Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Ukrajinci"

Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m fixing dead links
mNo edit summary
Red 15:
=== Stari period ===
 
[[Datoteka:Gvg.jpg|frame|desnot|Figurica žene, kultura Tripillian, Ukrajina.]] Prvi čovjek, predak savremenog Evropljanina, [[Archanthropus Europeaus Petraloniensis]], došao je na ukrajinsko tlo negdje prije jedan milion godina, odnosno u kameno doba, on je već tada bio [[Homo erectus]]. Arhantropini ([[Archanthropinae]]) dolaze na njeno tlo možda iz južne [[Azija|Azije]] ili [[Balkan]]a. Nakon toga slijedi ga [[Neandertalac]], prije nekih 135–150 hiljada godina. Psihički i mentalno daleko je zreliji a poznaje i obiteljskeporodične odnose. Prije 35.000 godina nalazimo u ovim krajevima i kromanjonca, prvog predstavnika [[Homo sapiens]]a.
Tokom srednjeg kamenog doba populacija se neprekidno povećava i lov više nije bio dovoljan da bi se uspjeli prehraniti. Ljudi uče loviti ribe i sakupljati hranu divljeg porijekla, pa i pripitomljavati životinje. Tokom neolita oni već znaju uzgajati bilje i kultivirati zemlju, bave se i lončarstvom. U Ukrajini u to se vrijeme ljudi bave agrikulturom, ribolovom, lovom i žive u matrijarhalnim zajednicama.
 
Kasnije u bakarnom/bronzanom dobu, ili 4.-3. milenija p. n. e., te primitivne zajednice doživljavaju značajne promjene. NositeljiNosioci [[Tripillian]] kulture ([http://www.trypillia.com/info/index.shtml] op. u [[Rumunija|RumunjskojRumuniji]] ona se zove '[[Cucuteni]]') brzo se razvijaju i šire novom teritorijom, oni su već veoma razvijeni.
 
=== Pojava Slavena ===
Red 33:
Istovremeno i kijevske kneginje 9. i 10. vijeka igraju važnu ulogu u historije nastanka Ukrajine. Imaju svojih zasluga u učvršćivanju ekonomske i političke snage države. Kneginja Olga (oko [[946]]. godine), poganstvo zamjenjuje kršćanstvom. Ono ipak neće postati službeno sve do [[988]]. godine, odnosno kneza [[Vladimir]]a. Diplomatski odnosi Stare ruske države sa susjednim državama, primjerice [[Bizant]]om i Svetim Rimskim Carstvom pojačava se tokom 10. vijeka, nakon pada države Hazara. Židovsko-hazarsko carstvo su [[1239]]. godine uništili Mongoli.
 
900ih godina država se angažirala u ratovima, osobitonaročito za vrijeme kneza [[Svjatoslav]]a ([[964]]-[[972]]. godine).
[[Datoteka:Vladimir monomakh.jpg|mini|desno|200px|Vladimir Monomah(Володимир Мономах, 1053-1125), veliki knez ruski od 1113-1125.]] Stvaranje ruske nacionalne države osobitonaročito se provodi u vrijeme Svjatoslavovog sina, kneza Vladimira (978.-1015.). Država jača ekonomski i politički zajedno s njegovim autoritetom. Organizirano je sudstvo. Proces formiranja Stare ruske države završava početkom 11. vijeka s Jaroslavom Mudrim. U njegovo vrijeme Kijevska Rusija doživljava najveći uspon. Nakon Vladimirove smrti zavladali su građanski ratovi ali ih je Jaroslav suzbio, a i zaštitio državu od upada nomada. Za njegovavrijeme njegovog vladanja gradovi postaju važni u ekonomskom i kulturnom životu. Oživljavaju i veze između raznih regija i to dovodi do povećanja trgovine i većeg razvoja poljoprivrede i zanatstva. Donesen je i prvi zakonik, "[[Ruska pravda]]". Nesrećom, kneževi nasljednici upleli su se u mnoge zavade, što je dovelo do neminovnog cijepanja jedinstva ruske države.
 
Zavade pokušava smiriti Vladimir Monomah (1113-1125). Kraće vrijeme pod njegovim vodstvom ojačat će autoritet kijevskog kneza na glavne kneževine, a unutarnjeunutrašnje i vanjske prilike države se stabilizirati. To ipak neće dugo potrajati, [[1130]]. godine dolazi do dezintegracije. Kroz nekoliko godina nova, snažna država raspast će se na nekoliko nezavisnih kneževina čiji vođe neće uspjeti zaustaviti vojne konflikte do sredine 13. vijeka. Autoritet kijevskog kneza kao šefa države postat će formalan. Kijev će još ostati glavni grad ali će kneževa moć preći na kolektivni suverenitet najuticajnijih kneževa. Centralizirana monarhija postat će federalna. Daljnja dezintegracija neće samo obilježiti socioekonomske i političke prilike nego uvesti i neke inovacije. Kijevske kronike još [[1187]]. iskovale su termin ‘Ukrajina’ da bi označile južno područje ruske države u kojoj se nalaze provincije Kijev, Perejaslav i Černigov. Nakon nekog vremena javljaju se i Halič (Halychyna), Volinija (Volyn) i Podolija (Podilia). Uprkos nekoliko pokušaja da se ujedine kneževine odvojene granicama koje se javljaju u 12. i 13. vijeku, Kijevska Rusija slabi ekonomski i politički. Javljaju se mongolsko-tatarske horde koje će prijetiti više od dva vijeka.
 
=== Halič i Volinija ===
Red 46:
Glavni Danilov zadatak postaje učvršćivanje državne institucije kneževine i potporu, koju bi mu bojari trebali vratiti. Danilo čini veliku stvar za svoju zemlju štiteći granice kneževine od mongolsko-tatarske opasnosti za Rusiju. Usput on nastoji oženiti svog sina za kćerku [[Bela IV|Bele IV]]. Danilo je mudar i učvrščuje granice prije navale stepskih hordi. Od [[1254]]. do [[1255]]. Danilo je odnio niz pobjeda i otjerao Mongole dalje od granica Ukrajine.
 
Danilova popularnost je porasla u očima svijeta. Odjednom je postalo časno biti udružen s jednom takvom zemljom. Godine [[1253]]. okruni ga [[papa]] [[Inocent IV]] u Dorohychynu (danas [[Drohiczyn]]). Ovim činom priznata je kneževina Halič-Volinija. Teritorijalno ona se u 13. vijeku širi. Kneževini su pripale Liublin i dijelovi Transkarpatije. Sve izgleda lijepo, no neće dugo potrajati. Halič-Voliniju iscrpit će neprekidne borbe ssa unutrašnjim i vanjskim neprijateljem. Ona će pasti u ruke neprijatelja. Krajem 14. vijeka sve ono što je brižni Danilo kućio podijelit će [[Poljska]], [[Litva]], [[Ugarska]] i [[Moldavija]].
 
=== Pod Velikom Litvom ===
Red 55:
 
=== Kozaci ===
[[Datoteka:Repin Cossacks.jpg|mini|lijevo|Zaporoški kozaci Autor: Ilya Repin (1844-1930).]]
 
[[Datoteka:Repin Cossacks.jpg|mini|lijevo|Zaporoški kozaci Autor: Ilya Repin (1844-1930).]] Kozaci, izgleda, u pisanim se izvorima spominju se prvi putaput u kasnom 15. vijeku. Oni će odigrati historijsku ulogu za sudbinu Ukrajine. Kozaci su bili slobodni ljudi koji su čuvali zemlju i granice od napada Turaka i Tatara. Sredinom 16. vijeka Kozaci stvaraju vojno-političku organizaciju: zaporoški sič (Запорозька Січ, Zaporoz'ka Sich; Engl. Zaporizhian Sich, Zaporozhian Sech). Ova vojna organizacija imala je vojno-administrativni sistem temeljen na načelima kozačke demokratije. Zaporošci su imali institucije vojnog vijeća i zaporošku regimentu (kish; [http://www.ukrweekly.com/Archive/1996/399609.shtml]) i svoje zakone utvrđene u Kijevskoj, Braclavskoj i Volinskoj provinciji. Najpoznatiji vođe bijahu im [[Taras Fedorovych]], [[Pavlo But]], [[Yakiv Ostrainyn]] i [[Dmytro Hunia]]. U Poljskoj godine [[1633]]. godine, pod uticajem revolucije, dolazi do legalizacije pravoslavne crkve (čiji je metropolit Petro Mohyla), no godine [[1638]]. varšavski sud ukida kozačke privilegije. Te privilegije koje su oni uživali bilo je i vlastito zakonodavstvo (legislacija), sloboda pripadnosti pravoslavnoj crkvi i izbor (imenovanje časnikaoficira). Porazom kozačkih ustanaka tokom 16. i ranom 17. st.vijeku njihovo se stanje se jako pogoršalo. Njihove vođe kao i hiljade ustanika i seljaka su pobijene, a njihova zemlja redistribuirana. 'Zlatno mir' koji zavladaše Poljskom u ranom 17. vijeku dobili su samo velikaši i plemići koji nisu prošli ratnu lekciju. Ukrajinci će do sredine 17. vijeka morati prikupiti snage da se uhvate u koštac s bogatom [[Rzeczpospolita]] (odnosi se na Poljsku od 1505. pa nadalje kada je [[šljahta]] (plemstvo) izabralo [[sejm]] (pogledajte: [[Poljaci]]).
 
=== Rat u 17. vijeku ===
 
[[Datoteka:BChmielnicki.jpg|mini|250px|Bogdan Hmeljcinski]] Oslobodilački rat sredinom 17. vijeka postaje značajan događaj i označit će temeljne promjene budućim događajima u ukrajinskoj historije. NjezinNjen najvažniji značaj rezultirat će stvaranjem nezavisne ukrajinske države.
Rat počinje u februaru 1648. godine Hetmanom Zaporožaca izborom će postati [[Bogdan Hmeljcinski]] (1595.-1657.). Novosti o događajima u Zaporožju brzo će se proširiti Ukrajinom. Formirat će se nacionala vojska. Kozaci trijumfalno napadaju u proljeće i ljeto 1648. Hetman Bogdan odnosi pobjede nad poljskom vojskom. Tuče Poljake u bitkama na Korsunu i Zhovty Vody, Pyliavtsi, Lavovu i Zamostia. Pobjedom nad poljskom vojskom pridružuje mu se i poljsko seljaštvo.
Red 72:
Zaporoški hetman Hmeljcinski nije umro u slobodnoj Ukrajini, ali je stvorio ogromne potencijale za stvaranje njene nezavisnosti. Ovi se potencijali ipak još neće iskoristiti zbog mnogo domaćih problema i politike carizma. Zemlja će se naći u vrtlogu građanskog rata i političkih kriza još mnogo godina. Novi hetman (ataman) je I. Vyhoskyi (?-1664), no ovaj će brzo početi gubiti potporu velikog djela Kozaka. Zaporožje i velike regimente s Lijeve obale Ukrajine zanemaruju ga i postaju mu opozicija. Vidjevši lošu situaciju u Ukrajini mnoge strane države su požurile ne bi li se njome i okoristile.
 
Tokom građanskog rata, koji počinje u Ukrajini u proljeće 1658. godine, njezinnjen je vođajvođa (prvi u njenoj historije) potražio je podršku stranih sila, ne da bi državu doveo do nezavisnosti, nego protiv domaće opozicije. Poziva tatarske horde u pomoć protiv kozačkih hetmana M. Pushkara i Y. Barabasha. Odlučuje se ponovno ujediniti s Poljskom. [[16. septembar|16. septembra]] [[1658]]. godine u Hadziachu potpisuju ugovor (''ugoda hadziacka'') ataman (=Hetman) Ivan Vyhovsky sa poljsko-litvanskim komonveltom. Ovime je ataman učinio presedan. Ukrajina je ostala podijeljena. Lijeva obala je ostala orijentirana prema Moskvi, a desna Varšavi.
[[Datoteka:Doroshenko p.jpg|frame|lijevo|Ataman Dorošenko (1627-1698)]]
Izabran je novi hetman Jurij (oko 1641-1685), sin je Bogdana Hmeljcinskog. Ovaj pak potpisuje ugovor u Chudnivsku, prakički tako priznavši valjanost prethodnog. Ovaj ga je potez stajao položaja atamana, kojeg se 1663. morao odreći. Na lijevoj obali Kozaci imaju podršku Tatara, tu je iste godine izabran novi ataman I. Briukhobetskyi (?-1668). Kompletni ukrajinske teritorije tako je podijeljen između dvije države i na dva hetmanata. Lijeva obala i Kijev gravitira Moskvi, desna Poljskoj.
Red 87:
 
Dok na Zapadnoj obali Ukrajinci dolaze pod uticaj austrijske kulture, i na Lijevoj obali ima komplikacija. Rusi i Šveđani ratuju za baltičku obalu. Vojska je skupa, vrši se ekonomski pritisak na Ukrajince. Godine 1687. za atamana je izabran Ivan Mazepa (1644-1709 godine). On rizično kocka, svoje kozake (4,000) udružuje u oktobru 1708. godine s vojskom švedskog kralja [[Karlo XII, švedski kralj|Karla XII]]. Sporazum je uskoro sklopljen između Ukrajine i Švedske po kojem će Ukrajina biti potpuno nezavisna od svih stranih sila. Nesrećom, većina ukrajinske javnosti nije upućena u atamanove namjere i protivi se njegovom planu ustanka protiv [[Petar I. Veliki|Petra Velikog]] Nesloga je dovela do toga da su carske trupe počele proganjati kozake. Dijelom su ovi kozaci uništeni, a neki pozatvarani. Ataman Ivan je proglašen izdajicom a ime mu je anatemizirano. Carskom odlukom novim atamanom proglašen je I. Skoropadskyi (1646-1722)
[[Datoteka:Taras Shevchenko selfportrait oil 1840.jpg|mini|desno|200px|Taras Ševčenko.]] Nakon poraza švedske vojske kod Poltave u junu 1709. te kapitulacije Karla XII i njegovih saveznika, carska ofanziva protiv autonomije hetmanata izvršena je mnogo brže. Zaporoški sič je uništen. Hiljade kozaka bježe u Tursku u potrazi za zaštitom. Petar Veliki uspješno uništava sve tragove ukrajinskog državnog sistema i njezinnjen ekonomski potencijal. Tokom izbora I. Skoropadskyi (1708.), Petar Veliki odbija potpisati tradicionalni ugovor između Ukrajine i Rusije. Novi ataman, praktično nema nikakvih prava donošenja samostalnih odluka. Sljedeći korak uništenja ukrajinske autonomije je stvaranje (Prve) Male Rusije 1722.
 
Kasnije nešto pokušava učiniti novi hetman D. Apostol (1654.-1734.), osnovao je tek 'novi sič', hetmanove aktivnosti su ostale pod paskom cara, odnosno njegove politike. K. Rozumovskyi (1728.-1803.) izabran je za novog hetmana 1750. godine, on će biti posljednji. On ipak reorganizira kozačku vojsku, priprema neke reforme, održava sastanke kozačkih časnika i nastoji se riješiti strane politike. No stvara se i Druga Mala Rusija 1764. godine, potpuno je likvidirana autonomija Lijeve obale hetmanata. Napadi carista 1770.-tih i 1780.-tih finale su uništenja ukrajinske autonomije i likvidacije kozačke vojske. Na mjestu Slobodne Ukrajine nastat će Harkovsko potkraljevstvo.
Manifestom [[3. august]]a [[1775]]. godine proklamirana je likvidacija zaporoškog siča. 1780ih teritorija je podijeljen na regije koje vode guverneri-generali. Krajem vijeka Ukrajina ne gubi samo političku, nego i ekonomsku nezavisnost, što je posljedica ekonomskleekonomske politike ruske monarhije.
 
=== Ukrajina u 19. vijeku ===
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Ukrajinci"