Razlika između verzija stranice "Hangul"

Nastalo je sredinom [[15. vijek]]a za vrijeme korejskog kralja [[Sejong Veliki|Sejonga Velikog]]. Do tada su Korejci koristili [[kinesko pismo]], koje je bilo previše složeno za običan narod pa su čitati i pisati znali samo pripadnici privilegovanog plemstva, obično muškarci. Većina Korejaca bila je gotovo nepismena prije uvođenja hangula. Pismo je tako osmišljeno, da ga svi mogu lakolahko naučiti. U dokumentu, koji je pratio nastanak hangula pisalo je, da će mudrac naučiti hangul već isto jutro, a glupom će trebati deset dana. Neki [[Konfučijanizam|konfučijski]] učenjaci smatrali su, da je kinesko pismo jedino pravo i gledali su hangul kao prijetnju. Međutim, on je jako dobro prihvaćen, pogotovo među ženama i piscima [[beletristika|beletristike]]. Tako je dobro poslužio, za širenje informacija među narodom, da ga je paranoidni korejski kralj [[Yeonsangun]] zabranio [[1504]]. godine. U kasnijem periodu, hangul je ponovno zaživio i udomaćio se. Tek [[1894]]. postao je službeno pismo u državnim dokumentima, [[1895]]. ušao je u škole, a [[1896]]. počele su izlaziti prve dvojezične novine na hangulu i [[engleski jezik|engleskom jeziku]] "Tongnip Sinmun". Kada je [[Japan]] aneksirao [[Koreja|Koreju]] [[1910]]., [[japanski jezik]] postao je službeni, iako se hangul nastavio koristiti. [[Ortografija]] je djelimično uređena [[1912]]. godine, a potpuno [[1946]]., nakon uspostavljanja nezavisnosti. Kinesko pismo se sve manje koristilo. Korejci nastoje proširiti korištenje hangula u [[Azija|Aziji]]. Izvan Koreje, počeo se koristiti i na dijelu [[Indonezija|indonezijskog]] ostrva [[Sulawesi]]ja od [[2009]]. godine.

Znakovi hangul abecede zovu se [[jamo]]. "Ja" znači [[slovo]], a "mo" [[majka]]. Postoji 51 jamo, 24 su ekvivalentni slovima [[Latinično pismo|latiničnog pisma]], a ostali su spoj dva ili više slova. Od 24 jednostavna jama, 14 su [[suglasnik|suglasnici]], a 10 [[samoglasnik|samoglasnici]]. Lingvisti hvale hangul, zbog dizajna znakova. Oblik jama je u skladu s [[fonem]]ima, koje predstavljaju. Oblik suglasnika je nastao na temelju oblika [[usta]] i [[jezik]]a, dok se izgovara to slovo, a samoglasnici se sastoje od vodoravnih i okomitih linija i lakolahko se razlikuju od suglasnika.