Razlika između verzija stranice "Neorganska hemija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 18:
Gotovo u isto vrijeme desilo se i otkriće električne struje, za šta su zaslužni [[Luigi Galvani]] i [[Alessandro Volta]]. Pomoću tada napravljenog [[Voltin elektrostatički stub|Voltinog stuba]] uspjelo je razlaganjem [[voda|vode]] dobiti gasovite elemente [[kisik]] i [[vodik]] i odrediti tačan sastav vode mjerenjem zapremine i težine oba gasa.
 
[[Humphry Davy]] je pomoću Voltinog stuba uspio dobiti nove elemente [[natrij]] i [[kalij]]. [[John Dalton]] je sastavio, doduše vrlo nepreciznu, tabelu [[atomska masa|atomskih masa]] za sve do tada poznate elemente,<ref name="dalton" /> a [[Jacob Berzelius]] je pronašao način za određivanje relativno tačnih atomskih masa metala i drugih elemenata i razvio sistem označavanja elemenata sa jednim ili dva [[latinica|latinična]] slova zasnovan na latinskim imenima elemenata. Također je uveo pojam relativne atomske mase sa kisikom kao osnovnom masom. [[Amedeo Avogadro]] je postavio hipotezu da se u prostoru iste veličine i na istoj temperaturi uvijek mora nalaziti isti broj čestica nekog gasa.<ref name="amedeo1" /><ref name="amedeo2" /> U narednom periodu uslijedila je potraga za novim hemijskim elementima, određivanjima njihovih tačnih relativnih atomskih masa i istraživanje njihovih osobina kroz reakcije sa drugim spojevima, što su bili osnovni pravci djelovanja tadašnjih [[hemičar]]a u oblasti neorganske hemije.
 
[[Joseph Louis Gay-Lussac]] je razvio [[titracija|titraciju]] te je mogao odrediti količinski udio pojedinih elemenata u nekom neorganskom spoju. Kasnije se počelo koristiti i elektrogravimetrijsko taloženje za određivanje udjela mineralnih uzoraka. [[Robert Wilhelm Bunsen|Robert Bunsen]] je poboljšao metodu dobijanja struje izumom [[Baterija (elektricitet)|baterije]] na bazi cinka i ugljika. U njegovoj laboratoriji došlo je do otkrića novih elemenata [[magnezij]]a, [[hrom]]a i [[stroncij]]a. [[Spektroskopija|Spektralna analiza]] koju je Bunsen usavršio dovela je kasnije i do otkrića elemenata [[cezij]]a i [[rubidij]]a, a kasnije je i [[William Ramsay]] došao do otkrića [[helij]]a.
Red 73:
Kod hlor-alkalne elektrolize nastaju gasovi vodik i [[hlor]]. Oni mogu međusobno reagirati dajući gas [[hlorovodonik]], koji dalje reagirajući sa vodom gradi [[hlorovodonična kiselina|hlorovodoničnu kiselinu]]. Sagorijevanjem [[sumpor]]a u zraku razvija se gas [[sumpor dioksid]]. U prisustvu katalizatora (vanadij oksida) dvije molekule sumpor dioksida mogu reagirati sa jednim atomom kisik gradeći [[sumpor trioksid]]. Rastvarajući se u vodi, sumpor trioksid daje sumpornu kiselinu. [[Vodik sulfid|Sumporovodik]] se može dobijati iz [[Pirit (mineral)|pirita]] (FeS<sub>2</sub>) i solne kiseline.
 
[[Ugljik dioksid]] nastaje, između ostalog, zagrijavanjem [[kalcij karbonat]]a naprimjer pri žarenju kreča kod proizvodnje cementa. Kad se cement stvrdne, ponovno upija ugljik dioksid iz zraka. Dušik iz zraka i gas vodik mogu se spojiti pod visokim pritiskom i temperaturom od 500&nbsp;°C dajući gas [[amonijak]], a taj proces proizvodnje amonijaka se naziva Haber-Boschov proces. Amonijak se pomoću takozvanog Ostwaldovog procesa može spojiti sa kisikom u dušik monoksid koji dalje reagira sa jednim atomom kisik i prelazi u dušik dioksid. Njegovim rastvaranjem u vodi dobija se dušična kiselina. Pomoću Lindenovog procesa, iz zraka se ukapljivanjem mogu izdvojiti kisik, dušik i [[argon]]. Zabilježen je rastući trend industrijskog dobijanja čistih gasova kao i izučavanje procesa za odvajanje gasova pomoću izuzetno finih poroznih membrana (gasnih membrana). Također, vrlo važna oblast za izučavanje gasova u zraku je [[atmosferska hemija]].
 
=== Ostali ===
[[Datoteka:Ferricyanide-3D-balls.png|thumb|190px|Shematski prikaz kompleksa heksacijanidoaniona u solima kalij heksacijanidoferata]]
Neorganski kationi se mogu javljati u različitim oksidacijskim stanjima kao čvrste soli ili u rastvorima. To ima za posljedicu da oni također mogu imati brojne različite anione kao protivtežu. U rastvorima sa kationima se mogu spajati naelektrisane grupe (zvane [[ligand]]i, kao što su hloridi, tiocijanati i drugi) ili neke bez naboja (poput amonijaka ili vode preko slobodnih elektronskih parova) te graditi obojene komplekse. Tako se dobijaju kompleksi sa nekoliko liganada na kationu (najčešće četiri ili šest), u skladu sa oksidacijskim brojem.
 
Ioni prelaznih metala ([[titanij]]a, [[vanadij]]a, [[hrom]]a, [[mangan]]a, [[željezo|željeza]], [[kobalt]]a, [[nikl]]a, [[bakar|bakra]]), koji posjeduju d-ljusku, grade sa ligandima komplekse raznih boja. Ion bakra(II) sa amonijakom gradi plavo obojeni bakar tetramin kompleks. U pruskom plavom, željezo(III) heksacijanoferatu, svaki ion željeza je okružen sa šest cijanidnih iona kao ligandima.
 
[[Teorija ligandnog polja]] opisuje prostornu koordinaciju i uticaj elektronske strukture iona i prirode liganda na sastav i strukturu kompleksa.<ref name="split" /> Pomoću magnetohemije i boje rastvora, neorganski hemičari mogu proučavati koordinaciju takvih kompleksa. U permanganat anionu ion mangana(VII) sadrži četiri atoma kisika kao ligande. Živo obojeni kompleks [[kalij permanganat]]a u titrimetriji služi za količinsko određivanje sadržaja.
 
I organske kiseline poput [[EDTA]] (kvantitativno određivanje zemnoalkalnih iona), [[Vinska kiselina|vinske]] ili [[limunska kiselina|limunske kiseline]] (sa bakrom(II) kao Fehlingov reagens ili Benedictov reagens za određivanje oksidiranih šećera) kao i dioksimi (diacetildioksim za određivanje nikla) mogu se često spajati na katione kao živo obojeni ligandi (tačnije helati).
 
== Reference ==
Line 82 ⟶ 92:
<ref name="dalton">John Dalton [http://web.lemoyne.edu/giunta/DALTON.HTML A New System of Chemical Philosophy] Manchester, 1808</ref>
<ref name="lavoisier">"[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/332700/Antoine-Laurent-Lavoisier/218478/Marriage-and-administrative-career Antoine-Laurent Lavoisier]". Encyclopædia Britannica Online, Encyclopædia Britannica Inc., 2014. učitano 7. juni. 2014.</ref>
<ref name="amedeo1">[http://www.chemistry.co.nz/avogadro.htm Avogadro’s law - What is it?] na Chemistry.co.nz</ref>
<ref name="amedeo2">[http://www.chemteam.info/GasLaw/Gas-Avogadro.html Avogadro's Law], ChemTeam</ref>
<ref name="split">Generalić, Eni. ''[http://glossary.periodni.com/glosar.php?hr=teorija+ligandnog+polja Teorija ligandnog polja.]'' Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 4. februar 2014. KTF-Split. Pristupljeno 8. juni 2014.</ref>
}}