Razlika između verzija stranice "Karlo Martel"

Tokom prve arapska invazije Francuske vojvoda [[Odo od Akvitanije]] će u bitki kod Toulousa [[721]]. godine odnijeti odlučujuću pobjedu koja mu ubrzo donosi ljubomoru najviših državnih dužnosnikafunkcionera. Jedan od važnijih razloga za novu invaziju [[732]]. godine postaju vijesti o ratu Karla i prilično nezavisnog Oda koje su stigle na Pirinejsko poluostrvo. U bitki koju će sam, napušteni vojvoda od Akvitanije voditi protiv Arapa [[732]]. godine na rijeci Garonne njegova vojska će biti potpuno uništena nakon čega on mora ponizno tražiti zaštitu kod Karla.

Tek nakon tih događaja slijedi velika [[bitka kod Toursa]] koja se odigrava u oktobru [[732]]. godine negdje između gradova Tours i Poitiers. Ponekad se koristi i naziv bitka kod Poitiersa, nomeđutim prvi naziv je češći budući da se kod Poitiersa vodila još jedna bitka - između Francuza i Engleza u stogodišnjemStogodišnjem ratu. Karlo je raspolagao vojskom od 15-75 hiljada pješaka dok je muslimanska vojska, koju je vodio [[emir]] Abd er Rahman, brojila 60-400 hiljada konjanika. Muslimanska teško-oklopljena [[konjica]] smatrana je do tada gotovo nepobjedivom, a bila je i brojčano nadmoćna nad franačkom vojskom. Karlo je vodio odbrambenu borbu, stvorivši sa svojim ljudima kvadratnu formaciju koja se uspjela oduprijeti konjaničkim naletima. U borbi je ubijen muslimanski vođa, što je izazvalo neslaganje među preživjelim generalima, te uzrokovalo poraz i povlačenje muslimana. Ishod borbe zaustavio je [[muslimanska osvajanja]] u zapadnoj [[Evropa|Evropi]], a u sljedeće dvije generacije muslimani su protjerani preko Pirineja.

Dotadašnja evropska vojska sastojala se isključivo od [[Pješadija|pješadije]] koju su činili slobodni ljudi, plaćeni da se bore za vrijeme rata. Nakon bitke kod Toursa, Karlo je uvidio prednosti muslimanske [[Konjica|konjice]], te je odlučio dopuniti dotadašnju neefikasnu [[Milicija|miliciju]] konjaničkim četama. Budući da je nabavka konjaničke opreme i održavanje ratnog konja bila prilično skupa investicija, mogla se nametnuti samo zemljoposjednicima. Uskoro je svaki čovjek koji je posjedovao zemlju bio obvezanobavezan prihvatiti novu zadaću. [[Vazal|Vazalska obvezaobaveza]] tako je dobila i novu dimenziju – vojničku službu. Karlo je prilikom reforme novim ratnicima podijelio i dobar dio crkvenih imanja. Reforma je imala znatne posljedice na evropsko društvo, jer je tadašnja [[aristokracija]] dobila i vojnu moć, koja će bitno odrediti njezinnjen kasniji smjer razvoja – preobrazbu u ratničku klasu.

Stanje u državi i vojna reforma koju je proveo, primorali su Karla na oduzimanje velikih posjeda od Crkve. [[Crkva]] je i dalje ostala legalni vlasnik zemljišta, ali su ona otuđena i predana na uživanje njegovim vazalima i saveznicima. Posljedice ove sekularizacije djelomičnodjelimično su ispravljene u korist Crkve na Koncilu u Lestinesu [[743]]. godine, za vladavine Karlovog sina [[Pipin Mali|Pipina Malog]].

Zbog mogućeg rata protiv provansalskih muslimana, sklopio je savez s [[Langobardi]]ma, koji su u to vrijeme bili u neprijateljskim odnosima ssa [[Papa|papom]]. Kada je langobardski kralj Luitprand zaprijetio papi [[Grgur III|Grguru III]], Karlo je, iako nominalno zaštitnik Crkve, odlučio poštivati savez i oglušio se na papinski poziv u pomoć.