islam|sunitski]] prosvjetnici i službenici, šiitski i sunitski vjerski službenici, zajedno sa iračkim oficirima su osnovali organizaciju ''Haras al Istiqlal'' (Čuvari nezavisnosti). Grupa Istiqlal je imala svoje članove u gradovima [[Kerbela]], Nadžaf, [[Kut]] i [[Hila]].
Ustanak protiv Britanaca, organizirali su imam iz Kerbele Širazi i njegov sin Mirza Muhamad Riza. Objavljivanjem [[Fetva|fetve]], pozvao je [[muslimani|muslimane]] u pobunu, navodeći da po islamskom pravu nije dozvoljeno trpiti vlas nemuslimana, te je pozvao je na [[džihad]] protiv Britanaca. U julu 1920. je počela pobuna u [[Mosul]]u, te se proširila na jug u dolinu [[Eufrat]]a. Južna plemena, zbog visoke težnje prema političkoj autonomiji, brzo su prihvatila poziv i priključili se pobuni, mada nisu zajedno djelovali, što je i smanjilo učinak u borbi. U naredna tri mjeseca u Iraku je vladala anarhija, sve do gušenja pobune od strane [[Royal Air Force|britanskog
Iračka pobuna protiv Britanaca iz 1920. (''Ath Thawra al Iraqiyya al Kubra'') je bila prekretnica u modernoj historiji Iraka, jer su prvi put suniti i šiiti, pripadnici raznih plemena i građanska klasa borili se za zajedničku ideju. Zgog toga se ova pobuna smatra završetkom starih sukoba, te osnovu za stvaranje nacionalne države i samostalnog Iraka.
Red 74:
[[Datoteka:Coronation of Prince Faisal as King of Iraq, 1921.jpg|mini|deso|Krunisanje prvog iračkog kralja [[Kralj Fejsal I od Iraka|Fejsala I]] 1921. godine]]
Na [[Kairska konferencija 1921.|konferenciji u Kairu 1921.]] Britanci su donijeli osnovice političke strukture Iraka, koja će trajati sve do [[14-julska revolucija|14-julske revolucije]] iz 1958. godine. Za prvog iračkog kralja iz [[
Sprovođenje odluka kairske konferencije, nastavljeno je [[Britansko-irački ugovori|Britansko-iračkim ugovorom]] iz 1922. godine, kojim se produžava britanska uprava nad Irakom. Uslijed pritiska protubritanskih vjerskih službenika i iračkih nacionalista, Fejsal I je pokušavao dogovorima, skratiti trajanje uprave. Znajući da je iračka monarhija ovisna od podrške Britanaca, a željeći izbjeći sudbinu i raspad monarhije kao u Siriji, Fejsal I je vodio prilagodljivu politiku sa Britancima. Dvadesetogodišnji ugovor, potpisan u oktobru 1922. određivao je da irački kralj poštiva britanske savjete, koji se tiču britanskih interesa, te da se slijedi nametnuta financijska politika, sve dok je Irak u [[deficit]]u u platnoj bilanci sa [[UK|Ujedinjenim Kraljevstvom]]. Ugovor obavezuje Irak, da su britanski službenici zastupljeni u svih 18 ministrarstava, kao inspektori ili kontrolori. Kasniji financijski dogovor, odredio je da Irak plaća britanske političare u polovičnom iznosu, a Britanci se obavezuju na vojnu pomoć, te podržavaju prijem Iraka u [[Društvo naroda]]. Ugovor je vezao privredno i politički za Veliku Britaniju, te je Irak ostao ovisan od strane pomoći.
1. oktobra 1922. godine britansko
== Visoki komesari UK za Irak ==
Red 92:
Potpisivanjem [[Britansko-irački sporazum|Britansko-iračkog sporazuma]] i rješenjem [[Mosulsko pitanje|Mosulskog pitanja]], iračka je politika dobila na novoj dinamici. Porastom standarda i promjenom socijalnih struktura, stvarala se nova klasa sastavljena od sunitskih i šiitskih zemljoposjednikam koji su konkurisali gradskim strukturama, oficirima i novoj birokraciji, stvorenoj od iračke uprave. Kako su te strukture bile postavljene od strane Britanaca ili u slučaju armije, sastavljene od bivših osmanlijskih oficira, sukob tih dviju klasa bio je neizbježan, a vladi u Bagdadu je nedostajao legitimitet većine, pogotovo zbog nedostatka demokratske tradicije u Iraku. Uprkos donošenju Ustava, biranju skupštine, iračka politika je bila raspodjeljena između grupacija i članova važnijih klanova. Nedostatak širih političkih institucija, kao i jačanje nacionalističkih struktura, spriječile su dalji demokratski razvoj.
[[Britansko-irački sporazum]] iz 1930. godine predvidio je usku suradnju dviju zemalja u svim pitanjima vanjske politike, te vojnu pomoć u slučaju rata. Irak je garantirao Britancima korištenje vojnih baza u blizini [[Basra|Basre]] i kod [[Al Habanijah
==Nezavisnost==
|