Verzija na dan 5 februar 2014 u 18:37 pogledaj izvor EdinBot (razgovor \| doprinosi) Botovi, Urednici, Administratori 385.142 edits m g(p)ne ispravka - +. ← Starija izmjena		Verzija na dan 12 oktobar 2014 u 00:14 pogledaj izvor Munjanes (razgovor \| doprinosi) Urednici 5.165 edits m čišćenje, replaced: opšt → opć, kafa → kahva, → (valjda se kaže kahvana) using AWB Novija izmjena →
Red 36: \| stanovništvo godina = \| stanovništvo općina godina = 1991 \| stanovništvo procjena godina = 2009 <ref> [http://www.fzs.ba/saopcenja/2009/14.2.1.pdf Saopćenje Federalnog saveza za statistiku 9.septembar 2009. godine] </ref> \| gustoća = \| gustoća općina = 42 Red 59: == Geografija == Općina Jablanica spada sa svojih 301  km<sup>2</sup> površine i 13.047 stanovnika u red najmanjih općina u [[Federacija Bosne i Hercegovine\|Federaciji Bosne i Hercegovine]]. Geografski pripada regiji gornje ili visoke [[Hercegovina\|Hercegovine]], a administrativno jednoj od 8 općina [[Hercegovačko-neretvanski kanton\|Hercegovačko-neretvanskog kantona]]. Ukliještena između jednih od dvaju najviših planina u Bosni i Hercegovini [[Čvrsnica\|Čvrsnice]] i [[Prenj]]a, sa svojom prelijepom dolinom otvaraju litičasti kanjon dug više od 30 kilometara. Sam grad je smješten na nekoliko terasa na nadmorskoj visini od 202 metra, kroz koje protiče rijeka [[Neretva]]. === Klima === Red 103: Bez obzira na sve teškoće u jablaničkim kamenolomima, činjenica da se može nešto zaraditi i izvan konvencionalnih radova na polju bio je značajan momenat u promjeni svjesti mnogih seoskih porodica koje su se vjekovima izdržavale boreći se sa prirodom i otimajući od škrte hercegovačke zemlje. Eksploatacija i prodaja granita te mogućnost zapošljavanja radnika doveli su u Jablanicu i nove stanovnike, koji su tu nalazili posao i interes. Bili su to žandarmi, poslovođe, nadstojnici i trgovci iz drugih krajeva zemlje. Malo-pomalo otvarane su i zanatske radnje. Stizali su i penzionisani žandari i policajci, te se zapošljavali kod poslodavaca kao nadzornici i čuvari. Jablanica je narastala polagano, razvijala se kao moderno naselje, te je u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji spadala u rijetka mala mjesta, koja su bilježila napredak i uspon. Podizane su nove kuće, razvijala se trgovina, jačalo zanatstvo, a pomalo i turizam, s obzirom na ugodnu klimu i okolne prirodne ljepote. U jablaničkom hotelu koji je podignut istovremeno kad i željeznička stanica [[1888]]. godine boravili su nerijetko i gosti iz [[Beograd]]a, [[Sarajevo\|Sarajeva]], [[Split]]a, [[Dubrovnik]]a i [[Mostar]]a. Dugo se u Jablanici prepričavao boravak turskog predsjednika vlade Ismet-paše Inenija u ~~kafani~~kahvani Muharema Tahirovića [[1930]]. godine. Sve do sredine [[1926]]. godine, kada je izgorjela "Narenta a. d. ", prva hercegovačka industrija drveta iz Ostrošca, bila je najznačajniji kapacitet iz oblasti prerade drveta u regiji. U prosjeku je zapošljavala oko 300 radnika na sječi jelovine i bukovine i na preradi u tvornici, naročito crnog bora izvrsnog kvaliteta. U Ostrošcu je bila pilana sa parnim lokomobilom (45 KS), te 6 gatera,6 strojeva za preradu drveta, 4 stroja u mehaničkoj radionici, te 5 strojeva za izradu namještaja i parketa. U sastavu preduzeća bile su parionica i sušara ali i proizvodnja elektroenergije za rasvjetu i pogon. U stolariji su se na veliko izrađivali prozori i vrata,te parket raznih vrsta i borovi teraco- briketi za popločavanje ulica. U pilani je rezana sva vrsta merkantilne robe do dimenizija od 12  cm. Šuma se eksploatisala u Neretvici i masivima [[Prenj]]a i [[Čvrsnica\|Čvrsnice]], tako da će nešto kasnije proraditi i pilana u Doljanima. Uvođenjem industrijskih kapaciteta i malih pogona za eksploataciju i preradu kamena i šume, čime je Jablanica posebno obilovala, stvorilo je novu klasu stanovnika – radništvo. Red 122: Godinu dana kasnije Jugoslovenska muslimanska čitaonica promjenila je ime i postala Gajretova čitaonica. Te [[1931]]. godine, kada Jablanica i Konjički srez pripadaju primorskoj banovini, u Jablanici i Ostrošcu, se formira Sokolsko društvo čiji su starješine postali: Hasan Zećo i Miladin Mazal, otpravnik vozova. Već 4.juna 1932. godine, Glavni odbor imenuje Ćamila Krvavca, upravitelja škole, za povjerenika Gajreta i obavezuje ga da u najkraćem vremenu upiše bar 50 novih članova, te zakaže skupštinu u svrhu izbora Mjesnog odbora. Istim pismom Glavni odbor predlaže učitelju Krvavcu da se poveže sa povjerenikom Prosvete u Jablanici, Milanom Bjelicom kao i gospođicama Zorom Bjelicom i Darinkom Manigodić, koji mu mogu pomoći oko oživljavanja rada Gajreta i osnivanja odbora. Nedugo zatim, odbor je formiran, a za predsjednika je izabran Osman Medar, šef željezničke stanice u Jablanici. Glavnom odboru Gajreta u Sarajevu se u junu 1933. godine obratio učitelj Krvavac, iznoseći stare nesuglasice u odboru i priznavši da u Jablanici niko osim trgovaca i nije bio da Medar bude predsjednik. Uprkos nesuglasicama Osman Medar će ostati na čelu Gajreta u Jablanici sve do 1939. godine. Aktivnost društva se nastavlja do pred sami rat, a u društvu su ponovo nesuglasice.Sada se optužuje učitelj Krvavac za nedovoljnu aktivnost društva i promjenu politike Gajreta u skladu sa trenutnim političkim kretanjima što je zasmetalo nekim članovima mjesnog odbora. Zakazali su održavanje vanredne skupštine društva za 19.oktobar 1940. godine, ali ju je zabranio Sreski načelnik iz Konjica, naredivši žandarmerijskoj stanici da sprječi održavanje skupštine.Na dan održavanja vanredne skupštine, zakazan je bio i gajretov godišnji Mevlud, koji je i proučen u prisustvu velikog broja naroda. Na tu, zabranjenu skupštinu pozvan je i čuveni ljekar dr Ismet Popovac iz Konjica, koji je poslije mevluda razgovarao sa članovima Gajreta u čitaonici, te prisustvovao izbornoj skupštini. Izabrana je privremena uprava Gajreta(do potvrđivanja Glavnog odbora u Sarajevu) a za predsjednika je izabran Hasan Zećo, željeznički činovnik.Za zamjenika je izabran Alija Hindić, težak,dok je tajnikom postao Ramo Babić, činovnik. Zamjenik tajnika je Bećir Malović, željeznički radnik, a blagajnik Daut Arfadžan, željeznički zvaničnik.Na skupu su izabrani i odbornici; Muhamed Beširović, Bećir Širić, kafedžija i Milan Bjelica, trgovac. U nadzorni odbor su izabrani Salem eff. Džumhur, džematski imam, Salko Ćurić, nadzornik pruga i Avdo Klepo, državni putar. Sljedeći dan žandarmerijska stanica u Jablanici je provela istragu o održavanju ovog skupa. Mada se ne mogu uzeti sa stopostotnom tačnošću podaci koji su izneseni (zbog toga što su rađeni samo za dio ~~opštine~~općine Jablanica, kako stoji u zaglavlju i zato što se odnosi samo na muslimane), jedan izvještaj, koji su sačinili u ime Gajreta, Osman Medar, šef željezničke stanice i Ćamil Krvavac, učitelj, 25.aprila 1938. godine, može nam puno pomoći da steknemo približnu sliku o tadašnjoj Jablanici. U tom, nepotpunom, izvještaju se kaže da u općini živi oko 3.000 stanovnika, da je od toga približno 2.500 [[Bošnjaci\|Bošnjaka]] i da skoro većina živi od zemljoradnje. Navodi se da od zanata živi oko 50 duša, od trgovine oko 400 a od rente oko 20 duša.Od plata živi 70 duša. Evidentirana su i 3 činovnika. Državnih službenika je 12, a od sezonskih i manuelnih poslova živi oko 200 duša. U izvještaju se dalje kaže, da nema Bošnjaka-muslimana advokata, ljekara, tehničara i geometara, te da niko od Bošnjaka-muslimana ne živi od književnosti i novinarstva. Izvještaj na kraju završava da je evidentirano 18 nezaposlenih i da nema ni jedan prosjak. Red 155: == Vanjski linkovi == * [http://www.jablanica.ba/ Službene stranice općine Jablanica]

Razlika između verzija stranice "Jablanica"