Razlika između verzija stranice "Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Nije na bosanskom|hrvatskog}}
[[Datoteka:Flag of the Democratic Federal Yugoslavia.svg|mini|250p|desno|Prvobitna partizanska zastava]]
 
[[Datoteka:Užice and Bihać Republics.png|mini|250px|Kratkotrajne partizanske republike u okupiranoj Jugoslaviji: [[Užička republika]] (1941) i [[Bihaćka republika]] (1942).]]
[[Datoteka: Partizanski srem02.png|desno|mini|250p|[[Srijem u Narodnooslobodilačkoj borbi|Oslobođena partizanska teritorija u Srijemu]] krajem [[1942]]. godine]]
Red 24:
21. decembra [[1941]], partizani su u [[Rudo|Rudu]] formirali [[Prva proleterska udarna brigada|Prvu proletersku brigadu]] - prvu regularnu jedinicu koja je mogla djelovati izvan mjesta gdje je osnovana. 1942, te jedinice i partizanski odredi su se spojili u Narodnooslobodilačku vojsku (NOV) i partizanski odredi Jugoslavije (POJ), a kasnije u [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavensku armiju]] 1. marta [[1945]].
 
9. septembra [[1942]], partizani u [[Dalmacija|Dalmaciji]] su osnovali prvu pomorsku jedinicu sastavljenu od ribarskih brodova, koja je postupno prerasla u silu sposobnu da se mori sa talijanskomitalijanskom i njemačkom ratnom mornaricom i da vrši složene amfibijske operacije.
 
Maja 1942, piloti dva aviona, koji su pripadali ratnom zrakoplovstvu NDH, [[Rudi Čajavec]] i [[Franjo Kluz]], su prešli na stranu partizana u Bosni i kasnije su koristili svoje avineavione protiv snaga osovina. Iako je to kratko trajalo zbog nedostatka infrastrukture, ovo je bio prvi primjer pokreta otpora koji je imao svoje vazduhopovstvo. Partizani su kasnije stekli stalno zrakoplovstvo dobijavši avione, opremu i vježbu od [[RAF]] 1944. godine.
 
== Operacije ==
Red 32:
Partizani su vodili gerilsku kampanju koja je postepeno dobivala sve više podrške kod stanovništva. Narodni komiteti su organizirani da djeluju kao civilne vlade u oslobođenim teritorijima, a čak je i pokrenuta ograničena proizvodnja oružja. Ali oni su imali dvije velike prednosti nad ostalim vojnim i paravojnim formacijama u bivšoj Jugoslaviji.
 
Prva i trenutna prednost je bio mali, ali pouzdan kadar [[Jugoslovenski ŠpanjolciŠpanci|veterana]] iz [[ŠpanjolskiŠpanski građanski rat|ŠpanjolskogŠpanskog građanskog rata]], koji su, za raliku od ostalih u to vrijeme, imali nekog iskustva u modernom ratu s okolnostima koje nisu bile mnogo drugačije od Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji.
 
Druga prednost, koja je postajala sve važnija u kasnijim etapa rata, je bila činjenica da su partizani osnovani na ideološkoj, a ne na nacionalnoj osnovi. Zato su partizani mogli očekuju barem nekakvu potporu u bilo kojem kraju zemlje, za razliku od ostalih paravojnih formacija ograničenih na teritorija sa srpskim ili hrvatskom većinom. Ovo je omogućilo partizanima biti pokretljiviji i da popunjavaju redove većim brojem potencijalnih novaka. Okupatorske i kvinsliške snage su bile dobro upoznate s problemom koji su predstavljali partizani o pokušali su ih unište u sedam velikih antipartizanskih [[Sedam ofenziva|ofanziva]]. Najveće ofanzive su kombinirale snage [[Wehrmacht]]a, [[SS]]-a, [[Fašistička Italija|fašističke Italije]], [[Bugarska|Bugarske]], [[ustaše|ustaša]] i četničke.