Razlika između verzija stranice "Vodik"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 81:
Precizniju analizu gasa napravio je [[Antoine Lavoisier|Antoine Laurent de Lavoisier]], koji je vodiku i dao ime ''hidrogen''. Francuski hemičar je 1787. godine i otkrio gas nezavisno od Cavendisha, kada je u jednom eksperimentu želio pokazati da se hemijskim reakcijama masa polaznih i krajnjih proizvoda ni povećava niti smanjuje. On je vodenu paru uveo u zatvorenu aparaturu te je propustio preko usijanih željeznih opiljaka te je nakon toga ostavio da [[Kondenzacija|kondenzira]]. Pri tome je utvrdio da je masa kondenzirane vode nešto manja od početne količine. Uz to je utvrdio nastanak gasa, čija je masa zajedno sa porastom težine oksidiranog željeza tačno ''nedostajuća'' količina mase vodene pare, čime je dokazao svoju teoriju.
Lavoisier je tako nastali gas također proučavao, tako što ga je zapalio pri čemu je gas [[Eksplozija|eksplozivno]] sagorio. U drugim eksperimentima je pokazao kako se iz gasa može ponovno dobiti voda njegovim sagorijevanjem, te mu je dao naziv ''hydro-gène'' (iz grčkog hydōr „voda“ i genes „koji proizvodi“). Stoga se i današnji naziv u većini svjetskih jezika izvodi iz ovog naziva. Slavenski naziv za hidrogen je vodonik ili vodik. Deuterij je otkriven 1932. godine pomoću spektralnih linija konačnih frakcija preostalih nakon isparavanja velikog uzorka tečnog vodika.<ref name="urey" /> Čak i prije toga, 1927. godine Aston i njegovi saradnici su masenom spektrografijom naslutili postojanje težeg izotopa vodika u približnom odnosu od 1:5000 prema protiju.<ref name="aston" />
== Zastupljenost ==
Red 94:
Na [[Zemlja (planeta)|Zemlji]] maseni udio vodika je daleko manji. Usporedbom sa ukupnom masom Zemlje, udio vodika je oko 0,12%, a udio samo u Zemljinoj kori je oko 2,9%. Osim toga, vodik na Zemlji, za razliku od vodika u svemiru, nalazi se gotovo isključivo u obliku spojeva, a vrlo rijetko u čistom obliku gasa. Najpoznatiji i najrasprostranjeniji spoj vodika je [[voda]]. Osim nje, dosta su rasprostranjeni [[metan]] i [[nafta]], u kojima je udio vodika veoma visok. U više od polovine do danas poznatih [[Minerali|minerala]] sadržan je i vodik.<ref name="webmin" />
Daleko najveći dio vodika na Zemlji je sadržan u [[voda|vodi]]. U ovom obliku, on prekriva preko dvije trećine površine Zemlje. Ukupne zalihe vodika na Zemlji iznose oko 1,386 milijardi km<sup>3</sup>. Od toga oko 1,338 milijardi km<sup>3</sup> (96,5%) otpada na slanu vodu u [[More|morima]] i [[okean|okeanima]]. Ostalih 3,5% otpada na slatke vode. Od sve slatke vode najveći dio se nalazi u čvrstom stanju, u obliku leda na Arktiku i Antarktiku kao i u vječnom ledu u [[Sibir|Sibiru]]. Mali preostali dio tekuće slatke vode nalazi se uglavnom u jezerima i rijekama, ali i u podzemnim vodama. Procenat molekularnog vodika u [[Zemljina atmosfera|atmosferi]] iznosi samo 0,55 ppm.<ref name="masahisa" /> Ovaj malehni udio se može objasniti velikim termičkim brzinama molekule vodika i velikim udjelom kisika u atmosferi. Pri srednjoj temperaturi atmosfere molekule vodika H<sub>2</sub> se kreću prosječnom brzinom od 7.000 km/h, što je šestina brzine dovoljne da se trajno napusti orbita Zemlje.
== Dobijanje ==
Red 131:
<ref name="gestis">[http://gestis.itrust.de/nxt/gateway.dll?f=id$t=default.htm$vid=gestisdeu:sdbdeu$id=007010 GESTIS] baza podataka</ref>
<ref name="zhang">Yiming Zhang, Julian R. G. Evans, Shoufeng Yang: ''Corrected Values for Boiling Points and Enthalpies of Vaporization of Elements in Handbooks''. u: Journal of Chemical & Engineering Data. 56, 2011, str. 328–337, {{doi|10.1021/je1011086}}</ref>
<ref name="urey">H. C. Urey, F. G. Brickwedde, i G. M. Murphy, ''[http://nvlpubs.nist.gov/nistpubs/sp958-lide/043-045.pdf A Hydrogen Isotope of Mass 2]''; Phys. Rev., 1932, 39, 164, 864; 1932, 40, 1.</ref>
<ref name="aston">F. W. Aston (1927.): ''Bakerian Lecture. A New Mass-Spectrograph and the Whole Number Rule'', Proc. R. Soc. Lond. A. 1927 115 487-514 {{doi|10.1098/rspa.1927.0106}}</ref>
<ref name="masahisa">Masahisa Kakiuchi: ''Hydrogen: Inorganic Chemistry'' u: ''Encyclopedia of inorganic chemistry'', (R. Bruce King, ur.), 2. izdanje, Wiley-VCH, Weinheim 1988, str. 1601, ISBN 9780470862100</ref>
<ref name="weast">Robert C. Weast (ur.): ''CRC Handbook of Chemistry and Physics''. CRC (Chemical Rubber Publishing Company), Boca Raton 1990, ISBN 0-8493-0470-9, str. E-129 do E-145.</ref>
<ref name="swenk">Ernst F. Schwenk: ''Sternstunden der frühen Chemie''. Verlag C.H. Beck, 1998, ISBN 3-406-45601-4.</ref>
| |||